Molitve, Molitva, Portal o molitvama

III. ISUS -  HOLISTIČKI ISCJELITELJ

(Kako je osobito prikazan u Markovu Evanđelju)

16

Vjerodostojan Svojemu Svetom Imenu, Isus, kako je Anđeo rekao Mariji i

Josipu da nazovu Dijete, jer će Ono spasiti Svoj narod od njegovih grijeha

(Mt   1,   20;   Lk   1,   31),   Isus   je   započeo   svoju   trogodišnju   službu

ozdravljajući i oslobađajući od zlih duhova. To je, naime, ime Isus značilo

na   hebrejskom:   Spasitelj,   Iscjelitelj,   Osloboditelj,   kao   što   je   anđeo

navjestio kada je pastirima donio "Radosnu vijest o velikom veselju za sav

narod" (Lk 2, 10; 21).

Jer, nakon što je primio i  ovlast od Oca i snagu Duha na rijeci Jordanu,

vratio  se  u  Nazaret  i  u  subotu  objavio  u  sinagogi  odlomak  iz  Izaijina

proročanstva  kao  svoj  manifest:  "Duh  Gospodnji  na  meni  je,  jer  me

pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima

oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu

milosti Gospodnje" (Lk 4, 16-21). Otada nadalje, dvije Isusove službe bile

su propovijedanje te ozdravljanje i oslobađanje od zlih duhova.

Isus  je  obavljao  svoju  službu  liječenja  nad  svima  kojima  je  ozdravljenje

bilo potrebno, na svakom mjestu i u svako doba. Ozdravljao je svakoga,

svugdje,  stalno.  Išao  je  po  čitavoj  Galileji,  po  svim  gradovima  i selima,

propovijedao  po  sinagogama  i  liječio  svaku  bolest  ili  slabost  na  koju  je

naišao.  Oboljele  od  svih  mogućih  strašnih  bolesti,  izmučene  bolovima,

epileptičare  i  paralizirane,  opsjednute  zlodusima,  sve  su  Mu  donosili

(ustvari, čitav grad bi se skupio pred vratima kuće u kojoj bi stanovao), i

On bi sve ozdravljao (Mt 4, 23-24; 9, 35; Mk 1, 33; Lk 5, 15). Čak i kad

bi  se  popeo  na  brežuljke,  mnoštvo  bi  se  okupljalo  oko  Njega  i  dovodilo

Mu  hrome, slijepe, nijeme, sakate i mnoge druge patnike; ostavljali bi ih

pred Njegovim nogama, a On bi ih ozdravljao. Velika je bila začuđenost

ljudi kada su vidjeli kako hromi hodaju, kako se slijepima vraća vid, kako

nijemi govore, a sakati jačaju, pa su slavili Boga (Mt 15, 30-31). Čak su

Mu i u Hramu pristupali slijepi i hromi, a On bi ih ozdravljao (Mt 21, 14).

"Odakle  Isusu  moć  da  ozdravlja?"  (Mt  13,  54).  "Sila  ga  je  Gospodnja

nukala  da  liječi"  (Lk  5,  17).  Petar  će kasnije potvrditi u svojemu govoru

Korneliju da je Bog pomazao Isusa snagom Duha Svetoga, i da je išao

posvuda, čineći dobro i ozdravljajući svakoga tko je bio pod vlašću đavla,

jer je Bog bio s Njime (Dj 10, 38). Kada je otac dječaka iz kojega apostoli

nisu sami mogli istjerati zloduha, preklinjao Isusa da On, ako ikako može,

oslobodi njegova sina, Isus je odgovorio kako ima moć i kako može, ali je

upitao oca ima li on vjere koja će tu moć osloboditi (Mk 9, 22-24).  Nije

nikakvo  čudo  što  su  mnogi  svjedočili  kako  su  nakon  krštenja  Duhom

otkrili da imaju dar ozdravljanja. Ustvari, Isus je rekao apostolima: "A vi

17

ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo" i "Ali primit ćete snagu

pošto Duh Sveti dođe na vas" (Lk 24, 49; Djela 1, 8).

U svakom slučaju, potrebna je molitva da se vrši ta karizma, kao što smo

vidjeli  u  Isusovu  životu  i  služenju.  Nakon  što  su  se  Isus  i  učenici  vratili

kući i ostali sami, pitali su Ga: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?".

Isus  je  odgovorio:  "Ovaj  se  rod  ničim  drugim  ne  može  izagnati  osim

molitvom i postom" (Mk 9, 28-29). Mnogi su posvjedočili da, što su više

molili  i  postili,  veći  je  bio  plod  njihove  službe  ozdravljanja.  Vjerovanje

kako   Bog   ne   uzima   darove   od   osoba   koje   ne   hode   u   Duhu,

pojednostavljeno je. Točnije je reći, da se u osobe koja se udaljila od Boga

darovi ne očituju.

Što je poticalo Isusa da ozdravlja? Jednom prilikom Isus je namjeravao

otići na neko mjesto gdje bi mogao biti sam. Ali mnoštvo ga je pronašlo i

slijedilo. Kada ih je vidio, srce Mu se napunilo samilošću prema njima, pa

je ozdravio svakoga tko je  bio bolestan (Mt 14, 13-14). Kada je ugledao

mrtvačka nosila s jedinim sinom udovice iz Naima, sažalio se (Lk 7, 13).

Kada  je  gubavac  molio  Isusa:  "Ako  hoćeš,  možeš  me  očistiti",  Isus  se

sažalio  nad  njim,  dotakao  ga  i  rekao:  "Hoću,  budi  čist!"  (Mk  1,  40-41).

Kada su Mu pokazali gdje su ukopali Lazara, zaplakao je, pa su ljudi rekli:

"Gle  kako  ga  je  ljubio!"  (Iv  11,  34-36).  Gerasenac  Mu  je  bio  važniji  od

2000  svinja  (Mk  5,  11-13).  Inzistirao  je  da  ostane  sa  Zakejem  usprkos

kritika, jer je bio došao tražiti i spasiti izgubljene (Lk 19, 1-10). Izliječio je

Malkovo  uho,  iako  je  ovaj  došao  da  Ga  uhiti  (Lk  22,  51).  Njegova  je

obitelj mislila da je lud; neprijatelji su Ga optuživali da izgoni zloduhe uz

pomoć Beelzebula, ali to Ga nije priječilo da nalazi bolesne i opsjednute

(Mk 3, 21; Lk 11, 15).

Cilj  Isusove  službe,  međutim,  bio  je,  da  iscijeli  slomljeno.  Kada  su  Ga

optužili što prima grješnike i što čak jede s njima, odgovorio je: "Ne dođoh

zvati pravednike, nego grješnike." (Mk 2, 17). "Dođite k Meni", rekao je

ponovo, "svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti." (Mt 11,

28). Čini mi se da svaka priča o ozdravljanju u Evanđeljima nije samo o

tjelesnom izliječenju, koje je samo najmanji dio službe ozdravljanja, a ova

je,  opet,  samo  jedan  dio  cijela  Evanđelja.  Radi  se  prije  o  potpunu  ili

unutarnjem  ozdravljenju.  Tako  je  Pavao mogao moliti: "A sam Bog mira

neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka

se bezprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa

Krista" (1 Sol 5, 23-24). Zato je služba unutarnjega ozdravljanja jedan od

najvećih doprinosa karizmatskoj obnovi u današnjoj Crkvi.

18

Ali,  došao  je  i  da  uništi  Sotonina  djela.  Kada  su  se  farizeji  usprotivili

tomu što je u subotu izliječio ženu koja je bila potpuno zgrčena, odgovorio

je: "Nije li dakle ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest

je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" (Lk 13, 16).

Kada  su  bili  protiv  Njega  jer  je  izliječio  bolesnika  u  subotu,  Isus  je

odgovorio kako se ni oni sami ne bi libili izvaditi svoje sinove ili volove iz

bunara u subotu (Lk 14, 3-5). Borio se protiv Sotonina kraljevstva čak i u

subotu, darujući život i čineći dobro, jer je i Njegov Otac isto tako činio

(Iv 5, 17).

Istodobno, došao je da uspostavi Božje kraljevstvo na zemlji. "Ali ako ja

prstom  Božjim  izgonim  đavle,  zbilja  je  došlo  k  vama  kraljevstvo  Božje"

(Lk 11, 20). Upućivao je učenike da govore bolesnima koje su ozdravljali:

"Približi  vam  se  kraljevstvo  Božje!"  (Lk  10,  9).  Kada  su  učenici  Ivana

Krstitelja  bili  poslani  da  saznaju  je  li  Isus  uistinu  Mesija,  rekao  im  je:

"Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjele: Slijepi progledaju, hromi hode,

gubavi   se   čiste,   gluhi   čuju,   mrtvi   ustaju,   siromasima   se   navjšćuje

evanđelje."  (Mt 11, 4-5).

Kako je Isus ozdravljao? Ozdravljao je i na daljinu, kada osoba nije bila

prisutna (Iv 4, 48-53), i mažući blatom i pljujući u slijepčeve oči (Iv 9, 6).

Ali najčešće je prenosio Svoju moć ozdravljanja i ljubav Svojim riječima i

preko  Svojih  ruku.  Ljudi  su  Mu  donosili  mnoge  opsjednute zlodusima, a

On bi zloduhe izgonio snagom Svoje riječi (Mt 8, 16). "Samim nečistim

dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se!", govorili su zapanjeni ljudi (Mk

1,  27). Međutim, liječio je i  dodirom Svoje ljubavi. Svi su Mu donosili

svoje prijatelje oboljele od jedne ili druge bolesti, a On je na njih polagao

ruke i liječio ih (Lk 4, 40). I Jair Ga je preklinjao da dođe i položi ruke na

njegovu umiruću kćer kako bi je spasio (Mk 5, 23).

Naše su ruke Božji skupocjeni darovi, da ih podižemo na Njegovu slavu i

da ih pružamo iz ljubavi prema ljudima. Koliki su svjedočili, kao odvjetnik

A.M.  Mathew  i  Marykutty  iz  zajednice  Christeen,  kako  je  Gospodin

promijenio njihove živote polaganjem nečijih ruku s Isusovom ljubavlju i

sa  snagom  Duha  Svetoga?  To  je  zato  što  polaganjem  ruku  izražavamo

solidarnost  i  poistovjećujemo  se  s  bolesnima,  uzimajući  na  sebe  njihov

teret i darujući im naš mir. Zato Isusa ne treba smatrati iscjeliteljem vjerom

ni  čudotvorcem.  On  nas  ozdravlja  putem  Svojega  osobnoga  odnosa  s

nama, tako što uzima na Sebe naše patnje i boli, naše grijehe i našu kaznu

(Iz  53,  4-5).  Za  nas  kršćane,  ozdravljenje  nije  nešto  što  sada  dobivamo,

već Netko koga već imamo.

19

Jedini odgovor koji je Isus želio na Svoju riječ i Svoj dodir jest vjera.

"Vjerujete li da vas mogu ozdraviti?", pitao je dvojicu slijepaca. Kada su

odgovorili potvrdno, Isus je rekao: "Neka vam bude po vašoj vjeri" (Mt 9,

27-31). Kada Mu je prišao stotnik, da Ga zamoli da Mu izliječi slugu, koji

je ležao paraliziran i u teškim bolovima kod kuće, Isus je rekao: "Doći ću i

izliječiti  ga."  Ali  stotnik  je  odgovorio.  "Gospodine,  nisam  dostojan  da

uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će moj sluga!" Kada

je Isus to čuo, bio je toliko iznenađen, okrenuo se i rekao mnoštvu koje Ga

je slijedilo: "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu"

Tada je Isus rekao časniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao." Upravo u

tome trenutku stotnikov sluga bio je izliječen (Mt 8, 5-10, 13.; Lk 7, 2-10;

Iv 4, 47). Baš riječi toga poganina stavlja Crkva u naša usta kada primamo

Sv.  Pričest.  Isus  je  hvalio  vjeru  i  duh  Kananejke,  koja  nije  mogla  čuti

niječan  odgovor,  pa  je  ozdravio  njezinu  kćer  (Mt  15,  21-28).  Nasuprot

tome,  Isus  nije  mogao  učiniti  nikakvih  velikih  djela  u  Nazaretu,  vlastitu

gradu, zbog njihove nevjere. Bio je zapanjen nevjerom vlastitih sugrađana

(Mk 6, 5).

Isto kao što je Isus dodirivao ljude ljubavlju da ih ozdravi, ljudi su željeli

dodirnuti  Isusa  s  vjerom  kako  bi  se  izliječili,  jer  je  snaga  izlazila  iz

Njega  i  sve  ih  ozdravljala  (Lk  6,  19).  Čak  je  morao  reći  učenicima  da

pripreme čamac, da Ga mnoštvo koje se guralo da Ga dotakne, ne zgnječi

(Mk 3, 10). Ali, svi koji su bili bolesni preklinjali su Ga da im dopusti da

dotaknu Njegovu odjeću. Svatko tko je uspio bio je izliječen (Mt 14, 36).

Žena koja je krvarila imala je također dovoljno vjere. Vjerovala je da će se

izliječiti,  ako  samo  dotakne  rub  Isusove  haljine.  Čim  ga  je  dotakla,

krvarenje je stalo i ona je znala da je izliječena. Istodobno je Isus osjetio

kako  sila  izlazi  iz  Njega.  Pohvalio  je  ženu  zbog  tolike  vjere  riječima:

"Kćeri vjera te tvoja spasila" (Lk 8, 34-47; Mk 5, 25-34).

Isus  je  i  zahvalnost  za  primljeno  ozdravljenje  smatrao  izrazom  vjere.

Kada su desetorica gubavaca pošli, pokazati se velikim svećenicima, kako

im je zapovjedio, ozdravili su. Ali samo se jedan od njih, i to Samaritanac,

vratio kada je otkrio da je ozdravio i klicao hvaleći Boga. Bacio se ničice

pred Isusove noge i zahvalio Mu. "Nato Isus primijeti: Zar se ne očistiše

desetorica?  A  gdje  su  ona  devetorica?  Ne  nađe  li  se  nijedan  koji  bi  se

vratio  i  podao  slavu  Bogu,  osim  ovoga  tuđinca?"  Tada  mu  Isus  reče:

"Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (Lk 17, 11-19).

Ipak, slavljenje i zahvaljivanje za ozdravljenja koja još nisu dobivena, još

su veći izraz vjere. Zato je Isus rekao da, kada molimo, moramo vjerovati

kako  smo  već  primili,  čak  i  kada  još  ne  vidimo  da  je  ozdravljanje

20

započelo.  Tada  će  nam  molitve  biti  uslišane  (Mk  10,  24).  A  onda  će  se

zahvalnost za primljeno izliječenje izraziti na razne načine kao proširenje

vjere.  Petrova  punica  ustala  je  i  posluživala  (Mk  1,  31).  Bartimej  je

slijedio  Isusa  kao  učenik,  čovjek  iz  Gerase  vratio  se  u  svoj  grad  da

svjedoči (Mk 10, 52; 5, 20), paraliziranome je rečeno da više ne griješi (Iv

5, 14).

Konačno,  Isus  Svoju  moć  nije  zadržao  za  sebe,  već  ju  je  predao  svojim

učenicima tada i Crkvi danas. Čak i za vrijeme Svojega života na zemlji,

pozvao je Dvanaestoricu i dao im vlast i moć nad svim zlim duhovima i da

liječe  bolesne"  (Lk  9,  1-2;  Mt  10,  1.  5.  7;  Mk  3,  15),  a,  budući  da  su

primili besplatno, moraju besplatno i dati (Mt 10, 8). Tako su oni krenuli

na  put  i  išli  od  sela  do  sela,  navještajući  Radosnu  vijest  i  ozdravljajući

bolesne  posvuda  (Lk  9,  6).  Nakon  Uskrsnuća,  potvrdio  je  to  poslanje:

"Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. A ovi

će znakovi  pratiti one koji uzvjeruju: u ime će Moje izganjati zloduhe; ...

na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro!" (Mk 16, 15-18). 

Gospodin nam je zaista naredio da polažemo ruke na bolesne i da molimo

u vjeri, kako nam savjetuje Jakov. Rezultate moramo ostaviti Njemu, koji

uvijek  odgovara  na  naše  molitve  i  liječi;  možda  ne  na  način  na  koji  mi

želimo, ali uvijek onako kako zna da je potrebno. Iako zasada dokumenti

Crkve  ne  spominju  znakove  i  čudesa  kao  sredstvo  evangelizacije,  u

karizmatskoj   obnovi   i   kroz   nju   pojavilo   se   mnoštvo   centara   za

ozdravljanje,  seminara  za  ozdravljenje,  Sv.  Misa  za  ozdravljenje  i  službi

za  ozdravljanje,  s  nevjerojatnim  rezultatima,  onakvima  kakvi  se  nikada

ranije nisu postizali.