Molitve, Molitva, Portal o molitvama

VI.  ISUS KRIST = UVIJEK ISTI

(Završeno je jučer, počinje danas i održat će se zauvijek)

U  uvjerenju  kako  njezin  pokojni  suprug,  policajac,  nije  zapravo  mrtav,

nego  da  će  opet  živjeti,  40-godišnja  domaćica  iz  Delhija  nije  kremirala

njegovo  tijelo,  već  ga  je  gotovo  dvije  godine  držala  na  krevetu  na

sklapanje  kod  kuće,  dok  tijelo,  sada  samo  kostur,  nije  otkrila  i  uklonila

policija. Njezino troje odrasle djece također je vjerovalo majci, koja im je

često govorila: "Ništa mu se nije dogodilo. Bog će ga uskoro opet oživjeti"

(Times of India, 16. siječnja 1995.)

Gotovo dvije tisuće godina ranije, čovjek poznat kao Isus iz Nazareta, koji

je umro u Jeruzalemu, sigurno je pokopan u grobnicu. Očito se nitko nije

nadao da će se vratiti u život. Ustvari, čak su i Njegove posljednje riječi na

37

križu bile: "Svršeno je"; i s time "nakloni glavu i predade duh" (Iv 19, 30).

Ništa  nije  tada  moglo  biti  istinitije  od  tih  riječi  u  učima  onih  koji  su

prisustvovali razapinjanju. Za Njegove neprijatelje to je bio veseo i dugo +

očekivani svršetak buntovnika i Njegove uznemirujuće poruke, jer bilo je

bolje,  po  nesvjesno  proročkim  riječima  velikog  svećenika  Kaife:  "...da

jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne" (Iv 11, 49-51).

Za  Njegove  prijatelje  bio  je  to tužan i neočekivan kraj voljena Učitelja i

Njegove tješiteljske službe. Ali je li Isus i Njegov rad zaista bio gotov? i u

kojem smislu?

Kod  prvoga  stvaranja,  na  početku  početaka,  Bog  je  završio  Svoj  rad

stvaranja  neba  i  zemlje  sa  svime  na  njima  šestoga  dana,  a  sedmoga  se

odmarao  (Post  1,  31-2,3).  Ali,  sljedećega,  "osmoga  dana",  čovjek,  prvi

Adam,  stvoren  na  Božju  sliku  (Post  1,  27),  popustio  je  Sotoninom

napastovanju i pao u sjenu smrti. Na sličan način, kod drugoga stvaranja,

na drugome početku, Isus je završio Svoj rad uništenja Sotoninih djela i

donio  puninu  života  (Iv  10,  10)  šestoga  dana  a  "odmarao  se"  sedmoga.

Međutim,  za  razliku  od  prvoga  stvaranja,  idućega,  "osmoga"  dana,  On,

novi  Adam,  Božja  nestvorena  prilika,  potaknut  silom  Duha,  ustao  je  u

život, započevši "novi tjedan", čineći novu stvar. Počeo je novo stvaranje

iz ničega, kaosa i mraka koji su se vratili s grijehom (Post 1, 2; 2 Kor 5,

17; Otk 21, 5). 

Tako  su  i  Njegovi  neprijatelji  i  Njegovi  prijatelji  shvatili  kako  riječ

"svršeno"  nije  bila  krik  očaja,  kao  što  se  na  početku  činila  dvojici

učenika,  koji  su  na  putu  u  Emaus  promrmljali  "A  mi smo se nadali" (Lk

24,  20-21).  To  je  bio  uzvik  trijumfa  i  slavlja,  jer  je  savršeno  izvršena

Božja volja i dokraja dovršeno Njegovo djelo (Iv 4, 24). Bio je to i uspjeli

dovršetak  Isusove zemaljske službe i obećavajući početak nebeske preko

učenika;  služba  koja  sada  više  neće  biti  ograničena  na  Izrael,  nego  će

obuhvatiti sav svijet; misija koja neće biti ograničena na tri godine, već će

potrajati u vijeke vjekova (Mk 16, 19-20).

Tada  su  trećega  dana  stvari  dobile  dramatičan  obrat.  Posljednje  Isusove

riječi   "Svršeno   je"   dobile   su   posve   suprotno   značenje.   Njegovi

neprijatelji  već  su  se  bili  prestrašili  najgorega,  pa  su postavili straže kod

groba.  Kada  se  to  pokazalo  beskorisnim,  jer  grob  neće  dugo  čuvati

Njegovo  tijelo  i  skoro  će  biti  prazan,  nisu  oklijevali  podmititi  stražu  da

proširi vijest kako su učenici došli noću i ukrali tijelo dok su oni (straža)

spavali (sic! Mt 27; 62-66; 28, 2-4; 11-15).

38

Ali  za  Njegove  prijatelje  i  učenike  to  je  bio  posve  drugačiji  susret  i

iskustvo.  Jer,  otada  tijekom  idućih  četrdeset  dana,  Isus  se  ukazivao

učenicima u više navrata i u raznim okolnostima, ali uvijek da ih uvjeri u

Svoju prisutnost prije nego što napusti ovaj svijet i ode k Ocu (Iv 20, 17):

"Uskrsnuo sam, živ sam i s vama sam dovijeka"; obećanje Njegove snage

"Idite, zato, u Moje ime, pod Mojom vlašću, s Mojom snagom" i povjera

misije: "Propovijedajte i krstite, ozdravljajte i oslobađajte od zlih duhova,

svjedočite i vodite". 

Koji je vjerski vođa ikada rekao svojim sljedbenicima kako je On i dalje

živ, a kamoli da će uvijek ostati s njima; još manje kako će biti u njima i

djelovati   preko   njih?   Koji   je   vjerski   vođa   ikada   obećao   svojim

sljedbenicima toliku moć koliku je Isus obećao i dao svojim učenicima? Je

li ijedan vjerski vođa ikada dao svojim sljedbenicima zapovijed, privilegiju

i  obećanje  da  će,  ne  samo  nastaviti  njegov  rad,  već  ga  na  neki  način  i

nadići?

Pashalni Misterij, tj. Isusova smrt i Uskrsnuće, imao je stoga dubok učinak

na  čitav  svijet,  jer  je  značio  kako  je  Isus,  porođajnim  bolovima  svojega

trpljenja  i  razapinjanja  (Iv  16,  20-22),  postao  novi  Adam,  prvorođenac

novoga stvaranja i kako je, takoreći, ponovo rođen kao glava tijela, Crkve.

Te  tri  implikacije  i  posljedice  mnogo  su  dublje  nego  što  na  prvi  pogled

izgledaju.

Ponajprije, ne radi se samo o tome što je Isus uskrsnuo ni o tome da nas

On uvjerava kako ćemo i mi uskrsnuti. Ne radi se samo o tome da, budući

da je živ i nas uvjerava u novi život: "Jer Ja živim i vi ćete živjeti" (Iv

14,  19).  Radi  se  i  o tome da, kroz iskustvo Pashe, Njegov vlastiti novi i

uskrsli život sada teče u nas, Njegovo tijelo, i postaje našim životom, čak i

kada je obećao: "..k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14, 23) i

kao što je Pavao svjedočio: "...živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni"

(Gal 2, 20).

Drugo,  Njegova  moć  propovijedanja  i  ozdravljanja  predana  je  nama  i

postaje snagom Njegova tijela (Dj 10, 38; Lk 9, 1-2), s jamstvom da "...

tko vjeruje u mene, činit će djela koja Ja činim, i veća će od njih činit" (Iv

14, 12); jer, kroz iskustvo Duhova, istu moć koju je Otac dao Isusu ("Otac

Moj  sve  do  sada  radi  pa  i  Ja  radim";  Iv  5,  17),  daje  i  nama.  Kao  što  je

Petar  izjavio:  "Desnicom  dakle  Božjom  uzvišen,  primio  je  od  Oca

Obećanje,  Duha  Svetoga,  i  izlio  ga  kako  i  sami  gledate  i  slušate"  (Dj  2,

33), i, kao što je Pavao zaključio, Onaj koji "silu Svoju očituje u nama" (Ef

3, 20).

39

Treće,  to  nije  značilo  da  je  Isusovo  djelo  završeno,  a  djelo  Crkve

započinje, već kroz iskustvo Parusije, Njegova je misija povjerena nama i

postala  je  našom  misijom.  "Kao  što  je  Mene  poslao  Otac,  tako  i  Ja

šaljem  vas"  (Iv  20,  21).  Zato  je  bio  i  jest neprekinut tijek i trajanje, od

Isusove misije do službe Crkve. "I Gospodin Isus pošto im to reče, bude

uzet  na  Nebo  i  sjede  zdesna  Bogu.  Oni  pak  odoše  i  propovijedahu

posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima"

(Mk 16, 19-20).

Kao  što  nas  podsjeća  Poslanica  Hebrejima,  Isus  nikada  neće  umrijeti  i

živjet će dovijeka. Bit će uvijek svećenik, da nas kod Boga zagovara i da

nas k Njemu vodi. Ali moramo upirati pogled u Njega, koji našu vjeru čini

potpunom. Jer, "Isus Krist isti je i jučer i danas i zauvijek će biti isti"

(Heb 1, 12; 7, 24-25; 12, 2-3; 13, 8).

KRIST JE UMRO.

KRIST JE USKRSNUO!

KRIST ĆE OPET DOĆI!!