Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Fra Danijel Hekić, OFM

MOJA SVAGDANJA KRUNICA

Krunica je moja najmilija molitva!

Krunica nas smješta u živo zajedništvo s Isusom po Srcu Njegove Majke (Ivan Pavao

II).

Prikladan i vrlo djelotvoran način ostvarenja evanđeoskih ideala predstavlja molitva

krunice. Pomoću i zagovorom Majke Božje mi uspješno usmjerujemo svoj život

evanđeoskim idealima i tako s Isusom Kristom dajemo plodonosni doprinos spasenju

duša.

PREDGOVOR

Ako je istina da o Majci Božjoj nikada nije dovoljno govoriti i pisati, također

je istina da nikada nije pretjerano postojano zahtijevati i poticati kršćane da uzljube i

časte Majku Božju i da je evanđeoskim životom nasljeduju kako dolikuje.

"Vi ljubite Isusovu Majku ... Potičem Vas da ustrajete u toj svojoj pobožnosti

koja Vas, ako je ispravno shvatite i živite, zasigurno, vodi tome da sve više proničete

u otajstvo Krista, našega Spasitelja" (Ivan Pavao II).

Drugi vatikanski sabor s pravom naziva Mariju "Majkom Crkve", to jest

majkom svekolikoga Krista. Stoga nam je dužnost prema njoj njegovati najveću

pobožnost u skladu s načinom što ga je nepogrešivo Crkveno učiteljstvo oduvijek

predlagalo vjernicima i što ga je Pavao VI ponovno istaknuo u predivnoj apostolskoj

pobudnici Marialis cultus (Marijansko štovanje) u vezi s pobožnošću prema Majci

Božjoj.

Čitanje i promišljanje tog izuzetno vrijednog dokumenta odmah je uvjerilo

pisca ove knjižice da preko marijanskih časopisa, apostolata ispovijedi i duhovnog

vodstva mora svijetu uputiti poziv za plodonosnijom molitvom svagdanje krunice.

U vezi s time predlažem tri različita oblika Zdravomarije. Oni odgovaraju

otajstvima o kojima molitelji trebaju razmatrati:

1. Zdravomariju, koja se redovito moli u Crkvi, za radosna otajstva;

2. Zdravomariju, od Žalosne Gospe, čiji se tekst pripisuje crkvenom

naučitelju sv. Bonaventuri, moli se kada molitelji razmatraju žalosna

otajstva;

3. Zdravomariju slavnu, što ju je sastavio dolje potpisani pisac po uzorku na

žalosnu svetog Bonaventure, moli se kada molitelji razmatraju slavna

otajstva.

Svrha je tih triju različitih oblika Zdravomarije da se, što je moguće

plodonosnije, usredotoči pozornost molitelja na otajstva, bilo da ih doista mole bilo

pak da o njima samo razmišljaju. Ti su oblici, naime, kadri obogatiti zanos ljubavi i

vjerničke pobožnosti.

Krunica je evanđeoska molitva. "Iz evanđelja crpi predmet otajstava i

poglavite svoje oblike. Nadahnjuje se na Evanđelju kako bi vjernicima ponudila stav s

kojim je moraju moliti, započinjući od radosna Anđelova pozdrava i Marijina "da". U

skladnoj susljednosti Zdravomarija, krunica ponovno moliteljima predlaže temeljno

Fra Danijel Hekić, OFM

2

otajstvo evanđelja - Utjelovljenje Riječi - promatrajući ga u presudnome trenutku

Navještaja naviještena Mariji".

"Krunica urednom susljednošću promatra glavne spasiteljske događaje koji su

se ispunili u Kristu: od djevičanskoga začeća i otajstava djetinjstva do najviših

trenutaka Uskrsa (Muke i Uskrsnuća), od učinaka što ih je Uskrs proizveo u Crkvi

koja se rađala na dan Duhova, i u Djevici Mariji na dan kada je ona bila tijelom i

dušom uznesena u nebesku Domovinu."

"Trostruka razdioba krunice na radosna, žalosna i slavna otajstva odražava

temeljni nacrt iskonskog navještaja vjere i ponovno uprisutnjuje Kristovo otajstvo u

svijetu, otajstvo u kojemu ga je ugledao sv. Pavao i opisao u glasovitom 'hvalospjevu'

Poslanice Filipljanima: poniženje, smrt, uzvišenje" (Fil 2, 6-11).

"Druga je bitna sastavnica krunice razmatranje. Po svojoj prirodi molitva

krunice zahtijeva smireni ritam i, rekli bismo, misaono 'oklijevanje', što u molitelja

pospješuje razmatranje otajstava Gospodinova života, kako ih je moguće spoznati

kroz srce One koja je bila najbliža Gospodinu."

"Ponizni su se i maleni po krunici (proklijaloj mladici na stoljetnome stablu

kršćanske liturgije, pravom 'Djevičinu psaltiru') pridruživali u pjesmu hvale i u

sveopću prošnju Crkve" (Pavao VI).

Krunica je molitva u najužoj vezi s Marijom koja je sjedinjena s Kristom u

njegovu spasiteljskom poslanju.

Krunica je istodobno molitva Mariji, našoj najboljoj posrednici kod Sina.

Ona je, napokon, molitva što je na poseban način molimo zajedno s Marijom,

baš onako kako su zajedno s njome molili apostoli u blagovalištu Posljednje večere

kada su se pripravljali na primitak Duha Svetoga" (Ivan Pavao II).

Potaknut željom da pomogne svojoj braći u vjeri kako bi svakim trenutkom

otkupljenje što ga je Isus izvršio za spasenje svih ljudi u njima postajalo sve

djelotvornije, pisac bi ovoga djelca o krunici htio biti ponizna jeka toga snažnog glasa

Crkve koja je majčinski zabrinuta za vječno spasenje svoje djece.

O. Danijel Hekić, OFM

Usredotočenost krunice na Kristovu:

Rođenju, Muci i Smrti, Uskrsnuću.

Na Kristu slavodobitniku,

u slavnome vječnom životu

zajedno sa svojim otkupljenicima.

(slika, crtež)

Po sakramentima je kršćanin suobličen s Kristom: njegovo je biće stubokom

preobraženo.

Odatle proizlazi kršćaninova obveza da živi poput Krista. Da bi pak mogao

živjeti poput Krista, prijeko je potrebno da kršćanin neprestance ima pred očima

otajstva Isusova života.

Crkva mu ih predlaže u sakramentalnim slavljima, posebice u euharistijskome

slavlju i kroz liturgijsku godinu. S druge strane, nitko nikada nije savršenije

nasljedovao Spasitelja, nitko mu nikada nije bio suobličeniji od Njegove Majke.

Fra Danijel Hekić, OFM

3

Krunica je jednostavno pomagalo po kojem kršćanin ima pred očima svojega

duha prisutna Isusova i Marijina otajstva, kako bi ona bila svjetlo u našem životu, koji

treba postajati što suobličeniji s njima.

Razmatranje otajstava odvija se na potki glasovnog ponavljanja Zdravomarije.

Na taj način mole usnice i srce, a svekoliki čovjek ulazi u zajedništvo s

Bogom. Moliti krunicu znači uključiti se u veliku struju molitve, u nebrojeni zbor

kršćanskih i svetačkih naraštaja i naraštaja koji su je ljubili i provodili u životu.

"Ako je krunica oduvijek bila molitva 'teških vremena' Crkve" (s pravom je

napisao pokojni o. Henrik M. Rossetti, OP), osobito je danas prijeko potrebno da ona

uđe u svagdanji život svih vjernika, kako bi u njima razbudila i razjačala vjeru u Boga

i u njegovu Crkvu. "Marijina je krunica uzdignuta na stupanj velebne javne i sveopće

molitve u redovnim i izvanrednim potrebama svete Crkve, naroda i svijeta" (Ivan

XXIII).

(Napominjemo da je ovaj tekst uzet iz Molitvenika za biskupije pokrajine Veneto što

je objelodanjen nastojanjem biskupâ iste pokrajine s kardinalom Albinom Lucianijem,

kasnijim papom: Ivanpavao I.)