Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Urok

Urok sam već spominjao kao uzrok zbog koga može demon uzeti nedužnu osobu pod svoju vlast. Budući da je to najčešći uzrok, želio bih reći nešto više o tome. Najprije ću objasniti uporabu tog pojma, jer ne postoji opće-važeća definicija i svaki autor mora odrediti u kome će smislu primjeniti taj pojam.

Urok smatram općim pojmom koji se obično ovako definira: "Nanostiti nekom štetu uz pomoć đavla". To je doduše točna definicija, ali ne kazuje ništa o tome na koji se način uzrokuje šteta. K tome dolazi i do zbrke, jer se urok katkad izjednačuje s fetišom ili vradžbinom. Fetiš i vradžbina su po mome mišljenju dvije različite vrste uroka. Ja ubrajam među uroke slijedeće oblike: 1. crnu magiju, 2. prave uroke, 3. zao pogled, 4. fetiše. To su različite forme, ali koje nisu strogo odvojene; česti su miješani oblici.

1. Crna magija ili vradžbine ili sotonski rituali koji imaju svoj vrhunac u crnim misama. Ti su postupci međusobno veoma slični; ja sam ih međutim nabrojio po stupnju opasnosti. Svi oni prenose zlo na određenu osobu čarobnim formulama ili ritualima koji mogu katkad biti i veoma složeni, zatim opetovanim zazivanjima đavla, ali bez uporabe nekih posebnih predmeta. Tko se preda takvim praktikama, postaje vlastitom krivnjom slugom đavla.

Već Sveto pismo odlučno zabranjuje takve postupke u kojima vidi poricanje Boga time što čovjek predaje sebe đavlu. "Nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda (dakle pogana). Neka se kod tebe ne neđe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; netko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike (spiritističke seanse). Jer tko god takvo što čini, gadi se Jahvi". (Pnz 18, 9 - 12). "Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš!" (Lev 19,13) Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju, i neka njihova krv padne na njih". Ovamo pripada i tekst iz Levitskog zakonika 19, 26 - 31. Ni Knjiga izlaska nije manje stroga: "Ne dopuštaj da vračarica živi!" (Izl 22, 17). Čarobnjaštvo se i u drugih naroda kažnjavalo smrću. Iako se pojmovi prevode različito u raznim predajama, poruka je jasna. Na magiju ću se još jednom vratiti.

2. Uroci. To su želje za zlo koje ima svoje porijeklo u đavlu. Čine li se oni s pravom pakošću -osobito među krvnim rođacima-, mogu imati strašne posljedice. Najčešći slučajevi kojima sam se bavio ticali su se roditelja ili djedova i baka koji su urekli svoju djecu ili unučad. Urok se pokazao osobito teškim ako se odnosio na egzistenciju ili ako je učinjen u određenim prigodama, kao na primjer pri vjenčanju. Roditelji imaju prema svojoj djeci vezu i autoritet kao nijedna druga osoba.

Ovdje bih želio ispričati samo tri primjera: Pratio sam životni put mladića kojega je njegov otac urekao već pri rođenju (iako to očito uopće nije želio) i uroci su se nastavili tijekom čitavog djetinjstva i dok je on živio u kući. Taj je jadni mladić doživio nesreće svake vrste: bolesti, nevjerojatne probleme na poslu, nesreću u braku, bolesti djece itd. Blagoslovi su mu donijeli izvjesno duhovno olakšanje, ali ne mnogo više, kako mi se činilo. Drugi primjer: Neka se djevojka željela udati za čestitog mladića kojega je voljela, ali su se roditelji tome protivili. Kad su vidjeli da su svi njihovi napori bili uzaludni, pokazali su se popustljivima i pribivali vjenčanju. Na dan vjenčanja pozvao je otac kćer na stranu pod nekim izgovorom i poželio najgora zla njoj, njezinom suprugu i djeci. A tako se i dogodilo, unatoč usrdnim molitvama i blagoslovima.

Još jedan istinit slučaj: jednog me dana posjetio ugledni stručnjak koji mi je pokazao svoje noge unakažene posljedicama brojnih operacija. Zatim mi je ispričao svoju životnu priču. Otac mu je bio veoma inteligentan mladić čija je majka bezuvjetno željela da on postane svećenik, ali on se nije osjećao pozvanim. Došlo je do loma i mladić je morao napustiti svoju obitelj. Kasnije je studirao, imao uspjeha u poslovnom životu, oženio se, dobio djecu, a sve to nakon što je prekinuo svaku vezu s majkom koja ga ni po koju cijenu nije više željela vidjeti. Kad je jednom od njegovih sinova bilo osam godina, načinjena je njegova fotografija koju mi je pokazao. Ona je prikazivala ljepuškasto dijete divna osmijeha, odjeveno u kratke hlačice i dokoljenke, kao što su se tada odijevala djeca. Tada je ocu pala na um nesretna zamisao. Mislio je da će majku dirnuti unukova fotografija i da će tako opet nastupiti mir. Stoga joj je poslao fotografiju. Majka mu je potom poručila: "Neka dječakove noge budu uvijek bolesne, a budeš li se ti vratio kući, umrijet ćeš u postelji gdje si bio rođen". Otac se vratio kući tek poslije mnogo godina, nakon što je njegova majka već umrla. Ali tek što je stigao, počeo se loše osjećati, tako da su ga odvezli u njegovu rodnu kuću i tamo je još iste noći umro.

3. Zao pogled. Tu se radi o proklinjanju neke osobe pogledom, a ne o tome, kako mnogi misle, da neka osoba donosi nesreću ako te poprijeko pogleda. To su samo priče. Zao pogled je pravi urok, s nakanom da se određenoj osobi naškodi uz pomoć zla duha. Ja sam se susreo tek s nekoliko takvih slučajeva, a ni oni nisu bili jasni. To znači daje zao učinak bio jasan, ali nije bilo jasno tko ga je izazvao i da li se to dogodilo običnim pogledom. Tu bih uopće želio ustvrditi da se često ne može reći tko je skrivio urok, pa ni kako je zlo započelo. Važno je da ureknuta osoba ne sumnjiči ovoga ili onoga, već od srca oprosti i moli za onoga koji joj je učinio zlo, tko god to bio. U vezi sa zlim pogledom želio bih na kraju reći da je tako nešto nemoguće, ali u svojoj praksi nisam imao takvih sigurnih slučajeva.

4. Fetiš. To je odavna najviše korišteno sredstvo da bi se činili uroci. Naziv dolazi od 'Tacere" (lat. činiti, praviti) odn. "facticius" (lat. umjetan, patvoren), a znači izradu nekog predmeta od najneobičnijih i najrazličitijih materijala. On ima tako reći simboličnu vrijednost; on je vidljiv znak da se želi naškoditi, a ujedno je sredstvo koje se nudi đavlu da bi tu ugradio svoju zlu silu. Često je bilo rečeno da đavao oponaša Boga. Kod fetiša postoji sličnost sa sakramentima gdje vidljiva materija predstavlja sredstvo milosti (npr. voda pri krštenju). Tako služi materijal fetiša da bi naškodio.

Postoje dva različita načina kako se fetiš upotrebljava pri određenoj osobi. Jednom je to izravni način pri kome se žrtva potiče da pojede ili popije nešto čemu je primješan fetiš. Takav se fetiš sastoji od najrazličitijih tvari: menstrualne krvi, smrvljenih kostiju mrtvih, raznih prahova spaljenih dijelova životinja, prije svega srca, te posebnih biljaka itd. Zlo djelovanje ne ovisi međutim samo o korištenom materijalu, već još više o opakoj želji da se uz pomoć demona nekom naškodi. A ta se želja izražava okultnim formulama koje se izgovaraju pri izradi takvih sredstava. Tada osoba kojoj se želi nanijeti zlo gotovo uvijek trpi, uz ostale tegobe, od tipičnih želučanih boli koje može egzorcist dobro dijagnosticirati i koje se mogu brzo izliječiti ako se želudac isprazni jakim povraćanjem ili stolicom, pri čemu se tada izbacuju najneobičnije stvari.

Drugi način primjene fetiša može se nazvati neizravnim. Pri tome se ili urekne neki predmet koji pripada žrtvi (fotografije, odjevni predmeti ili druge stvari) ili se urekne neka figura koja predstavlja tu osobu: lutke, životinje ili žive osobe istoga spola i dobi. Tu se radi o materijalu za prijenos koji se optereti istim zlom koje se želi dotičnoj osobi. Evo jednog posve uobičajenog primjera: lutki se pri tom sotonskom obredu ubadaju igle u glavu. Osoba tada osjeti žestoku glavobolju i kaže: "Osjećam se kao da su mi u glavu zabodene same igle". Ili se igle, čavli ili noževi zabadaju u mjesta na lutkinom tijelu na kojima se želi zadati bol živoj osobi. I jadna žrtva odmah osjeti probadajuće boli na tim mjestima. One osobito osjetljive osobe (o kojima ću još govoriti) kažu tada: "Tu je velika igla koja ide odavde donde". I pokazuju točna mjesta. Doživio sam slučajeve kada su se te osobe bile oslobođene takvih boli nakon što su iz bolnih dijelova tijela odstranile duge i neobične igle od neke vrste plastike ili savitljivog drva. U većini je slučajeva oslobođenje uslijedilo izbacivanjem različitih predmeta, poput pamučnih konaca, vrpci, čavala ili žice.

Moglo bi se opširno govoriti o vezanim fetišima. Pri tome se materijal za prijenos vezuje vlasima, dlakama, ili raznobojnim vunenim nitima (prije svega bijelim, crnim, plavim i crvenim, ovisno o željenom cilju). Primjer: da bi se naškodilo nerođenom djetetu trudne žene, bila je iglom i konjskom strunom čvrsto svezana lutka od vrata do pupka. Cilj je bio spriječiti razvoj embrija i to na stegnutim mjestima. To se uistinu dogodilo, ali ne u tako teškom obliku kako je to želio idejni tvorac. Takva stezanja nanose štetu raznim dijelovima tijela, ali još češće duhovnom razvoju. Tako neki imaju teškoća pri učenju, pri radu, pri normalnom vladanju, jer su pretrpjeli takva stezanja u području mozga. A liječnici uzalud pokušavaju otkriti uzrok tegoba i izliječiti dotičnu osobu.

Želio bih nešto reći još i o jednoj drugoj činjenici koja se često javlja. Često se fetiši nalaze kao neobični predmeti u jastucima i madracima. Mogao bih satima nabrajati takve slučajeve u koje ni ja sam ne bih vjerovao da ih nisam vidio vlastitim očima. Tu se nalaze raznobojne i zauzlane vrpce, čvrsto svezani uvojci, konopci sa čvorovima, nadljudskom snagom čvrsto ispletena vuna u obliku vijenca, životinja (osobito miševa) ili geometrijskih likova, sušena krv, komadići drva ili željeza, smotana žica, lutke s oznakama na tijelu ili ubodima itd. Ili u žena i djece nastanu neočekivano veoma guste, debele pletenice kose. Sve su to stvari ili zbivanja koja se ne mogu objasniti, a da se ne pomisli na posredovanje neke nevidljive ruke.

Katkad se takvi predmeti ne vide na prvi pogled, nakon što se otvore jastuci i madraci. Ali ako se oni poškrope egzorciranom vodom ili se priloži posvećena sličica (prije svega ona koja prikazuje križ ili Bogorodicu), tada izlaze na vidjelo te neobične stvari.

Prije nego što budem nastavio s izvješćima, želio bih upozoriti na lakoumno prihvaćanje uroka, osobito u vezi s fetišima-, iako sam opisane slučajeve sam doživio.

Pravi su slučajevi unatoč svemu rijetki. Pažljivim se ispitivanjem često ustanove psihički uzroci, umišljena opsjednutost i pogrešni strahovi i to na temelju tegoba na koje se žale dotične osobe.

Mora se međutim reći i to da uroci često ne postižu svoj cilj i to zbog različitih razloga: ili to Bog ne dopušta, ili je dotična osoba dobro zaštićena zahvaljujući svom molitvenom životu i sjedinjenosti s Bogom, ili je fetišist nesposoban, ili čak samo obični varalica, ili čak sam đavao -"lažljivac od početka", kako ga se naziva u Evanđelju- vara svoje vlastite pristaše. Bila bi velika pogreška živjeti u neprestanom strahu od uroka. Biblija nikada ne kaže da se trebamo bojati đavla. Ona kaže: "Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas". (Jak 4,7) I: "Oduprite mu se čvrsti u vjeri". (1 Pt 5,9)

Mi imamo milost Krista koji je svojim križem pobijedio đavla; mi imamo zagovor Marije, neprijateljice đavla od početka ljudskog roda: imamo pomoć anđela i svetaca. Prije svega imamo pečat Trojstva koji nam je bio utisnut svetim krštenjem. Živimo li u zajednici s Bogom, tada đavao s čitavim paklom drhti pred nama. Osim ako mu sami ne otvorimo vrata!

Budući da urok predstavlja uobičajen oblik đavolskog utjecaja, želio bih ispričati još nešto iz svoje prakse.

Urok može, ovisno o cilju, nositi razne oznake. On može značiti rastanak ako se bračni partneri, zaručnici ili prijatelji trebaju rastati. Često se događalo da su se zaručnici rastali, iako su se voljeli i da im više nije uspjelo biti opet zajedno. Tada je jedan od roditelja, onaj koji je bio protiv te veze, priznao da se obratio magičaru, kako bi mlade zaručnike rastavio. Urok može međutim značiti i zaljubljenost, s ciljem da se dvoje ljudi vjenčaju. Sjećam se djevojke koja se zaljubila u zaručnika svoje prijateljice. Poslije uzaludnih pokušaja da ga vezuje uza se, obratila se magičaru. Par se potom rastao i mladić se oženio djevojkom koja je naručila urok. Taj je brak bio dakako nesretan; tom čovjeku nije uspjelo rastati se od žene; nikada je nije mogao voljeti i uvijek je imao dojam da je bio primoran na taj brak.

Drugi uroci trebaju uzrokovati bolesti, dakle da se dotična osoba uvijek osjeća bolesnom. Drugi opet trebaju nekoga posve uništiti (takozvani uroci smrti). Dovoljno je da tako ugrožena osoba stavi sebe pod zaštitu Crkve, to znači da dobiva egzorcizme i usrdno moli, kako smrt ne bi nastupila. Upoznao sam mnoge takve slučajeve i Gospodin je na čudesan način pomogao ili barem tako da se izlječenje od smrtonosne bolesti ili opasnosti od samoubojstva nije moglo objasniti na shvatljiv način s ljudskog gledišta. Teški su uroci gotovo uvijek (kad kažem uvijek, to se odnosi na mnoge slučajeve koje sam sam doživio) povezani s đavolskim uznemiravanjem ili izravnom opsjednutošću. Radi toga je potreban egzorcizam. Strašni su i oni uroci koji upropaštavaju čitavu jednu obitelj ili su upravljeni protiv svakog člana neke obitelji, što se još češće događa.

Obrednik upozorava na to da se osoba pogođena urokom ne smije obraćati magičaru ili vračari ili nekoj drugoj osobi koja nije u službi Crkve; i da se ureknuta osoba ne smije okrenuti nekom obliku praznovjerja ili drugim nedopuštenim sredstvima. Iskustvo pokazuje da je takvo upozorenje svakako potrebno. Magičara ima mnogo, dok je egzorcista veoma malo. U vezi s tim postoje mnoge zablude. Čak stručnjak poput monsinjora Corrada Balduccija savjetuje u svojim knjigama (npr.Il diavolo) da se ureknuta osoba obrati magičaru, kako bi se oslobodila uroka, iako se može predvidjeti da će on učiniti neki novi urok. To je nepremostiva zabluda stručnjaka koji je u drugim dijelovima svoga djela iznio vrijedne stvari. Ja se slažem s patrom Pellegrinom Ernettijem u osudi upornosti kojom monsinjor Balducci savjetuje da se ureknute osobe obrate za pomoć magičaru. U vezi s tim smo očekivali ispravku u novom izdanju njegove knjige Il. diavolo, ali smo iznenađeni što on kao i prije ustrajava u svom uvjerenju. Takav savjet pokazuje njegov slab pastoralni osjećaj, jer se time jasno suprotstavlja nauku Crkve i crkvenoj praksi svih vremena.

Kad Obrednik govori o pitanjima koja se postavljaju đavlu, savjetuje egzorcistu da pita o uzroku nazočnosti đavla u tom određenom tijelu, prije svega da li se radi o uroku. U slučaju da je osoba pojela ili popila nešto štetno, mora je egzorcist nekako prisiliti da povraća. Ako je međutim bilo skriveno nešto opako izvan tijela, tada mora egzorcist zahtijevati od đavla da mu pokaže mjesto, zatim potražiti predmet i spaliti ga.

To su korisne upute. U praksi se urok putem jela i pića potvrđuje gotovo uvijek neobičnim želučanim bolima o kojima sam već govorio i koje zahtijevaju izbacivanje, na ovaj ili onaj način, kako bi se pacijentu pomoglo. Da bi se potpomoglo oslobođenje, preporučivo je piti posvećenu vodu i egzorcirano ulje, te jesti egzorciranu sol. Događa se i da se ureknuti predmeti na tajanstven način izbace, kao što sam već spomenuo. Tako može na primjer neka osoba osjećati pritisak u želucu kao daje progutala kamen. I odjednom se kamen nađe na podu, a boli nestane. Ali nađu se i raznobojni konci, zauzlani konopci i vrpce, te drugi predmeti. Sve se te stvari moraju poškropiti posvećenom vodom (što može učiniti i sama osoba), zatim na otvorenom spaliti, a pepeo istresti u tekuću vodu (rijeke, odvodi); ali ne u odvode vlastitog stana, jer tada može doći do nezgoda, kao što su začepljenje umivaonika i kada i poplave u kući.

U mnogim slučajevima nisu neobični predmeti u jastucima i madracima bili nađeni zahvaljujući ispitivanju đavla, već upozorenjima karizmatika ili osobito tankoćutnih ljudi (o kojima ću još govoriti). Tada se tek njihovim pronalaženjem sazna da postoji urok i zatraži pomoć egzorcista. U tim se slučajevima isto tako moraju jastuci i madraci poškropiti posvećenom vodom i na otvorenom spaliti. Pepeo se tada mora baciti kao što je već prethodno opisano.

Važno je da spaljivanje ureknutih predmeta bude popraćeno molitvom. Osobito ako se radi o fetišima koji se nađu slučajno ili po izravnoj uputi đavla, ne smije se to olako uzeti. Kad me pater Candido uvodio u službu, pričao mi je o "mladenačkom propustu", nepromišljenosti koja mu se dogodila u prvim godinama njegove službe egzorcista.

On je tada egzorcirao neku djevojku skupa s drugim patrom koga je kao i njega oponomoćio biskup. Ispitujući đavla saznali su da je djevojci bio učinjen fetiš. I zahtijevali su od njega da im objasni o čemu se radi. A radilo se o drvenoj kutijici. Saznali su i gdje je ona bila skrivena: bila je zakopana na jedan metar dubine, kraj određenog drveta čiji im je položaj bio objašnjen. Oni su tada s pijukom i lopatom pohitali na označeno mjesto da bi tamo kopali. I našli su drvenu kutijicu, kako je bilo navedeno. Kad su je otvorili da bi provjerili sadržaj, pojavila se opscena figura usred druge prljavštine. Smjesta su sve brižljivo spalili pomoću alkohola, tako da je preostala samo hrpica pepela. Ali zaboravili su blagosloviti predmete prije spaljivanja i izostavili neprekidnu molitvu za zaštitu po krvi Isusovoj tijekom spaljivanja. Osim toga su opetovano dodirivali te predmete, a poslije toga nisu oprali ruke u posvećenoj vodi. Posljedica je bila daje pater Candido morao tri mjeseca ležati u krevetu zbog jakih želučanih boli. Te je boli u izvjesnoj jačini osjećao još deset godina poslije toga, pa čak i kasnije. Bila je to bolna lekcija koja nije bila korisna samo za mene, već i za sve one koji se nalaze u sličnoj situaciji.

Pitao sam oca Candida da li je djevojka poslije svih muka i boli bila oslobođena. Ne, ona nije osjetila nikakvo olakšanje. To znači da fetiši često postižu sav svoj učinak u trenutku njihove izrade; tada ništa ne pomaže ako se oni nađu i unište. Sjećam se raznih takvih slučajeva pri kojima je između nastanka uroka i nalaženja fetiša prošlo mnogo godina; fetiš je odavno ispunio svoj opaki zadatak. Kad je bio nađen i uništen, nije više bio učinkovit i njegovo uništenje nije donijelo nikakvu blagodat ureknutoj osobi. Ali zato su tada pomogli egzorcizmi, molitve i sakramenti.

U drugim je slučajevima spaljivanje fetiša prekinulo urok. Imao sam na primjer slučajeve fetiša koji su pomoću raspadanja trebali donijeti smrt. Tako je na primjer bilo zakopano ureknuto meso, ali je ono bilo otkriveno i uništeno prije nego što je došlo do raspadanja. Često se zakopavaju i žive životinje, prije svega žabe krastače. U tim se slučajevima isto tako može prekinuti urok njihovim nalaženjem prije smrti. Ali najvažnije pomoći ostaju egzorcizmi, molitve, sakramenti i sakramentalije.

Gotovo da se ne može dovoljno mnogo upućivati na to koliko je važno posezati za Božjim sredstvima, a ne za sredstvima magičara, iako se stječe dojam da Božja sredstva sporije djeluju. Gospodin nam je dao snagu svoga imena, moć molitve (sam ili u zajednici) i posredovanje Crkve. Obraćati se magičaru koji svoje mračne poslove obavlja pod nazivom bijele magije (koja uvijek znači okrenutost đavlu), te tražiti drugi urok da bi se skinuo onaj prethodni, može još samo pogoršati postojeće zlo. Evanđelje nas izvješćuje o nečistom duhu koji napušta dušu samo da bi došao sa sedam drugih zlih duhova koji su gori od njega (Mt 12,43-45). A to se događa ako se osoba obrati magičaru.

Želio bih ispričati tri tipična primjera, kakve sam često doživio.

Prvi primjer: Netko osjeća tjelesne boli. Radi toga posjećuje više liječnika i iskušava razne lijekove, ali bol jača umjesto da slabi; ne može se naći uzrok. Bolesnik tada odlazi magičaru ili vračari iz karata koja se bavi magijom, da bi tamo čuo slijedeće: "Vi imate urok. Ako želite, skinut ću Vam ga. Ali to stoji jedan milijun (lira)". Ureknuta osoba razmišlja i tada odlučuje platiti. Možda se od nje traži još i fotografija, komad rublja ili uvojak kose. Ona se poslije nekoliko dana osjeća posve izliječenom i nije joj žao što je potrošila jedan milijun, jer je đavao otišao. Poslije godinu dana počinju opet one stare tegobe. Jadnik ponovno posjećuje liječnike, ali medicina se opet pokazuje nemoćnom, dok se boli sve više pojačavaju. To je zao duh koji se vratio sa sedam drugih demona koji su gori od njega. Kad bolesna osoba više ne može izdržati, misli ovako: "Onaj je magičar tražio od mene jedan milijun, ali me oslobodio boli". Tako mu se dakle vraća ne pomišljajući na to da je upravo on skrivio to pogoršanje. A magičar kaže sada nesretniku: "Ovaj put je bio učinjen mnogo jači urok. Ako želite, uklonit ću ga, a za to tražim od Vas samo pet milijuna. Od nekog bih drugog tražio dvostruko". I tako sve počinje iznova. Ako se takva osoba naposljetku povjeri egzorcistu, tada mora osim početnog malog zla biti oslobođena velikog zla što ga je izazvao magičar.

Drugi primjer: sve je kao u prethodnom slučaju. Bolesnik plati i magičar ga izliječi. Ali zato bolest prijeđe na njegovu ženu, djecu, na njegove roditelje ili braću i sestre. Tada se zlo još umnožava (i u obliku tvrdokornog bezboštva, života u grijehu, prometnih nesreća, depresija itd.).

Treći primjer: opet sve kao u prethodna dva slučaja. Osoba plati, magičar je izliječi i to poboljšano stanje traje dulje vrijeme. Ali tu je bolest dopustio Bog, kako bi osoba ispaštala svoje grijehe, kako bi se vratila životu molitve, posjećivanju crkve i primanju sakramenata. Svrha te bolesti bila je da se postigne velik duhovni dobitak za spas te duše. Liječenjem uz pomoć đavla koji je točno znao za taj cilj rasplinula se u dim dobra nakna koja je bila vezana uz tu bolest.

Uvijek moramo misliti na to da Bog dopušta zlo, kako bi postigao dobro; on dopušta križ, jer samo s njim možemo doseći nebo. Ta je istina jasna i očita na primjeru onih ljudi koji imaju osobite karizme zbog kojih često trpe, ali ne mole za izliječenje. Sjetimo se p. Pia koji je 50 godina trpio boli pet ožiljaka. Ali nitko nije pomišljao na to da ga toga oslobodi. Bilo je posve jasno da je to Božje djelo radi postizanja viših duhovnih ciljeva. Đavao je lukav; njemu bi bilo drago da na tijelu p. Pia nisu bili utisnuti ti znakovi trpljenja! Dakako, posve je drkčiji slučaj ako đavo uzrokuje ožiljke i glumi pred drugim lažne mističare.