Naslovnica
Knjige
Sv. Franjo
Knjige
Sv. Franjo
| Legenda trojice drugova |
|
|
|
| Matej Ećimović | |||||||||||||
| Srijeda, 18 Lipanj 2008 | |||||||||||||
Stranica 8 od 11 8. poglavlje Kako je, čuvši i shvativši Kristove savjete u Evanđelju, odmah promijenio vanjsku odjeću te je i iznutra i izvana, obukao novu haljinu evanđeoskog savršenstva Tako je blaženi Franjo, pošto je dovršio popravljanje crkve sv. Damjana, nosio pustinjački habit, u ruci je imao štap, noge mu bijahu obuvene, a opasan bijaše remenom. Jednoga je dana za vrijeme mise čuo što je Krist rekao učenicima, kad ih je poslao propovijedati, naime, da sa sobom kad putuju ne nose ni zlata, ni srebra, ni kese, ni novčarke, ni kruha; neka budu neobuveni i neka ne imaju dviju haljina. Kad mu je svećenik to bolje objasnio, ispunjen neizrecivom radošću rekao je: "Ovo je ono što želim, ovo je ono što hoću izvršivati svim svojim snagama." Kad je sve što je čuo, radosno upamtio, trsio se da to izvrši. Bez oklijevanja je napustio dvostruku odjeću i već se tada nije više služio ni štapom, ni obućom, ni kesom ili novčarkom. Sebi je načinio vrlo neuglednu haljinu, odbacio kožnati pojas, a umjesto njega uzeo prteni konopac. Svu je brigu svoga srca spojio s riječima nove milosti i smišljao kako da ih provede u djelo. Po Božjem je nadahnuću počeo propovijedati o evanđeoskom savršenstvu i jednostavno je javno propovijedao pokoru. Riječi mu nisu bile neplodne niti ih se moglo ismjehivati; bijahu one, naprotiv, pune snage Duha Svetoga; prožimale su unutrašnjost srdaca tako da su slušaoci bili silno zadivljeni. Kao što je kasnije i sam posvjedočio, po Božjoj je objavi od Gospodina naučio ovaj pozdrav: "Gospodin ti dao mir!" U svakoj svojoj propovijedi naviještao je mir, a na početku svake je tako pozdravljao svoje slušatelje. S obzirom na upotrebljavanje ovoga pozdrava neobično je to, što se ne može zamisliti bez čuda: prije svog obraćenja je Franjo imao kao nekoga svog "preteču" koji je češće prolazio Asizom i ljude ovako pozdravljao: "Mir i dobro, mir i dobro!" Čvrsto se vjerovalo: kao što je Ivan Krstitelj najavljivao Krista, dok Krist nije počeo propovijedati, a onda je prestao naviještati ga, tako je i ovaj poput drugoga Ivana prethodio blaženoga Franju u propovijedanju mira, a kad se pojavio Franjo, taj više nije nastupao kao prije toga. Ubrzo je, dakle, čovjek Božji Franjo, ispunjen proročkim duhom, prema proročanstvu odmah nakon svoga spomenutog preteče, naviještao mir i propovijedao spasenje. Snagom njegovih spasonosnih opomena su se vrlo mnogi izmirili koji su živjeli u zavadi i daleko od Krista i spasenja. A kad su mnogi upoznali kako istinu jednostavna naučavanja, tako i Franjin život, nakon dvije godine od njegova obraćenja neke je ljude oduševio njegov primjer pokorničkoga života te su se, odbacivši sve, međusobno povezivali haljinom i životom. Prvi je među njima bio svete uspomene brat Bernardo. Dok je promatrao ustrajnost i gorljivost blaženoga Franje u službi Božjoj, kako je naime, s velikim naporom popravljao ruševne crkve i provodio strog život, a znao je da je u svijetu živio raskošnim životom, u svom je srcu odlučio da će sve što je imao razdijeliti siromasima i uza nj čvrsto prionuti. Jednoga je dana potajno došao čovjeku Božjem, povjerio mu svoju odluku i s njim se dogovorio da će te večeri doći k njemu. Blaženi se Franjo, zahvaljujući Bogu kao onaj koji do sada nije imao druga, veoma obradovao, a napose zato što je gospodin Bernardo bio vrlo izgrađen čovjek. Tako je blaženi Franjo ugovorene večeri došao u njegovu kuću s velikim zanosom srca i cijelu je noć proveo zajedno s njim. Gospodin Bernardo je između ostaloga rekao: "Ako bi netko od svoga gospodara imao mnogo toga ili malo, što je mnogo godina uživao i to više ne bi htio zadržati, što bi taj mogao s tim učiniti, što bi bilo najbolje?" Blaženi je Franjo odgovorio da bi to morao vratiti svom gospodaru od kojega je to primio. Nato će gospodin Bernardo: "Ja, dakle, brate, želim sva svoja dobra razdijeliti iz ljubavi prema svom Gospodinu koji mi ih je dao, kako se tebi bude činilo boljim." A njemu će nato Svetac: "Sutra ujutro ćemo poći u crkvu te ćemo prema Evanđelistaru saznati kako je Gospodin učio svoje učenike." Kad su ujutro ustali, i došli do crkve sv. Nikole na trgu grada Asiza s još nekim drugim čovjekom imenom Petar, koji je također želio postati bratom, uđoše u crkvu da se pomole, a jer bijahu priprosti i nisu znali pronaći evanđeosku riječ o odricanju svijeta, pobožno su zamolili Gospodina da im se pri prvom otvaranju knjige udostoji očitovati svoju volju. Kad su se pomolili, blaženi je Franjo uzeo zatvorenu knjigu i klečeći pred oltarom ju je otvorio. Kad su je prvi puta otvorili, namjeriše se na Gospodinov savjet: "Ako želiš biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu." (Mt 19, 21) Kad su to otkrili, blaženi je Franjo bio vrlo radostan i zahvalio je Bogu. No, jer bijaše pravi poklonik Trojstva, htio je da se to potvrdi trostrukim svjedočanstvom. Otvorio je knjigu drugi i treći puta. Kod drugog otvaranja se namjeriše na riječi: "Ništa ne nosite na put." (Lk 9, 3) A u trećem otvaranju naiđoše na riječi: "Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe itd." (Mt 18, 24; Lk 9, 23) Blaženi je Franjo prilikom svakog otvaranja knjige zahvalio Bogu za potvrdu svoje odluke i želje koja mu se davno rodila u srcu te mu je i treći puta očitovana i pokazana. Spomenutim je ljudima Bernardu, naime, i Petru rekao: "Braćo, ovo je naš život i Pravilo sviju onih koji se htjednu pridružiti našoj družbi. Pođite, dakle, i izvršujte što ste čuli." Tako je otišao gospodin Bernardo koji bijaše vrlo bogat. Rasprodao je sve što je imao i tako prikupio mnogo novaca. I sve je to razdijelio gradskim siromasima. Petar je također prema svojim mogućnostima ispunio evanđeoski savjet. Kad sve razdijeliše, obojica zajedno obukoše haljinu kakvu je nedavno obukao Svetac, pošto je svukao onu pustinjačku. I od toga su časa živjeli zajedno s njim prema sv. evanđelju, kako im je pokazao Gospodin. Zato je blaženi Franjo u svojoj Oporuci rekao: "Sam Gospodin mi je objavio da moram živjeti prema sv. Evanđelju." Ova se Franjina izjava odnosi na slijedeće riječi njegove Oporuke: "I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazao što mi valja činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po uzoru sv. Evandelja." |
|||||||||||||
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) | |||||||||||||
Meditacije
Gostiju online: 47



































