Knjige Grmljavina pravde
| Grmljavina Pravde |
|
|
|
| Gordana | |
| Subota, 11 Srpanj 2009 | |
|
Stranica 6 od 62 2 Veliki finale: Današnja eksplozija nadnaravnoga "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima." Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, među preživjelima oni koje Jahve pozove. “ ( Joel 3,1-5) Marijin plan U poruci od 9. studenog 1984., Marija je ocu Gobbiju iznijela svoj plan za naše vrijeme. Naša je Blažena Majka rekla, "U ovim porukama, otkrivam vam i svoj plan koji se pripravlja u tišini, čije će ostvarenje biti bolno, ali i ispunjenje slavodobitno. "Uskoro ćete stići do najbolnijeg i nakrvavijeg zaključenja pročišćenja koje će se odigrati ovih godina prije velikoga trijumfa moga Bezgrješnog Srca u dolasku k vama slavnoga Isusova kraljevanja. To je plan koji obuhvaća ovo stoljeće: godine 1917. u Fatimi ja sam ga navijestila, kao u nekom proročanskom najavljenju, u trenutku kada je velika borba između Žene odjevene suncem i Crvenoga Zmaja postala očiglednom. Ta je bitka potrajala čitavo stoljeće, kao drski izazov Bogu od strane moga Protivnika, koji je bio uvjeren kako će uspjeti uništiti Crkvu i čitavo čovječanstvo navesti na sveopće odbacivanje Boga. "Bog mu je dopustio taj odsječak vremena, budući da će na kraju drskost Crvenoga Zmaja biti slomljena i pobijeđena poniznošću, malenošću i snagom vaše nebeske Majke, Žene odjevene suncem, koja sada okuplja svoju dječicu u svoju vojsku, spremnu na bitku. "Sada, kada vam se približavaju najbolnije i najkrvavije godine godine ove velike bitke, osobno sam se uključila, kako bih sebi stvorila postrojbe preko Marijanskog svećeničkog pokreta, koji je moje djelo." Znakovi ovih vremenâ U ovom se poglavlju razmatra nekoliko znakova ovih vremenâ, kako prirodnih, tako i natprirodnih. Najuzvišeniji znak ovoga doba jest Marija. Ljudi sa svih krajeva planeta izvješćuju o snažnim porukama ljubavi i upozorenjâ od Blažene Majke Isusa Krista. Ona odgovara opisu "velikoga znamenja": "Ženi odjevenoj suncem" iz 12. poglavlja Otkrivenja, u kojemu je Sveti Ivan prorekao njezinu pojavu kao znak "kraja vremenâ." Ova brojna izvješća o ukazanjima Marije, "Žene odjevene suncem", popraćena su brojnim dobro dokumentiranim i znanstveno neobjašnjivim pojavama, koje su također "znamenjâ." Pojavak "velikoga znamenja" ispunjenje je proročanstva Svetoga Ivana, koje upućuje na to da bismo se uistinu mogli nalaziti blizu "posljednjih vremenâ", posebnoga razdoblja koje neposredno prethodi Drugom Isusovu dolasku, a Sveto nas Pismo sa svom ozbiljnošću poziva da se na nj pripravimo. Marijanska ukazanja nisu ništa novo. Kroz čitavu povijest Crkve Bog je slao Mariju, Majku Crkve, svojoj djeci, kao poseban znak nade u nemirnim vremenima. Bog šalje "znamenja" ne samo da bi utješio Svoj narod pokazujući mu kako ga nije napustio, već i kako bi ga upozorio do koje je mjere odlutao, te mu pomogao pri povratku na pravi put. Množina izvješćâ o marijanskim ukazanjima u današnje vrijeme, kao i "znamenja i čudesa" što ih doživljavaju milijuni običnih ljudi, ukazuju kako na duboke duhovne krize, tako i na vrlo veliku nadu. Božji narod možda gubi Boga iz vida, ali zato On nije izgubio iz vida nas. Itekako je prisutan i zabrinut za naše sve veće udaljavanje od Njega. Njegova je osobna intervencija neophodna i neminovna. On šalje svoga najvrsnijega glasonošu, svoju najdragocjeniju dušu - vlastitu majku - kako bi nas ona upozorila, zaštitila, oblikovala i na sve moguće načine pripravila da budemo bili spremni za dan Njegova dolaska koji je vrlo blizu. Budući da nismo kadri baš sve odjednom shvatiti, potrebno je da svoja srca otvorimo poput male djece. Kao što kažu Pisma, "Ne budete li poput ove djece ..." Marijanska vremenâ U Pismima Isus govori o "znakovima vremenâ." Na primjer: "Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate" (Matej 16,1-3). Znakovi se vremenâ mogu odnositi također i na izravni odgovor neba na duhovno stanje jednoga razdoblja, pri čemu se s neba šalju posebne nadnaravne milosti kako bi se ispravila svijest nekog doba. Nebo nas preplavljuje znakovima vremenâ, posebno u našem stoljeću, dok se hitnost sve više povećava. Kako događaji koji obilježavaju naše doba postaju sve žešći i otvoreno demonski (pri čemu je pobačaj najjasniji znak vremena što ga možemo zamisliti u toj negativnoj progresiji), upozorenjâ Neba postaju sve snažnija, žešća i zlosutnija. U tom nam se smislu čini kako počinjemo zapažati znakove vremenâ o kojima je govorio prorok Daniel, a koji se spominju također i u Novome zavjetu, uključujući "ratove i glasine o ratovima." Ti znakovi sve više i više upućuju na kaznu. Marijine nam poruke jednostavnim rječnikom govore kako se vrijeme Božjega milosrđa bliži kraju, te nastupa vrijeme Božje pravde. Međutim, u naše doba samodopadnosti i sebeljublja, ljudi ne žele slušati o Božjoj pravdi. Ova se vremenâ lako mogu prepoznati kao "marijanska vremenâ", prorečena davno u pisanjima različitih svetaca, koji su smatrali da će Bog, budući da je i prvi puta odlučio Isusa poslati po jednoj djevici, Mariji, taj isti put odabrati i za svoj Drugi dolazak. Ova se istina izričito ne navodi u Pismima, niti se do nje može doći logičnom dedukcijom. Ona je stvar privatne objave i rastućega razumijevanja, vođena Duhom Svetim, Marijine uloge u povijesti spasenja. Drugi je vatikanski sabor potvrdio kako je "razlog" za Marijinu ulogu jednostavno Božja dobra volja. Iako se marijanska teologija kroz stoljeća razvijala, njene su temeljne postavke postojale već u najranijoj Crkvenoj praksi, te se mogu otkriti u brojnim pisanjima Crkvenih Otaca još iz drugog stoljeća, kao što to tvrdi čuveni teolog iz 19. stoljeća, kardinal John Newman. Načela marijanske teologije nerijetko su kroz Crkvenu povijest izazivala kontroverze, no ipak su u cjelini u većini navrata položila ispite prosudbe Crkve. Duboka marijanska perspektiva obogaćuje, a ne da bi zastirala naše razumijevanje Božje mudrosti, te je svakako nagoviještena u Pismima. Marija se kao "znak" spominje u Pismima, uvijek kao Majka velikoga Kralja, a nikada sama po sebi. Na sličan se način Marija nikada ne ukazuje na zemlji da bi veličala sebe; njeno je poslanje dovesti nas k Isusu najkraćim mogućim putem. Poslana nam je kao dar, te je kao takvu trebamo i prihvatiti. Tekst iz Pisama koji slijedi opisuje nam Mariju, sa svojim Sinom, kao znamenje. "Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! (Izaija 7,14). "I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Luka 2,12). "I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama (Luka 2,16). "Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Luka 2,34-35). Poruke sa svih stranâ svijeta Marija redovito bira nedužnu mladež, kako bi svoje poruke prenijela svijetu - poruke su to nade i potrebe za pružanjem zadovoljštine njenom božanskom Sinu. Nedužna mladež pritom u tome svemu nema nikakav vlastiti plan, te se, zahvaljujući svom upravo zaraznom idealizmu, manje opterećuje mišljenjem drugih. Mariju je Sveto Trojstvo odabralo za intervenciju kako bi odgovorilo na prijetnje Sotone, poznatog također i kao zmija, zmaj. Dana 7. prosinca 1974., Marija je ocu Gobbiju otkrila zašto odabire "malene: "Ja, Majka Crkve, osobno interveniram i započinjem svoje djelo spasenja. Započinjem ga na sljedeći način: jednostavno, skrovito, te na tako ponizan način, da većina ljudi toga čak neće biti niti svjesna. No to je, sinovi moji, oduvijek bio način na koji je vaša Majka djelovala." Učestalost Marijinih ukazanjâ upućuje na svojevrsni završetak, pravu eksploziju nadnaravnoga. Svjedoci smo velikog finala ovoga doba. Od Fatime, bilo je više od tri stotine ukazanjâ, dovoljno značajnih da bi zaslužila pozornost i preispitivanje Crkvenih vlasti. Navodno ih ima još na stotine, no pravi broj nećemo saznati sve do onog velikog događaja kojim je Marija obećala potvrditi sva svoja stvarna ukazanjâ putem trajnoga znaka. Znanstvenici i promatrači marijanskih pojava sigurni su da se broj i učestalost izvješća nikada prije nisu kretali u ovakvim razmjerima. Čak i skepticima ova nebeska ukazanjâ predstavljaju događaje od nedvojbenog društvenog značaja. U stanju smo pozornost posvetiti samo nekima od ovih ukazanjâ. Poruke se odnose na mir, obraćenje, krepostan život, pokajanje, promjenu života, naputke za nasljedovanje Evanđelja, življenje sakramenata, molitvu i pročišćenje. Ukazanjâ se događaju diljem svijeta. Jednostavno ih je previše da bismo ih sva mogli nabrojiti. Naše duše neugasivo žeđaju za istinom, za istinskim susretom s Bogom. Duhovna smo bićâ koja čeznu za Božjom istinom. Ponekad Nebo ne govori onako jasno kao što bismo mi to željeli. Evanđelje nas uči da stablo cijenimo po njegovim plodovima, budući da loše drvo ne može donositi dobre plodove. U mjestu Sabana Grande u Portoriku, Gospa je kazala kako će prava ukazanjâ biti popraćena molitvom, postom i mrtvenjem. Ova nam formula može poslužiti kao vodič za razlikovanje istinitoga i lažnoga. Duhovno govoreći, plovimo po nepoznatim vodama. Moramo biti otvoreni za ono što Duh među nama danas čini, budući da se svi događaji što ih Marija naviješta spominju u Pismima. Poruke se primaju na svim kontinentima diljem svijeta, te u osnovi govore isto. Već su i sam broj i učestalost porukâ takvi da ih je nemoguće sve pročitati, proučiti ili poznavati. To, međutim, nije niti potrebno. Poslušnost jednome bolja je od poznavanja svega. Marija se ukazuje pojedinim dijelovima svijeta iz određenih razloga, pri čemu u žarište stavlja boljitke i upozorenjâ koji se tiču upravo date regije. Zašto se odlučila ukazati upravo u zabačenim selima poput Lourdesa, Fatime, Garabandala i Međugorja? Kao što danas možemo vidjeti, područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine poprištem je sukoba u blizini krajeva u kojima su započinjali svjetski ratovi. U ime etničkoga čišćenja, provode se pravi pokolji stanovništva; milijuni izbjeglica prisiljeni su napustiti svoje domove, dok tisuće i tisuće umiru u masakrima ili od gladi. Samo će vrijeme pokazati prave razloge poradi kojih je upravo Međugorje na području nekadašnje Jugoslavije žarištem tako iznimnih milosti. Mjesta na kojima se Gospa ukazuje jednako su važna kao i same poruke. Planove je Neba potrebno sagledati s obzirom na njihovu vrijednost za sadašnjicu, ali ih se obično sa svom točnošću sagledava tek "u retrovizoru." Na jednom je mjestu Marija u ulozi brižne majke koja svoju obitelj potiče na svetost. Na drugom je zagovornica ili savjetnica. U Garabandalu u Španjolskoj daje proročansku poruku svijetu u kojoj se govori o upozorenjima. U Escorialu, također u Španjolskoj, progovara žrtvama različitih nesretnih okolnosti koje su se našle u oskudici. Dok su poruke različite kada je riječ o detaljima, jednake su kada je riječ o onom bitnom: molitva, vjera, obraćenje, mir, post i ljubav. Marijin veliki plan Papa Ivan Pavao II u svojoj je enciklici Redemptoris Mater godine 1987. napisao kako marijanska ukazanjâ označavaju putovanje Blažene Djevice kroz prostor i vrijeme u hodočašću ka Drugom dolasku Isusa, kao i njezinu konačnu pobjedu nad Sotonom. To je njena uloga danas, a koja je bila predodređena od samog početka. Poruka Marijanskom pokretu svećenika od 30. listopada 1975. govori o Marijinim suzama što se liju na brojnim mjestima, te su već i na samome rubu da prijeđu u krv. Objavljeno nam je značenje krvavih suza: one ukazuju na činjenicu da je kazna blizu. Što više proučavamo Marijina upozorenjâ, to smo više uvjereni u autentičnost stvarnih ukazanjâ. Kada su ukazanjâ potvrđena od strane Crkve, nema nikakvih netočnosti, iako su se s vremenom pojavili određeni problemi oko tumačenja porukâ primljenih preko mistikâ, a to će nedvojbeno i dalje biti slučaj. Nebeski mozaik Sudionici se Marijanskog pokreta ne smiju odviše čvrsto vezati za ukazanje koje im je najpoznatije, a ostala otpisati kao manje važna ili nevrijedna pozornosti. Ljudi koji izbliza prate Fatimu, Garabandal, Međugorje, i ostala mjesta, moraju shvatiti kako Nebo sastavlja prekrasan mozaik, kako bi svijetu obznanilo Marijino prisustvo. U San Nicolasu u Argentini, Isus je 19. studenoga 1987. rekao: "Morate prihvatiti Moju majku. Morate saslušati ukupnost njenih poruka. Duše će doći k Meni preko njenog Bezgrješnog Srca." Pokušaj suprotstavljanja nekog određenog ukazanja drugome ukazuje na suženu perspektivu u odnosu na širu ulogu što ju je Trojstvo namijenilo Mariji kao Majci svega čovječanstva. Svi bi trebali nastojati shvatiti istinu i upozorenjâ, budući da Marija naviješta poruke Neba za dobrobit sviju. Moramo biti dovoljno mudri da shvatimo kako se ono što Marija govori u Ruandi možda ne odnosi na nas u Sjedinjenim Državama, ali može predstavljati posebnu poruku afričkome narodu. Ne smijemo kritizirati druga ukazanjâ ili poruke, jer nismo obdareni širom perspektivom Božjega veličanstvenoga plana. Na sličan način na koji kralj David nije htio nauditi Šaulu jer je jednom bio Gospodnji pomazanik, i mi bismo trebali dobro porazmisliti prije no što donesemo sud, te taj zadatak ostaviti za to pozvanim Crkvenim vlastima. Ako postoji neka teološka nedosljednost, dakako da će je Crkva s vremenom, vođena Duhom Svetim, prepoznati, te izlučiti ukazanjâ koja nisu autentična. U Djelima apostolskim, Gamaliel poučava Crkvu da će ono što je od Boga trajati, dok će u protivnome propasti (Djela 5,38-39). Sotona nije nepromišljen. Među istinskim su ukazanjima sigurno isprepletena i ona lažna, što ih je nadahnuo sâm Otac laži. Bilo bi neobično od Sotone očekivati bilo što drugo. Naum je zloga stvoriti pomutnju i tako obezvrijediti sva ukazanjâ. Bili bismo iznenađeni da do toga uskoro i ne dođe. Upravo to bismo trebali i očekivati. Vremenâ koja nam predstoje Papa je Pio XII upozorio na "gorke i teške patnje" koje predstoje čovječanstvu. Rekao je, "Čovječanstvo se mora pripraviti na patnje kakve još nikada dosad nije iskusilo." Papa Pio XII opisao je naše doba kao "najmračnije od potopa", te je izjavio, "došao je čas - započeta je najraširenija, najžešća i i najgorča bitka što ju je svijet ikada upoznao. Valja ustrajati do sama njezina kraja."1 Godine 1950., poznati je katolički djelatnik, nadbiskup Fulton J. Sheen napisao: "Živimo u Danima apokalipse - posljednjim danima našega doba... Dvije moćne sile Mističnoga Tijela Kristova i Mističnoga Tijela Antikristova zauzimaju linije bojišnice za svoj sraz katastrofalnih razmjera."2 Marijin je plan jednostavno pripraviti nas za vremenâ koja nam predstoje. |
|
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) |
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 71
