Knjige Grmljavina pravde
| Grmljavina Pravde |
|
|
|
| Gordana | |
| Subota, 11 Srpanj 2009 | |
|
Stranica 8 od 62 Lurd, Francuska, 1858. - odobreno Godine 1858., četiri godine nakon proglašenja dogme o Bezgrješnom Začeću, Marija se ukazala jednoj vrlo siromašnoj djevojčici po imenu Bernadica Soubirous, i to osamnaest puta u razdoblju između 11. veljače i 16. lipnja 1858. Dana 25. ožujka 1858., na blagdan Blagovijesti, Gospa je neukoj Bernardici otkrila kako je ona "Bezgrješno Začeće." Budući da je dogma bila proglašena manje od četiri godine prije toga, te da Bernardica nikako nije mogla niti znati za njeno postojanje, njeno je ponavljanje riječi Blažene Majke naišlo na vrlo povoljan odjek. Bila je to potvrda s Nebesa istinitosti dogme. Nadalje, Marija je Bernardici rekla neka zagrabi u zemlju, što je ona poslušno i učinila - popraćena nevjericom mještanâ - dok je iz mjesta na kojem je Bernardica zagrabila zemlju smjesta počela teći voda - maleni potočić, koji je u međuvremenu narastao do veličine omanje rječice. Postoje svjedočanstva o tisućama ozdravljenjâ kao posljedici kupanja u toj čudotvornoj vodi, ili njena ispijanja. Zidovi pećine u kojoj se Blažena Majka ukazala prekriveni su štapovima hromih koji su od te vode otišli potpunoma ozdravljeni. Pontmain, Francuska, 1871. - odobreno Ovo se ukazanje zbilo za vrijeme francusko-pruskog rata. Njemačke su se snage približavale Pontmainu. Mještani su se molili za zaštitu. Uvečer 17. siječnja, Marija se na nekoliko minuta pojavila na Nebu odjevena u tamnoplavu haljinu i s raspelom u ruci. Ispod ukazanja pojavile su se riječi: Molite se, molim vas. Bog će vas uskoro uslišati. Moj Sin dopušta da Ga se takne." Iste je večeri vojska nalogom iz njemačkoga štaba opozvana, dok je 28. siječnja potpisano primirje. Pontmain i dalje ostaje snažnim primjerom snage molitve u zaštiti od rata i nesrećâ svakojake vrste. Fatima, Portugal, 1917. - odobreno Fatima je možda najvažnije ukazanje dvadesetoga stoljeća. Brojne poruke koje se danas primaju u raznim dijelovima svijeta vraćaju našu pozornost upravo na fatimske događaje, a napose na zbivanjâ u Rusiji. Marija se 1917. godine, nazivajući sebe Kraljicom Svete Krunice, ukazala troje djece-pastira u ruralnim dijelovima Portugala. Bila je to godina boljševičke revolucije, te je Marija djeci - Luciji, Francescu i Jacinti - povjerila poruke od neizmjerne važnosti za ljude dvadesetoga stoljeća. Prije početka same boljševičke revolucije, prorekla je da će "Rusija svoje pogreške proširiti diljem svijeta." Djeci je povjerila tajne koje se tiču budućnosti Crkve, kao i čitavoga čovječanstva. Francescu i Jacinti je pritom rekla kako će joj se uskoro pridružiti u Nebu (umrli su ubrzo nakon toga), ali da će Lucija doživjeti ispunjenje svih porukâ. Valja napomenuti da je u vrijeme pisanja ove knjige, Lucija imala približno osamdeset i pet godina. Marija je u Fatimi rekla kako Isus želi uvesti pobožnost njenom Bezgrješnom Srcu. Njena je želja bila da svi biskupi svijeta čitav svijet posvete njezinu Bezgrješnom Srcu, dok se to na poseban način odnosilo na Rusiju. Također je i, kao utjehu njezinom srcu, zatražila pobožnost Prvih Subota u mjesecu. Obećala je kako će se na kraju, bude li se sve to ispunilo, Rusija obratiti, a čitavome svijetu biti podareno razdoblje mira. (Za podrobnije vas objašnjenje upućujemo na 9. poglavlje, pod nazivom "Fatima i Posljednja vremenâ"). Beauraing, Belgija, 1932.-1933. - odobreno Petnaest godina nakon ukazanjâ u Fatimi, Marija se ukazala djeci na dva mjesta u Belgiji: u Beauraingu i Banneuxu. To su zadnja marijanska ukazanjâ koja su primila puno odobrenje od strane Rima, iako brojna novija mjesta ukazanjâ imaju odobrenjâ tamošnjih biskupâ. Ova su dva ukazanjâ u Belgiji dalje razvila fatimsku poruku i pripravila put amsterdamskim porukama. Gospa se u Beauraingu ukazala skupini od petoro djece: Fernandi, Gilberti, Albertu, Andrewu i Gilbertu, i to u trideset i dva navrata u razdoblju od 19. studenog 1932. do 3. siječnja 1933. Dana 21. prosinca 1932., Gospa se djeci predstavila kao "Bezgrješna Djevica." Djeca su potom ugledala zlatno srce u središtu Marijinih grudi. Dana 3. siječnja 1933., rekla je Andrewu, "Ja sam Majka Božja, Kraljica Neba. Bez prestanka molite!" Banneux - Belgija, 1933. - odobreno Kroz osam ukazanjâ u Banneuxu u razdoblju od 15. siječnja 1933. do 2. ožujka 1933. nastavilo se razvijati značenje Marijina prisustva među nama. Gospa se ovom prilikom ukazala samo jednoj vidjelici, Marijeti Beco, dvanaestgodišnjoj djevojčici koja je živjela u siromašnom dijelu zemlje. Nazivajući se "Kraljicom siromašnih", Gospa je kazala kako je došla utješiti bolesne i patnike. "Ja sam Majka Otkupiteljeva, Majka Božja", rekla je. Evo i jednog detalja koji je vrlo važan u odnosu na kasnija ukazanjâ u Amsterdamu. Dana 18. siječnja, Marija je rekla Marijeti, "Uroni ruke u vodu. Ovaj je izvor namijenjen za mene." (Stajale su u blizini izvora). Idućega je dana Gospa rekla, "Ovaj je izvor namijenjen Svim narodima." Amsterdam, Nizozemska, 1945.-1984. - ispituje se (odobreno 2002.) Gospa se, prema iskazu, ukazala i nutarnjim govorom kroz nekoliko desetaka godina, pod nazivom "Gospe Sviju Narodâ", obraćala jednoj ženi iz Amsterdama po imenu Ida Perleman. Ona je primila puno porukâ od velike važnosti za budućnost Crkve. Čini se kako je pretkazala Drugi vatikanski sabor, kao i brojna pitanjâ koja su na njemu razmatrana, i to više od deset godina prije no što je sazvan taj Sabor "iznenađenja". Potvrdila je kako je na mnogim područjima u Crkvi potrebna modernizacija, kako bi Rim iskoristio pogodnosti što ih pružaju današnje mogućnosti evangelizacije putem suvremenih sredstava. Upozorila je pritom i na veliku pogibelj koja će Crkvi zaprijetiti krajem dvadesetoga stoljeća: ponovnu pojavu modernističkoga krivovjerja. Gospa je Sviju Narodâ predvidjela i "konačnu marijansku dogmu" kojom će se Gospa proglasiti "Su-Otkupiteljicom, Posrednicom i Zagovornicom", čime bi se sažela i objasnila marijanska teologija, te Gospa okrunila konačnom krunom. Navedena se ukazanjâ nalaze pod ispitivanjem Crkve počam od trenutka pisanja ove knjige. Kardinal je Ratzinger vidjelici navodno pisao kako nema teoloških prepreka proglašenju ove dogme. Neki smatraju kako bi upravo proglašenje ove dogme moglo izazvati službeni raskol u redovima Katoličke Crkve, što ga brojni vidioci predviđaju za posljednja vremenâ.4 Seredne, Ukrajina, 1953. - ispituje se Dana 20. prosinca 1953., žena je po imenu Hanya u viziji za vrijeme Mise ugledala brdo nad mjestom Seredne i na njemu bunare s vodom. Slika je bila posve jasna, iako ova žena nikada nije bila posjetila to brdo. Potom je u viziji ugledala Djevicu Mariju i čula kako joj govori, "Kćeri moja, kćeri moja, vidiš kakvu puninu milosti ja posjedujem. Ali, nemam kome dati te milosti, budući da se toliko sinova i kćeri odvratilo od mene, te me nitko i ne traži u ovoj jubilejskoj godini. Željela sam jadnim grešnicima izmoliti veliko oproštenje. Nad vas se nadvila nevolja kao u Noino doba. Uništenje ovoga puta neće doći od vode, već od vatre. Golema će poplava vatre uništiti narode poradi njihovih grijehâ pred Gospodinom. Od postanka svijeta, nikada nije bilo ovolikog otpadništva. Ovo je kraljevstvo Sotonino. Boravit ću na ovome brdu odakle vidim cijeli svijet i mnoštvo grešnikâ, i svoje ću milosti dijeliti iz ovoga bunara. Svakoga tko se dođe pokajati za grijehe i s vjerom primi ovu vodu ozdravit ću u duši i na tijelu." Garabandal, Španjolska, 1961. - ispituje se Dok je kriza vezana uz kubanske projektile svijetu prijetila nuklearnom katastrofom, Gospa je privlačila tisuće u zabačeno selo na sjeveru Španjolske, gdje se ukazala četverima djevojčicama, uz velike znakove i čudesa. Njene su poruke bile vrlo detaljne. Gospa je djeci kazala kako je "čaša /Božjega gnjeva/ puna; zapravo, da se već i prelila. Čini se kako su ova ukazanjâ od vrlo velike važnosti: puno od onoga što je tom prilikom rekla poklapa se, prema svjedočanstvima, s porukama iz drugih važnih mjesta ukazanja, poput, na primjer, Međugorja. U ovoj smo knjizi jedno čitavo poglavlje posvetili događajima u Garabandalu. U tim ukazanjimâ, Marija govori o upozorenju, čudu, i kazni. Nakon što dođe do upozorenja, mnogi će putovati u Garabandal kako bi vidjeli čudo. Akita, Japan, 1973. - odobrio tamošnji biskup Sestra Agnes Sasagawa još uvijek u ovim ukazanjima svakodnevno prima poruke, koje su započele u trenutku kada je, tada još gluha sestra, ugledala svjetlost kako isijava iz otvorenog svetohraništa. Sestri je Agnezi Gospa obećala ozdravljenje. To je obećanje i ispunjeno, iako je sestra primila i Rane Kristove (stigmate). Gospin kip u njezinu samostanu - kopija kipa Gospe Sviju Narodâ - lijevao je suze dosad već stotinu i jedan put. Upravo je u vrijeme ukazanjâ kao Gospe Sviju Narodâ Marija o sebi prvi puta progovorila kao o Su-Otkupiteljici. Poruke se sestre Agneze također odnose i na Gospu kao Su-Otkupiteljicu. Dana 13. listopada 1973., sestra je Agneza primila poruku o vatri koja pada s Neba kao kazna i sa sobom odnosi veći dio čovječanstva, kao i o prodiranju đavla u Crkvu. (V. poglavlje 11. o Akiti, u kojem se razmatraju navedene poruke.) Međugorje, bivša Jugoslavija, od 1981. do danas Od 24. se lipnja 1981. Marija kao "Kraljica Mira" ukazuje šestoro djece u malom selu Međugorju. Od toga vremena pa sve do danas, gotovo svih šestoro, sada već mladih ljudi, prima dnevne poruke. Srž se ovih Gospinih poruka može izraziti u sljedećih pet ključnih riječi: ona nas poziva na molitvu srcem, post, pomirenje s Bogom i bližnjim, obraćenje i mir. Danas su ova ukazanjâ najutjecajnija od svih marijanskih ukazanjâ. Časopis "Life" je ocijenio kako je u razdoblju od desetak godina Međugorje posjetilo preko petnaest milijuna hodočasnika. Točno deset godina nakon što se Blažena Majka stala ukazivati djeci, potičući svijet na molitvu za mir, Hrvatska se osamostalila od Jugoslavije, te je započeo najokrutniji rat na tlu Europe od konca Drugog svjetskog rata. Nekoliko je trenutačnih ukazanjâ "plodom" Međugorja, u smislu da su posvjedočena viđenja započela nakon hodočašća u to mjesto. (Za detaljnije vas informacije o ovome upućujemo na 12. poglavlje, posvećeno Međugorju.) Kibeho, Ruanda, 1981. - odobrio tamošnji biskup U studenome 1981. započela su ukazanjâ sedmerim vidiocima: Alphonsini, Emmanuelu, Anathalie, Marie-Claire, Stephanie, Agnes i Vestine, u mjestu Kibehu u afričkoj državi Ruandi. Troje je od njih pohađalo internat što ga drže časne sestre u siromašnom dijelu zemlje, dok preostalo troje živi u unutrašnjosti zemlje. Gospodin se zasebno ukazao mladom poganinu po imenu Sagstasha, koji je nakon toga preuzeo kršćansko ime Emanuel. Gospodin ga je naučio molitvu Očenaš i poučio ga o vjeri. Emanuel je od Blažene Majke primio sljedeću poruku: "Nije preostalo još puno vremena za pripravu na Posljednji Sud. Moramo promijeniti svoje živote i odreći se grijehâ. Molimo se i pripravljajmo za vlastitu smrt, kao i za kraj svijeta. Moramo se pripremiti dok za to još imamo vremena. Oni koji čine dobro, ići će u Nebo. Oni koji čine zlo, bespovratno će se osuditi. Ne gubite vrijeme, već molite i činite dobro. Isus će uskoro doći." Iako su za šestoro vidjelaca ukazanja prestala 1983., Alfonsina i dalje ima ukazanjâ gotovo svake godine 28. studenoga. Zadnje je ukazanje imala 28. studenoga 1989. Prilikom tih se ukazanjâ Gospa nazvala "Majkom Riječi." Naglasila je važnost krunice i molitve, kao i ljubavi prema bližnjima, te prema samima sebi. Isus je Emanuelu rekao, "Previše se ljudi nečasno odnosi prema svojim bližnjima. Svijet je pun mržnje. Znat ćete da je moj Drugi dolazak blizu kada jeknu vjerski ratovi. Tada ćete znati da sam Ja već na putu." Blažena im je Majka kazala, "Došla sam pripraviti put mome Sinu za vaše dobro, a vi to ne želite shvatiti. Preostalo je još samo malo vremena, a vi ste rastreseni. Odvlače vas dobra ovoga svijeta, koja su prolazna. Vidjela sam brojnu svoju djecu kako se gube, i došla sam im pokazati pravi put." Ukazanjâ u Kibehu u Africi u prvoj su instanci odobrena od tamošnjega biskupa 15. kolovoza 1988., čime je dopušteno javno iskazivanje pobožnosti. Crkva i dalje preispituje ove događaje. (Priznanje iz Rima je stiglo sredinom 2001.samo za tri vidjelice: Alfonzinu, Anatalijeu i Marija-Klara. Emanuel i Marija-Klara su poginuli u strašnom genocidu u Ruandi u prljeće 1994.) San Nicolas, Argentina, 1983. - ispituje se Godine 1983., Gospa se započela ukazivati ženi po imenu Gladys Quiroga de Motta u San Nicolasu u Argentini. Gladys je primila puno poruka od Gospodina i od Gospe. Od 1990., Gospa se i dalje ukazuje Gladys, ali joj ne daje nikakve poruke za svijet. Gladys je u razdoblju između 13. listopada 1983. i 11. veljače 1990. primila preko 1800 porukâ. Otac Rene Laurentin, vodeći mariolog, u svojoj je knjizi Marijin vapaj u Argentini napisao kako je riječ o vrlo jednostavnoj poruci: "Bog želi obnoviti savez sa Svojim narodom po Mariji, Svojoj Arci Zavjetnoj." Odgovor je argentinskoga naroda na ukazanjâ bio upravo nevjerojatan. Na tisuće je hodočasnika posjetilo San Nicolas, a dogodila su se i brojna ozdravljenja. Gladys je primila Rane Kristove (stigmate). Biskup, monsinjor Catagna, pokazao je veliko razumijevanje. Ova ukazanjâ proučava posebna komisija, te se čini kako je službeno priznanje blizu.5 Engleska, 1985. - ispituje se Patricija (prezime se drži u tajnosti), engleska kućanica i majka troje djece, počela je u veljači 1985. primati nutarnja viđenja i govor od Gospodina i Gospe u svezi s pobožnošću Božanskoj nevinosti. Kao protestantkinja koja se udala za katolika, obećala je da će svoju djecu odgajati u katoličkoj vjeri, te se kasnije i sama obratila na katoličanstvo. Poruke, koje se i nadalje nastavljaju, mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije: pobožnost Razapetoj nevinosti i pobožnost Mističnim Ranama Gospinim. U Patricijinim se porukama pobliže objašnjava Marijina uloga kao Su-Otkupiteljice, Posrednice i Zagovornice. Krist je duša žrtve, jednako kao i Marija; oba žalosna srca trpe kao zadovoljština za grijehe. U ovim nas porukama, kojima se promiče pobožnost prema Razapetoj nevinosti, Krist poziva da i mi budemo duše žrtve, sjedinjeni s Njegovim patnjama. U svojem je kriku napuštenosti upućenom s križa - "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" - prorekao postojanje brojnih dušâ žrtve kroz vjekove, koje su ujedno i dionicima Njegove pobjede. Krist je odabrao kraj dvadesetoga stoljeća za otkrivanje i širenje Pobožnosti Razapetoj nevinosti. Ona je zamišljena prije svega kao zadovoljština za milijune i milijune djece koja bivaju pobačena i danas, 2000 godina nakon smrti Našega Gospodina. Dok je Kalvarija prije svega bila poprištem Muke i smrti Našega Gospodina, ujedno je i Gospa ondje pretrpjela skrovite i mistične rane. Gospodin ne želi da bi dragocjene Gospine rane i dalje ostale skrivene. Njegov narod stoga mora spoznati iznimno pročišćenje što ga je čovječanstvo primilo, te će ga i nastaviti primati preko pobožnosti Marijinim Skrivenim i Mističnim Ranama. Patricija je kazala, "Kada u nama pobijedi Božanska nevinost, pobijedit će u nama ujedno i Gospino Bezgrješno Srce. Tu smo milost zadobili po Mističnim Ranama Gospinim."6
|
|
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) |
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 91
