|
Stranica 17 od 62
Gospina uloga u spasenju
... ali blagodatni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne potječe iz neke nutarnje
nužnosti, već iz Božje dobre volje. On istječe iz preobilja Kristovih zaslugâ,
počiva na Njegovu Posredovanju, o kojemu potpunoma ovisi i iz kojega crpi svu
svoju snagu...
Lumen Gentium, Drugi Vatikanski sabor
Sveti je Ljudevit Montfortski u sedamnaestom stoljeću pisao o tome kakav će
biti položaj Crkve u posljednjim vremenima, te o Marijinoj ulozi u okviru toga
plana. On je rekao, "O Drugom će Dolasku Gospodnjem Marija biti na poseban
način obznanjena od Duha Svetoga, tako da bi po njoj Isus mogao biti bolje
poznat i čašćen ... Marija će zasjati više no ikada u tim posljednjim danima,
kako bi povratila jadne grešnike koji su odlutali od Božje Obitelji ...
Međutim, duše okorjele bezbožnošću izazvat će strašnu pobunu protiv Boga,
pokušavajući tako zavesti sve duše (čak i one koje će se protiviti njihovoj
pobuni), te će mnogi pasti poradi njihovih prijetnji, zamki i privlačivih
obećanjâ ... Sotona će, znajući da mu preostaje još vrlo malo vremena,
udvostručiti svoje pokušaje i svoje bitke. Izazvat će stravične progone i
postaviti užasne zamke na put vjernikâ ... Marija će podignuti apostole
posljednjih vremenâ kako bi zaratili sa zlime ... Oni će biti maleni i
siromašni u očima svijeta, te će ih ostali članovi Tijela Kristova čak i
progoniti. No, oni će biti bogati milostima, te će ih Marija obilato
blagosloviti ... Oni će se u svemu utjecati Mariji i poznavat će najkraći i
najsavršeniji put do Isusa Kojemu će u potpunosti pripadati ... Oni će biti
istinski apostoli posljednjih vremenâ kojima će Gospodin dati riječ i snagu da
čine čudesa i odnose plijen Njegovih neprijateljâ ... Oni će u svojim srcima
nositi zlato ljubavi, u svome duhu tamjan molitve, a u svojim tijelima smirnu
mrtvenja i žrtvovanja sebe ... Oni će biti istinski učenici Isusa Krista, koji
će Ga vjerno nasljedovati, učeći uskome putu spasenja u skladu sa Svetim
Evanđeljima ... To su veliki ljudi koji će nastupiti na kraju vremena, a Marija
je ta koja će ih, prema zapovijedi Svevišnjega, oblikovati kako bi mogli
proširiti Božje kraljevstvo i očitovati Gospodinov pobjedonosni trijumf nad
bezbožnicima i neprijateljima Njegovim."1
Bogorodici je data jedinstvena uloga
Ukazanja su počela još 41. godine poslije Krista, s dolaskom Svetoga Jakova kao
misionara na Iberski poluotok ( u Zaragozi). Priča se danas može čuti i vidjeti
u mjestu Santiago da Compostella na sjeveru Španjolske, u jednoj od najvećih
bazilika u čitavoj Europi. Ona je posvećena Svetomu Jakovu, apostolu Isusa
Krista. Zanimljivo je kako je Sveti Jakov prvi među apostolima postao mučenikom
Crkve, dok je Blažena Majka kazala kako će njena posljednja javna ukazanjâ u
ovome dobu biti u crkvi Svetoga Jakova u Međugorju.
Marija ima jedinstven odnos sa Svetim Trojstvom: ona je kći Očeva, Majka
Sinovljeva i Zaručnica Duha Svetoga. Samo je od Marije Isus primio Svoje
čovještvo, budući da nije imao zemaljskoga oca. Na Koncilu održanom u Efezu
431., Marija je proglašena Bogorodicom - Theotokos. Niti jedno drugo stvorenje
nikada nije imalo niti može imati takav jedinstveni odnos sa Stvoriteljem
Svemira. Po Marijinoj poniznosti, poslušnosti i vjeri, ljudsko i Božansko
postali su krvni rođaci, u Utjelovljenju Bogočovjeka. Otac je odabrao jednu
Ženu među svim bićima što ih je stvorio, za suradnju u pružanju ljudske naravi
Njegovu Jedinorođencu.
To je jedno duboko otajstvo. Niti jedan Anđeo i niti jedan drugi čovjek nisu
odabrani za tu čast, da u tminu svijeta unesu tog dugo očekivanog Mesiju,
Svjetlost i Otkupitelja čovječanstva. Umjesto toga, skromnoj je mladoj Djevici
pripala radost da pomogne pri pripravljanju tijela za Boga (Hebrejima 10,5),
kako bi se On mogao očitovati kao jedan od nas. Mariju je Bog odvjeka
predodredio za izvršenje te uloge. Ona savršeno utjelovljuje "preljubljenu
kćer" Sionsku, o kojoj piše Sveto Pismo, koja surađuje pri oslobađanju
svoga naroda, Izraela. Ona je ta koju je Anđeo pozdravio riječima, "Zdravo
Marijo, milosti puna. Gospodin je s tobom," ispunjavajući tako do posljednjeg
slovca Izaijino proročanstvo izrečeno stotinama godina prije toga, da
"Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!"
(Izaija 7,14), što znači "Bog je s nama."
Marijina uloga u potpunosti proizlazi iz njezina odnosa s Isusom Kristom. Ona
je mogla primiti Boga u samo svoje biće, budući da ju je On na poseban način
pripravio za tu ulogu. Zahvaljujući posve jedinstvenom privilegiju, ona je bila
posve čista, u potpunosti okrenuta k Bogu, oslobođena svakog osjećaja vlastite
važnosti, kao i svoje vlastite volje. Zahvaljujući njenoj poniznosti i
malenosti, Svjetlost se mogla savršeno odraziti u njenoj duši. Na sličan ju je
način Bog pripravio i kako bi, baš poput njezina Sina, bila posve oslobođena
vlasti istočnoga grijeha. Poput Ivana Krstitelja, i Marija je bila pretečom
Vječnoga Svjetla, ali ne bijaše Svjetlo. Međutim, ona ima posve jedinstven
odnos s tim Svjetlom, koji simbolizira novi odnos za kojeg smo i svi mi
predodređeni, kada napokon dosegnemo puninu nebeske nagrade.
Istražujući Crkveno shvaćanje Marije, prisjećamo se da je Ona ljudsko biće, te
da, poput svakoga od nas, nema nikakve slave izvan one Božje. No, budući da je
Naš Gospodin postao čovjekom po Djevici Mariji, bilo bi nerazumno ne potražiti
puninu poruke što ju je Gospodin na taj način želio prenijeti. Jer, Božji
izbori nikada nisu slučajni; oni su, naprotiv, duboko promišljeni. Neprestana
razmatranja Crkve i molitvom popraćena proučavanjâ s vremenom su u Marijinoj
ulozi, kako na Nebu tako i na zemlji, otkrila veliko značenje. Njena je
priprava za njenu zemaljsku ulogu "Bezgrješno Začeće", doktrina koja
iskazuje kako je pri svome začeću bila očuvana ljage istočnoga grijeha. To je
1854. proglasio Pio IX, dok je Blažena Majka to isto potvrdila četiri godine
kasnije, kada se Svetoj Bernardici u Lurdu predstavila riječima, "Ja sam
Bezgrješno Začeće."
Prije gotovo 2000 godina, Bog je združio ljudsku narav sa Sobom, u utrobi
Djevice. Drevni su hebrejski spisi najavili ovaj događaj, te je Židovski narod
strpljivo čekao ispunjenje proročanstva. Jedan se Anđeo, po imenu Gabriel,
ukazao Mariji, baš kao što se anđeo Lucifer nekoć bio ukazao Evi. Za razliku od
Eve, koja je poklekla pred đavlovom napasti za slavu ("bit ćete kao
bogovi"), Marija je ponizno pristala na Očev vječni plan, prihvativši u
svojoj utrobi začeti Božjega Jedinorođenca. Rekla je jednostavno, "Evo
službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj," i obećano se
otkupljenje svega čovječanstva stalo odvijati pred zamračenim očima svijeta.
Sveci su i Pape kroz dobar dio Crkvene povijesti govorili o bliskoj Gospinoj
povezanosti s Kristom u našem otkupljenju. Govorili su također i o njenom
posredovanju milosti za nas, kao i o tome da neprestano moli svoga Božanskoga
Sina za nas. Pape su prošloga stoljeća jasno naučavali doktrine o Gospi kao
Su-Otkupiteljici i Posrednici Svih Milosti. Ove istine još nisu svečano
proglašene dogmom, ali su zato dijelom našega katoličkoga naslijeđa. Obratite
pozornost na činjenicu da dogma o Uznesenju nije proglašena sve do 1950., iako
je Crkva uspostavila taj liturgijski blagdan još u šestome stoljeću, dok
kršćanski napisi o njemu svjedoče još u drugome stoljeću.
Marija je brojnim misticima otkrila kako Gospodin želi da je prihvatimo i
zazivamo kao Su-Otkupiteljicu, Posrednicu i Zagovornicu, te tako dovršimo
službeno priznanje od strane Crkve velikih djelâ što je njoj i po njoj učinio
Svesilni (Luka 1,49). Ukazanjâ Gospe Idi Perleman iz Amsterdama kao "Gospe
Sviju Narodâ" potvrđuju ovu njezinu ulogu.
Isus je Krist, kao što nas uče Pisma i Predaja, Posrednik između Boga i ljudi,
naš Otkupitelj i Zagovornik pred Ocem. Od Krista, po volji Očevoj i moći Duha
Svetoga, dolaze nam sve milosti, kao i naše spasenje. No, u Svome neprekidnome
djelovanju u našu korist, Krist ne oklijeva Svoje povlastice dijeliti s onima
koje se ne stidi zvati Svojom braćom (Hebrejima 2,11). On je jedini
Velikosvećenik, pa ipak, Svoje svećeništvo dijeli sa zaređenim svećenicima
svoje Crkve. Isus sa Svojom ljubljenom Majkom dijeli Svoje božanske povlastice
do te mjere da ih je ona, kao stvoreno ljudsko biće, kadra posjedovati. Drugi
nas vatikanski sabor uči da Gospino posredovanje predstavlja dioništvo u
jedinstvenom izvoru, a to je posredništvo Samoga Isusa.
Grčki su Oci Utjelovljenje shvaćali kao istinski čin otkupljenja, a ne samo kao
neizbježnu "uvertiru" križa. Sve je stvorenje posvećeno otkad je Sin
Božji stvorenu narav združio Sebi. I tako je Marija odigrala suštinsku
suradničku ulogu u našemu otkupljenju tako što je Riječi dala tijelo. Sveti
Augustin govori o utrobi Djevice Marije kao o odaji za mladence u kojoj se
božanska narav združila s ljudskom naravi. Pa ipak, to još nije i dovršenje
njene suradnje.
Gospa je vidjelici iz Amsterdama kazala sljedeće: "Gospodin i Gospodar
predodredio je Gospođu za žrtvu. Jer, mač je već bio usmjeren ka duši
Majčinoj"2 (Luka 2,35). Mariju je Bog odabrao da intimno sudjeluje u
Isusovim patnjama na jedinstven način - i to ne samo stoga što je jedino ona
gajila majčinsku ljubav prema Njemu. Isus, novi Adam, odabrao je uključiti
Mariju, Novu Evu, kao zaručnicu i suradnicu, u Svoje djelo otkupljenja. O
Mariji je kao o Novoj Evi izričito govorio Sveti Justin još polovicom drugoga
stoljeća.
Čitava je Crkva zaručnica Kristova. Marija je, budući da u sebi u potpunosti
utjelovljuje Crkvu, ne samo trpjela s Kristom, već je također od Njega primila
i puninu milosti spasenja, i to za sve ljude svih vremenâ. Zahvaljujući toj
suradnji oko našega spasenja, Gospa je postala Posrednicom Milosti svima koje
je Krist na Kalvariji učinio njenom djecom.
Krist je, kao Bogočovjek, dovršio djelo našega spasenja, no ipak je u to Svoje
djelo želio uključiti i Mariju. On Svoju spasonosnu milost čitavoj Crkvi
udjeljuje posredovanjem Marije, koja je stajala podno Križa, i sve nas unijela
u svoje majčinsko trpljenje. Gospa se postavlja ne samo kao Posrednica Milosti
od Krista prema nama; kao Zagovornica, ona Mu prenosi naše molitve i potrebe.
Kao Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica, Marija živi u slavi Gospodnjoj
kao Njegova Majka i Službenica.
|