Knjige Grmljavina pravde
| Grmljavina Pravde |
|
|
|
| Gordana | |
| Subota, 11 Srpanj 2009 | |
|
Stranica 4 od 62 Vidioci iz čitavoga svijeta Poruke upućene svijetu dolaze nam od vidjelaca iz svih krajeva svijeta, koji pripadaju posve različitim slojevima, te imaju posve različitia obrazovanjâ. Na primjer, talijanski svećenik otac Stefano Gobbi prima detaljne lokucije koje su rezultirale pokretanjem Marijanskog svećeničkog pokreta s 55 000 članova. Otac je Gobbi jednom prilikom upitao Gospu, "Zašto ne odabereš nekog prikladnijeg i sposobnijeg od mene?" Naša mu je Blagoslovljena Majka odgovorila: "Sinko, odabrala sam te upravo jer si najmanje prikladno sredstvo, pa tako nitko neće moći kazati da je ovo tvoje djelo.“ Pokret je započet 1972., a poruke se nastavljaju sve do dana današnjega, pri čemu svake godine postaju detaljnijima. Ukazanja se Blažene Majke događaju u seoskim, kao i gradskim i prigradskim područjima diljem svijeta. Svako je mjesto na ovome svijetu na neki način dotaknuto njenom prisutnošću. Ona pritom odabire slabo poznata mjesta gdje žive siromašni i nevoljni. Sadašnja su marijanska vremenâ započela 1830. kada se Blažena Majka ukazala Katarini Labouré u samostanu u pariškoj ulici Rue de Bac kao Posrednica svih milosti i čovječanstvu podarila Čudotvornu medaljicu. Na jednoj je strani medaljice slika dvaju srdaca: Bezgrješnog Srca Marijina i Presvetog Srca Isusova. Na drugoj je Gospin lik s raširenim rukama i zrakama milosti što izlaze iz njenih dlanova. Šesnaest godina nakon Rue de Bac, 19. rujna 1846., Blažena se Majka ukazala djeci u mjestu La Salette u francuskim alpama. Marija je djeci - Melanie Calvat i Maximinu Giraudu - progovorila o brojnim stvarima što uznemiruju njena Sina. Godine 1864. rekla im je kako će brojni zlodusi biti pušteni iz pakla. Crkva je La Salette priznala 1851. Papa Pio IX potom je 1854. proglasio dogmu o Bezgrješnom Začeću. Četiri godine kasnije, 1858., Blažena se Majka ukazala seljančici Bernadette Soubirus u Lourdesu u Francuskoj, predstavljajući se kao Bezgrješno Začeće, te tako potvrđujući dogmu što ju je proglasio Pio IX. Bernardica nikada prije nije bila čula ovaj izraz, dok joj ga nije izgovorila Blažena Majka. Marijino se sljedeće veliko ukazanje zbilo u Fatimi u Portugalu 1917. Tom se prilikom ukazala skupini od troje djece. Zatražila je da se svi biskupi svijeta ujedine i posvete Rusiju njenom Bezgrješnom Srcu. Upozorila je kako će, ako se tako ne učini, Rusija svoje pogreške proširiti po čitavome svijetu. Upozorila je kako će, ne posveti li se Rusija, nastupiti teške posljedice. Sve se to zbilo prije Ruske revolucije 1917. Godine 1961., Marija se ukazala u Garabandalu u Španjolskoj, gdje su njeni zahtjevi za posvećenjem Rusije još jednom zanemareni. U Garabandalu je rekla vidiocima da se čaša Božje pravde puni i da je potrebno puno žrtava i pokore kako bi se izbjeglo Božjoj kazni. Godine 1973., Marija je u mjestu Akiti u Japanu ponovila ovu poruku, govoreći o kazni goroj od potopa koja bi mogla zadesiti ljudski rod ukoliko se ne obrati. U selu Međugorju (bivša Jugoslavija), šestoro djece (sada već mladih ljudi) svakodnevno ima viđenja Gospe, te od Blažene Majke prima poruke još od 1981. To je udaljeno selo dosad, prema procjeni, posjetilo približno 15 milijuna hodočasnika i 15 000 posvećenih osoba. Ono je središte marijanske pobožnosti današnjega vremena. Dok je Fatima predstavljala najznačajnije mjesto ukazanja prvoga dijela dvadesetoga stoljeća, Međugorje udovoljava duhovnim potrebama ovoga naraštaja od konca stoljeća. Njegova uzoritost Kardinal Joseph Ratzinger u svom je Ratzingerovu izvješću naveo sljedeće, "Jedan od znakova naših vremena jest i taj da se najave 'marijanskih ukazanjâ' množe po svem svijetu." S obzirom na takvu učestalost ovih događanjâ, ne bismo se trebali toliko usredotočiti na sam fenomen, koliko si postaviti pitanje čemu sve to. Zašto se Marija ukazuje? Evo ključnoga pitanja što ga se sa svom iskrenošću trebamo zapitati u svome srcu. Vodene su suze već gotovo uobičajena pojava, dok su se odnedavna na kipovima diljem svijeta pojavile i krvave suze. Rečeno nam je kako krvavi kipovi ukazuju na činjenicu da je kazna blizu. Pisma navode kako će prirodne katastrofe, poput gladi, potresa, te znakova na suncu, mjesecu i zvijezdama, predstavljati upozorenjâ koja će prethoditi Isusovom Drugom dolasku. Iako "o onom danu i času nitko ne zna" (Matej 24,36), Isus nam je dao znakove na koje bismo trebali pripaziti kada se to vrijeme približi. Prije šesnaest je godina Papa Pavao VI kazao kako opaža stanoviti obrazac događajâ koji u nj izaziva zabrinutost da bi mogla biti riječ o koncu vremenâ. Pavao VI bio je oprezan čovjek koji je uvijek govorio s rezervom, pa ipak je iznio ovu opasku. Godinu dana prije svoje smrti, 1977., napisao je sljedeće: "U ovo vrijeme postoji velika uznemirenost u svijetu, kao i u Crkvi, a u pitanju je upravo vjera. Događa se da si u ova vremenâ ponavljam sumornu Isusovu rečenicu izgovorenu u Lukinu Evanđelju: 'Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' (Luka 18,8). Događa se da se pojavljuju knjige u kojima vjera uzmiče glede nekih bitnih pitanjâ. Episkopat šuti, pa se na te knjige i ne gleda kao na nešto neobično. Meni je upravo to čudno. "Ponekad čitam dijelove Evanđelja u kojima se govori o kraju vremenâ, te prepoznajem da se u današnje doba neki od tih znakova već pojavljuju. Jesmo li blizu kraja? To nikada nećemo doznati. Uvijek moramo biti pripravni, no sve bi to moglo još vrlo dugo potrajati. Kada razmišljam o katoličkom svijetu, pogađa me ponekad činjenica da unutar samoga katoličanstva kao da od vremena do vremena prevladava nekatolički način razmišljanja, te se može dogoditi da upravo ta nekatolička misao unutar katoličanstva sutra prevlada. No, ona nikada neće predstavljati razmišljanje Crkve. Potrebno je da opstane malo stado, ma kako malo ono bilo."3 Unatoč svim mračnim upozorenjima, ne smijemo gubiti nadu. Isus je pobjednik i neće dopustiti Sotoni da nadvlada Njegovu Crkvu. Pisma obećavaju konačno brisanje zla s lica zemlje. Ne smijemo, za određenih tamnih noći koje nam prethode, gubiti nadu. Biblija kaže da niti vrata paklena neće nadvladati Crkvu. Sveti je Augustin jednom rekao, "ono što čovjek gradi, čovjek i razara, ali Božji je grad izgradio Bog, te ga čovjek ne može razoriti." Marija u brojnim ukazanjima upozorava kako su njene poruke namijenjene svim narodima, a ne samo katolicima. Marija kaže da Katolička Crkva ima puninu izražajâ brojnih darova datih čovječanstvu za spasenje i ustrajnost u borbi protiv stalnih đavolskih smicalica, no ona je majka svima na zemlji. Blažena Majka traži od svakog vjernika osobnu odluku da će težiti k svetosti. Ona naglašava potrebu donošenja čvrste odluke da ćemo "moliti, moliti, moliti", i to ne samo ustima, već srcem. Govori nam da postimo, izmirimo se s Bogom i bližnjima, kako bismo zadobili osobni mir i postigli mir u svijetu. Njene poruke zahtijevaju promjenu života. Marija je o našemu dobu kazala, "vrijeme je to gore od potopa." Poput starih Ninivljana, i mi se nalazimo na samome pragu uništenja. No, baš kao što su Ninivljani izbjegli katastrofu prihvaćanjem Joninih upozorenjâ i odvraćanjem od svojih grijehâ, tako i mi možemo ublažiti Božju pravdu molitvama, pokorom i postom. Bog nikada neće napustiti Svoj narod ako Mu se ovaj odazove. U Pismima Bog u 177 navrata upozorava izraelski narod da odbija Njegovu beskrajnu ljubav i milosrđe. Sedamdeset je puta Izrael na to povoljno reagirao i bio blagoslovljen. Stotinu i sedam pak puta Izrael nije mario za upozorenja, te je teško i dugotrajno kažnjen. Upravo u tome leži duboka tajna našeg planeta koji se nalazi na vagi.4 Mala vojska Gospodnja Povijest i Pisma obiluju primjerima Božjega obraćanja Svome narodu i prorocima. Kada je kralju Nabukodonozoru bilo potrebno tumačenje sna, zatražio je savjet mladića po imenu Daniel kojemu "dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne" (Daniel 1,17). Isto vrijedi i za Mudrace koji su tražili mjesto gdje se rodio Mesija. Priča o spasenju krila se u zvijezdama, te su znali koje im znakove valja slijediti (Matej 2,2). Potom su u snu upozoreni neka se kući vrate drugim putem. Mudraci su bili učeni ljudi kojima Bog bijaše podario razumijevanje. Bila im je povjerena zadaća, i oni su je izvršili. Nebo im je govorilo i vodilo ih na njima razumljiv način. Pisma su puna takvih događaja. Onima obdarenima poznavanjem i razumijevanjem Božjih putova otkrivaju se tračci budućnosti na dobrobit sviju ljudi. Kao što kaže nicensko vjerovanje, "Bog progovori po prorocima." Proroci su glasnogovornici na dobrobit naroda. Kada nas Bog upozorava na pogibelj koja prijeti ili nas poziva da slijedimo Njegovu volju, riječ je o činu ljubavi. Iako je Bog iznimno velikodušan u izlijevanju Svojih milosti, broj onih koji se odazivlju nerijetko je vrlo malen. Poput vojske što ju je Gideon podigao u Starome zavjetu (Suci 7,4) - a koju je Bog smanjio s 10 000 na 300 vojnika - i ljudi koji se odazivlju Marijinim porukama tek su maleni odsječak Crkve. Ali, Marija svojim postrojbama obećava pobjedu. Baš kao što je to bio slučaj s Gideonom, upravo će malenost pokreta biti moćnim svjedokom da je pobjeda uistinu Gospodnja. Brojnost ukazanjâ Trenutačno se izvješćuje o stotinama marijanskih ukazanjâ. Približava se oluja, a milost nam kazuje gdje potražiti sigurnost. U Međugorju je Marija rekla da će se, ako bude potrebno, ukazati baš u svakome domu. Njena je ljubav i briga za njenu djecu tolika u ovim nemirnim vremenima. Sadržaj porukâ, uključujući i one koje dolaze od visoko cijenjenih vidjelaca, ne mora biti sto posto točan. Sve poruke moraju biti podvrgnute prosudbi crkvenih vlasti. Međutim, i dalje stoji da pomno i široko uzorkovanje Gospinih poruka diljem svijeta otkriva izniman stupanj dosljednosti i logičnoga razvoja. Ono najvažnije čega bismo trebali biti svjesni jest kako poruke dolaze od same Marije, Kraljice svih prorokâ, Proročice našega doba. Uz to, nemoguće je otpisati tolike slične poruke koje nam dolaze od, u kulturološkom smislu, vrlo različitih vidjelaca. Logično govoreći, i učestalost i dosljednost nekog događaja uvelike otklanjaju mogućnost slučajnosti. Ukazanja se događaju s takvom učestalošću da više nije moguće zanemarivati činjenice. Poruke valja čitati otvorena srca. Baš kao što se umnožavaju ukazanjâ, raste i broj lokucijâ odabranim dušama. Nutarnji govor nije ništa čudno niti senzacionalno. To je prije jedna mistična pojava prisutna u životu Crkve i opisana u duhovnoj literaturi. Kod lokucije, osoba ne gleda očima, ne sluša ušima i ne dotiče tijelom. Lokucija također nije niti tek pozitivno nadahnuće, svjetlost kojom se Duh Sveti uobičajeno koristi kako bi se izlijevao u umove i srca onih koji mole i žive po vjeri. Nutarnji je govor onaj dar Božji po kojem Bog želi nešto obznaniti, te pomoći nekome da nešto izvrši. Osoba postaje sredstvom priopćavanja dok prima Riječ od Boga, odnosno, kao što je slučaj s brojnim lokucijama u ovoj knjizi, od Blažene Majke. Osoba koja to prima jednostavno postaje sredstvo kojim se Gospodin služi za prenošenje porukâ. U povijesti Katoličke Crkve ova mistična pojava nije neuobičajena.5 |
|
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) |
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 83
