Knjige Sv. Terezija Pisma
| IZ PISAMA SV. MALE TEREZIJE |
|
|
|
| Milan | ||||
| Utorak, 17 Lipanj 2008 | ||||
Stranica 2 od 2 PETO PISMO OCU ROULLAND-u J. M. J. T. Karmel Lisieux, 9. svibnja 1897. Dragi Brate, primila sam s radošću ili bolje reći ganućem moći koje ste mi poslali. Vaše je pismo kao neka vrst oproštajnog pisma za Nebo. Činilo mi se čitajući ga da čujem opis patnje vaših predšasnika u apostolatu. Na ovoj zemlji gdje se sve mijenja, samo jedno ostaje trajno, a to je postupak Kralja Nebesa prema svojim prijateljima; otkad je On uzdigao barjak Križa u njegovoj sjeni svi moraju vojevati i pobjeđivati. »Sav je misionarski život pun križeva«, govorio je Teofan Venard, i još: »Prava je sreća u patnji, a da bismo živjeli, moramo umrijeti«. Dragi Brate, početci vašeg apostolata označeni su pečatom Križa. Gospodin postupa s vama kao sa povlaštenom osobom: On želi učvrstiti svoje kraljevstvo u dušama progonstvom i patnjom više nego sjajnim propovijedanjem. Vi kažete: »Ja sam još malo dijete koje ne zna govoriti«. Ni otac Mazel koji je bio zaređen za svećenika isti dan kada i vi, nije znao govoriti, pa ipak je već pobrao palmu.3 Oh, kako su božanske misli iznad naših! Saznavši za smrt ovog mladog misionara za čije sam ime po prvi put čula, osjetila sam se ponukanom da ga zazivam, činilo mi se da ga vidim u Nebu u slavnom zboru mučenika. Znam, u očima ljudi, njegovo mučeništo ne nosi to ime, ali u očima Božjim, ova žrtva bez slave nije manje plodonosna od žrtve prvih kršćana koji ispovjediše svoju vjeru pred sudištem. Progonstvo je promijenilo oblik, a Kristovi apostoli nisu promijenili osjećanje, pa ni njihov božanski Učitelj neće promijeniti svoje nagrade, ukoliko ih još i ne poveća kao naknadu za slavu koja im je uskraćena ovdje na zemlji. Ne shvaćam, dragi Brate, zbog čega biste vi sumnjali o svom izravnom ulasku u Nebo, ako bi vam nevjernici oduzeli život. Znam da treba biti posve čist da se pristupi Bogu svake svetosti, ali znam isto tako da je Gospodin neizmjerno pravedan i upravo ta 3 O. Mazel ubijen je u Kini 1.travnja 1897. 4 pravednost, koja zastrašuje tolike duše, predmet je moje radosti i moga pouzdanja. Biti pravedan ne znači samo primjenjivati strogost u izricanju kazne krivcima, nego i priznati prave nakane i nagraditi krepost. Nadam se toliko od pravednosti dragoga Boga koliko i od njegova milosrđa i upravo zato što je pravedan »On je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. Kako se otac smiluje dječici, tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje« (Ps 103, 14,13). O moj Brate, slušajući ove lijepe i utješne riječi Kralja-Proroka, kako sumnjati da dragi Bog ne bi mogao otvoriti vrata svoga kraljevstva svojoj djeci koja su ga toliko ljubila te su sve žrtvovala radi Njega, koja ne samo da su ostavila svoju obitelj i svoju domovinu samo da ga i drugi spoznaju i ljube, nego još žele i život svoj dati za Onoga koga ljube... Imao je pravo Isus kad je rekao da nema veće ljubavi od ove! Kako bi onda mogao dopustiti da ga netko pretekne u velikodušnosti? Kako bi čistio u ognju Čistilišta duše koje izgaraju vatrom božanske ljubavi? Istina je da ni jedan ljudski život nije izuzet od pogrešaka, samo se Bezgrešna Djevica posve čista pojavljuje pred božanskim Veličanstvom. Kakve li radosti kad pomislimo da je ta Djevica naša Majka! Budući da nas Ona ljubi i da zna naše slabosti, čega se onda imamo bojati? Evo nekoliko rečenica da izrazim svoju misao ili bolje jer je ne uspijevam izreći; htjela sam jednostavno reći kako mi se čini da su svi Misionari mučenici željom i voljom te da, prema tome, nijedan ne bi trebao ići u Čistilište. Ako u njihovoj duši, u trenutku kad se pojavljuju pred Bogom, ostane neki trag ljudske slabosti, Presveta Djevica im postigne milost savršenog čina ljubavi, a onda im predaje palmu i vijenac što su ih svakako zaslužili. Eto, dragi Brate, što ja mislim o pravednosti dragoga Boga, moj put je put pouzdanja i ljubavi. Ne shvaćam duše koje se plaše jednog tako nježnog Prijatelja. Ponekad, kad čitam neke duhovne rasprave gdje se savršenost prikazuje kroz tisuću zapreka, popraćena mnoštvom tlapnja, moj se jadni duh brzo umori, zatvorim mudru knjigu koja mi muči glavu i suši srce pa uzmem Sveto pismo. Tada mi se sve čini svijetlo, jedna jedina riječ otkriva mojoj duši beskrajne vidike, savršenost mi izgleda laka; uočavam da je dosta upoznati svoje ništavilo i prepustiti se poput djeteta u ruke dragoga Boga. 5 Prepuštajući velikim dušama, velikim duhovima, lijepe knjige koje ja ne mogu razumjeti, a još manje primijeniti na život, radujem se što sam malena, jer samo djeca i oni koji su im slični bit će pripušteni nebeskoj gozbi (Mt 19,14). Sretna sam što ima mnogo stanova u kraljevstvu Božjem (Iv 14,2), jer kad ne bi bilo drugoga osim onoga čiji mi se opis i put čine neshvatljivima, ja ne bih mogla tamo ući. Međutim, htjela bih da ne budem daleko od vašeg stana; nadam se da će mi dragi Bog, uzevši u obzir vaše zasluge, udijeliti milost da budem dionica i vaše slave, kao što na zemlji sestra nekog osvajača, ima udjela i pored njenog siromaštva, u častima koje se iskazuju njenom bratu. Prvi čin vašeg svećeničkog djelovanja u Kini učinio mi se divnim. Zaista, morala vam se ona mala duša čije ste posmrtne ostatke blagoslovili, nasmiješiti i obećati svoju zaštitu vama i vašima. Koliko sam vam zahvalna što i mene brojite među njih. Isto tako duboko sam dirnuta i zahvalna vam što se u svetoj misi sjećate mojih dragih roditelja. Nadam se da su sada u posjedovanju Neba prema kojem su težila sva njihova djela i želje. To ne smeta da se za njih moli, jer mi se čini da blažene duše primaju veliku slavu od molitava koje se čine na njihovu nakanu i s kojima mogu raspolagati za druge duše koje trpe. Ako su, kao što vjerujem, moj otac i moja majka u Nebu, oni moraju gledati i blagoslivljati Brata što mi ga je Isus dao. Oni su toliko željeli imati sina misionara! Pripovijedali su mi kako su se moji roditelji prije mog rođenja nadali da će im se želja napokon ostvariti. Da su mogli gledati koprenu budućnosti, vidjeli bi kako će se zapravo njihova želja po meni ispuniti; budući da je jedan misionar postao moj Brat, on je ujedno i njihov sin, pa u svojim molitvama ne mogu odijeliti Brata od njegove nedostojne sestre. Vi se molite, dragi Brate, za moje roditelje koji su u Nebu, a ja se često molim za vaše koji su još na zemlji. Za mene je to veoma draga dužnost i obećavam vam da ću uvijek biti vjerna u tom čak i kad napustim ovo progonstvo, a tada možda još i više jer ću bolje znati milosti koje su mi potrebne, a onda, kad se završi njihova trka ovdje na zemlji, doći ću po njih u vaše ime i uvest ću ih u Nebo. Kako će biti sladak obiteljski život samo jedan dan, radimo zajedno na spasenju duša; ja mogu činiti vrlo malo, ili bolje gotovo ništa kad bih bila sama; jedino što me tješi jest misao da uz vas mogu služiti za nešto; zaista, i ništica, sama po sebi ne znači ništa, ali stavljena uz jedinku, postaje moćna, i to samo ako se stavi na pravo mjesto, iza 6 a ne ispred!...Baš me je tamo Isus stavio i nadam se da ću tamo ostati zauvijek slijedeći vas molitvom i žrtvom. Kad bih slušala svoje srce, ne bih danas završila svoje pismo, ali uskoro će zvoniti za završetak šutnje pa treba da odnesem pismo našoj dobroj Majci koja ga očekuje. Molim vas, dakle, dragi Brate, pošaljite svoj blagoslov maloj ništici, koju je dragi Bog stavio uz vas. Sestra Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica nedostojna redovnica karmelićanka |
||||
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) | ||||
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 29
