Molitve, Molitva, Portal o molitvama

POBJEDA  VJERE  NAD  SUMNJOM

Postoje  vremena  klicanja  Bogu.  Potrebno  je  da  ih  doživiš.  Ona  su slična

navirućim vremenima mladog bračnoga para koji postaju svjesni svoje uzajamne

ljubavi.  Smisao  toga  vremena  klicanja  jest  odluka  za  konačnu  međusobnu

povezanost:  zauvijek  se  povezuješ  sa  svojim  Bogom,  kojega  si  u  vremenima

Božje  blizine  tako  dirljivo  upoznao.  Jesi  li  se  već  zauvijek  povezao  s  Bogom?

Jesi li već izričito sklopio savez s Bogom? Jesi li već Bogu posvetio svoj život,

tako  da  mu  pripadaš  i  da  on  tebi  pripada? Je li Bog postao temelj tvog života i

Dr. Herbert Madinger

30

središte  svega  tvojega?  Prijatelju,  u  tome  se  sastoji  bit  vjere:  da  se  uz  Boga

zauvijek vežeš! "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu

koji  me  posla,  ima  vječni  život.  On  ne  dolazi  na  sud,  već  je  prešao  iz  smrti  u

život" (Iv 5, 24). Vjera je tvoj savez s Bogom.

Ako  se  odlučiš  napokon  živjeti  s  Bogom,  tada  ćeš  zaručničku  radost

doživjeti kao mladi par koji se odlučio za trajnu međusobnu povezanost: "Sve što

je moje, tvoje je, i što je tvoje, to je i moje." Tek tada ćeš postati svjestan kolika

je  čežnja  za  Bogom  u  čovjeku;  i  da  duša  doista  čezne  za  Bogom  kao  što  jelen

žeđa za izvorom bistre vode: "O kad ću doći i lice Božje gledati"? Ako tada čitaš

Božju riječ, ona će te prožimati i ti ćeš postati kao učenici iz Emausa kojima "je

srce gorjelo... dok nam je putem govorio i tumačio Pisma". Smisao klicanja Bogu

jest  spoznaja:  da  moraš  naučiti  Boga  spoznavati  i  ljubiti!  Moraš  upoznati  ono

"svjetlo" koje iz Boga zrači i kroz koje mi možemo Boga "gledati". Vjera u Boga

početak  je  vječnoga  gledanja  Boga.  To  je  isto  ono  svjetlo  po  kojemu  ćemo

jednom gledati Boga licem u lice i u kojemu već sada po vjeri spoznajemo Boga.

"Svjetlo vjere" početak je "vječnoga svjetla": "Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a

onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati

kao  što  sam  spoznat"(1  Kor  13,  12).  Prijatelju,  traži  Božju  blizinu,  da  te  on

prihvati - kao što morske struje prihvate brod i sa sobom nose - i da te približi k

Bogu.

No postoje i drukčija vremena: tmina vjere, sumnja i sumrak vjere, nemir

duše i pitanja puna straha: "Gdje je sada Bog?" i "Bože, zašto si me zaboravio?"

Reći  ću  Bogu:  "Hridino  moja,  zašto  me  zaboravljaš?  Zašto  obilazim  žalostan,

pritisnut  dušmanima"  (Ps  42,  10)?  Postoje  vremena  tjeskobe.  Bog  je  prividno

iščeznu.  On  te  je  "napustio",  kao  što  je  Isus  napustio  svoje  apostole.  "Zatim  ih

povede u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih je blagoslivljao,

rastade se od njih: bî uznesen na nebo" (Lk 24, 50). "Kad to reče, bi na njihove

oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim"(Dj 1, 9). Što je smisao ovog

"napuštanja"?  Zašto  nas  Gospodin  "napušta"?  Prijatelju,  u  ovoj  "napuštenosti"

apostoli s krvavom ozbiljnošću shvatili riječi: "Uistinu, bez mene ne možete ništa

učiniti  "(Iv  15,  5).  Kada  im  je  Isus  oduzet,  svaki  se  od  njih  osjećao  kao  suha

grana loze otrgnuta od čokota, bespomoćni, malovjerni, pritiješnjeni tamom, ljudi

u sumnji. Tada su shvatili Isusov poziv: "Ostanite u meni!" (Iv 15, 4). Prijatelju,

u tami vjere tražit ćeš Isusa, kao onaj koji je izgubio ono najdraže, svoje blago,

svoju  snagu,  vid  svojih  očiju.  Jer  bez  Boga  ti  si  slomljen  čovjek.  "Ostanite  u

meni!" Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Smisao  ovog  "napuštanja"  jest  mobilizacija  tvoje  ljubavi  i  tvojeg  traganja  za

Bogom:  Hrani  svoju  vjeru!  Nahrani  je  Božjom  riječju,  hrani  je  kruhom  života,

hrani  je  molitvom,  hrani  je  Evanđeljem.  Tada  je  tama  dobila  svoj  smisao:

Probudila je tvoju glad za Bogom.

Ali što možeš učiniti ako tama vjere jednoga dana prodre do srži kostiju?

Ako  se  ugnijezdi  sumnja?  I  ako  te  napusti  duševna  snaga? Prijatelju, tada tvoja

vjera mora položiti ispit kušnje: "Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U

Boga  se  uzdaj,  jer  opet  ću  ga  slaviti,  spasenje  svoje,  Boga  svog!"  (Ps  42,  12).

Ustraj  u  vjeri!  Jer  Isus  će  se  na  isti  način  vratiti  kao  što  je  od  nas  otišao!

"Galilejci,  zašto  stojite  i  gledate  u  nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo

Dr. Herbert Madinger

31

između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo" (Dj

1,  11).  Tako  su  govorili  anđeli  očajnim  i  sumnjičavim  učenicima,  koji  su  bili

neutješivi  zbog  Gospodinova  odlaska.  U  toj  dubokoj  tami  vjere  moraš  doživjeti

da je vjera čvrst savez s Bogom, a ne samo puki osjećaj koji je podvrgnut svim

kolebanjima! Vjerovati znači: On me nikada neće napustiti! "U Boga se uzdaj, jer

opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!" (Ps 42, 12). Ako vjeruješ u Krista,

tada tvoja vjera ne smije ovisiti o trenutačnim osjećajima. Nego vjerovati znači:

Savez  zauvijek!  Pripadati  Kristu  zauvijek!  On  te  nikada  više  neće  ispustiti  iz

svojih  ruku!  Ako  si  se  posvetio  Kristu  potpunim  predanjem  svojega  ja,  on  će

nositi tvoj život u svojim rukama i sačuvati "životnu klicu" u tebi, tako da nikada

više nećeš ispasti iz njegovih ruku!

Prijatelju,  moli  dnevno  krunicu.  Moli  otajstvo:  "Isus,  koji  je  na  nebo

uzašao." Tada će Isus tvoju plašljivu dušu osloboditi posrtanja i kolebanja; on će

te  uzeti  sa  sobom  u  ono  nebo,  u  koje  je  on  uznesen;  s  krunicom  doći  ćeš bliže

nebu.  I  sam  ćeš  doživjeti  "da  će  Isus  ponovno  doći  kako  je  od  nas  otišao".

Doživjet ćeš pobjedu vjere, osjećati novu prisutnost Gospodina i u sebi zapaziti

njegovu snagu. Tada ćeš biti radostan što si u vrijeme kušnje sačuvao svoju vjeru

i ostao vjeran savezu s Bogom.

Bože moj, sumrak vjere

kod mene je redovno stanje,

a bespomoćnost kronična:

Kako ću doći do snage da kličem Bogu od radosti?

"Ljudsko dijete, oslobodi se od stvari

koje te sputavaju, živi jednostavnije i

nemoj poći naopakim putovima. Ostani u meni!

Tada ću i ja ostati u tebi

i tvoj će život roditi bogatim rodom!"

Da, Bože, dobro te razumijem;

Moram se odlučiti da Ti doista postaneš središte mojeg života

po kojem se sve uređuje!