Molitve, Molitva, Portal o molitvama

MOLITVA U SABRANOSTI

P e t i  s u s r e t

Subota, 20. veljače 1858.

            Između šest i sedam sati Bernardica je opet pred spiljom. Danas je već tu nekih tridesetak osoba. Kleči četvrt sata na koljenima u molitvi. Potom joj se lice mijenja. Smiješi se, naklanja se, »njezine vjeđe čak se ne miču kad naginje glavu na pozdrave«. Malo-pomalo ozračje sabranosti sve obuhvaća i svi mole u tišini. Nakon četvrt sata posljednji pozdrav; val žalosti prijeđe preko njezina lica, crne trepavice ponovno se spustiše i Bernardica se diže.

            Bernardica ni danas nema ništa novoga reći na znatiželjne upite, kojima su je obasuli na svih strana. Vidjela je Aqueró, onu bijelu gospođicu, koja se smiješila i pozdravljala je. To je sve...

            Bernardica je još od četvrtka bila gost gospođe Milhet, koja ju je uzela k sebi. No danas je obitelj odlučila da je vrati kući i to je gospođi odmah saopćeno. U pravi čas, jer da je Bernardica ostala, to bi samo uvećala poteškoće s kojima će se sutra suočiti, a o kojima još ništa ne sluti.

* * *

            Ozračje sabranosti i molitve vladalo je danas među prisutnima i tako će biti kod svih ukazanja. Ta se sabranost teško može opisati. Treba je doživjeti, osjetiti.

            Sigurno neće biti niti jednog pravog Gospina štovatelja koji u pojedinim milosnim časovima ne bi nešto slično osjetio ili doživio. Bilo na njezine blagdane, bilo u iskrenoj molitvi sv. krunice ili na hodočašću u njezinim prošteništima. Gospina prisutnost sabire, uzdiže dušu, smekšava je i čini otvorenijom da primi Riječ Božju i Njegovu milost. Ali se i mi moramo pripremiti i raspoložiti, dati Bogu vremena i mogućnosti da nam se očituje. Ipak nemojmo previše tražiti ni očekivati takve, nutarnje utjehe. Bogu je draža naša ustrajnost kad smo u suhoći, u kušnji. Jer, lako je moliti kad te nose njegova krila. Ali treba ustrajati kad smo umorni, kad ne osjećamo ništa, kad se teško mogu sabrati, kad nemamo vremena, kad mislimo da nije zgodno mjesto...

            U svakoj prilici, u svakom trenutku možemo uzdići srce Bogu i sabrati se u njegovoj nazočnosti pa makar ništa ne osjećali. A taj napor volje, ta vjernost neće ostati nenagrađeni. Utjehu će Bog već poslati...