Knjige Grmljavina pravde
| Grmljavina Pravde |
|
|
|
| Gordana | |
| Subota, 11 Srpanj 2009 | |
|
Stranica 16 od 62 Julia Kim. Gđa. Kim živi u mjestu Naju u Južnoj Koreji. Obraćenica je na katoličanstvo, udata, i majka četvoro djece. Doživjela je čudesno tjelesno ozdravljenje, nakon što su je liječnici bili poslali kući iz bolnice da umre. Od 30. lipnja 1985., kipić što ga Julia ima u kući plače ljudskim i krvavim svjetlocrvenim suzama, i to traje već preko sedam stotina dana. Odnedavna se iz kipa cijedi i mirisno ulje. Julii su se ukazali i Isus i Marija, i prenijeli joj vrlo duboke poruke. Zamolili su Juliu da trpi kao "duša žrtve", kako bi Isusu pružila zadovoljštinu za grijehe drugih, a poglavito za grijeh pobačaja. Ona proživljava vrlo snažne tjeskobe, znakove Nebeske srdžbe poradi našega neodgovornog nehaja za ljudski život i Božju želju za njegovim stvaranjem i blagoslovom. Julia ujedno proživljava i agoniju djeteta nad kojim se vrši pobačaj. Ponekad njena trpljenja traju satima. Ponekad kada primi Euharistiju, na njenom se jeziku stvare krv i meso (načinjene su snimke). Julia ima vidljive stigmate, dok miris ruža ostaje (ponekad i mjesecima) na predmetima kojih se dotakla. Juliin je duhovni vođa otac Raymond Spies.5 Jim Singer. Jim Singer rođen je 1952. u Zagrebu, glavnome gradu Hrvatske. Oženjen je, ima dvije kćeri, te sada živi u Ontariju u Kanadi. Sve do 1991., radio je kao pogonski inženjer u jednoj poznatoj kemijskoj tvornici. Godine 1991., došlo je do restrukturiranja tvrtke, te je Jim izgubio posao. Njegova supruga Natalija radi u župnom uredu katoličke crkve koju pohađaju. Oboje su Hrvati. U Jimovim se porukama Hrvatska spominje kao "domovina njegovih predaka." Davno prije no što je strašni rat izbio u tom dijelu svijeta, Gospodin ga je bio prorekao Jimu i njegovoj obitelji. Jim je u razdoblju između svibnja i rujna 1989. primio stotinu poruka, čija se učestalost u međuvremenu nešto prorijedila. Jimove se poruke odlikuju originalnošću, britkošću jezika i snagom. Puno toga rečeno je s malo riječi. Jim nam uvodi nov naziv za Sotonu: "Tama koja `svijetli`." Dana 23. svibnja 1993., Gospodin je Jimu progovorio o toj "Tami koja `svijetli`." "Puno od onoga na što sam te upozorio uskoro će se ispuniti. Obraćam ti se ponovo jer tolika Moja ljubljena djeca na ovome svijetu i dalje tumaraju ovim pogibeljnim vremenima ravnodušni prema Mojim upozorenjima, slijepi za znakove ovih vremenâ, ne osvrćući se na Moje pozive. Puno sam vam toga povjerio, i još jednom vam svima ponavljam: koristite se svim Mojim darovima, neka vam Moji darovi budu jedinom hranom. Tama koja `svijetli` prebiva među vama; ona je jaka, i vjerujte da uistinu postoji. No, ponavljam vam: ne živite u strahu od njenih zala. Mjesto toga ih pogledajte, dobro ih pogledajte! Strgnite mnogobrojne maske ovoga zločinca i snažno mu se suprotstavite. Neka vam darovi Mojega Duha posluže kao štit. Neka iskrena molitva, puna ljubavi, bude vaše oružje. Moja djeca moraju znati da se mogu spasiti jedino po Meni. Znajte da sam jedino Ja vaše istinsko utočište. Želim da sva Moja djeca budu sa Mnom. Želim vjernost, želim ustrajnost od svakog Svojeg djeteta. Ja sam Istina, Ja sam Put, Ja sam Život. Nikada ne zaboravite da sam Ja Onaj koji snagom puni svaki korak svakoga od Moje djece koja kroz život kroče u Mojoj službi."6 Šestoro djece iz Međugorja, Bosna i Hercegovina. Budući da smo ovom ukazanju posvetili čitavo jedno poglavlje, ovdje ćemo samo kratko napomenuti da, počam od 25. lipnja 1981., šestoro djece u zabačenom selu u Bosni i Hercegovini svakodnevno primalo je posjete i poruke Blažene Djevice, koja sebe naziva "Kraljicom Mira." Ona ljude poziva na promjenu života kroz molitvu iz srca, post, pomirenje s Bogom i bližnjim, obraćenje i mir. Točno deset godina nakon što su započela ova viđenjâ, susjedna se Hrvatska odijelila od tadašnje jugoslavenske federacije, čime je bačena iskra za najkrvaviji rat na tlu Europe od Drugog svjetskog rata. Međugorje se nalazi točno u sredini ovog užasa, pa ipak, sva izvješća koja od tamo dolaze, opisuju tamošnje ljude kao mirne, spokojne i pune ljubavi. Međugorje je, od svih dosadašnjih ukazanjâ, izvršilo najsnažniji utjecaj na svijet u najkraćem roku. Brojni ostali sadašnji vidioci svjedoče kako su njihova iskustva s Majkom Božjom započela tek nakon povratka s hodočašća u Međugorje. Časopis Life donio je izvješće prema kojem je ovo maleno mjestašce pohodilo preko 15 milijuna hodočasnikâ. Izvješća koja otamo stižu o ozdravljenjima, obraćenjima, znamenjima i čudesima, uistinu su zapanjujuća. Gospa, Kraljica Mira, nedavno je kazala kako je Međugorje "znak" za čitav svijet. Ona upozorava na nadolazeću kaznu, u usporedbi s kojom će se rat u Bosni i Hercegovini doimati poput obične dječje igre. Luz Amparo Cuevas. Od 14. se lipnja 1981. Blažena Majka ukazuje siromašnoj i skromnoj kućanici i majci sedmoro djece u Escorialu u Španjolskoj. Gospa se predstavila kao Gospa Žalosna i zamolila Luz Amparo da što većem broju ljudi prenese važnost molitve i posta, prinošenja svakodnevnih žrtava Gospodinu, veće odvojenosti od ugodâ i štetnoga utjecaja svijeta, njegovanja pobožnosti prema Presvetom Srcu njezina Sina, Njegovoj muci i smrti, te Njegovom prisustvu u Svetoj Euharistiji. Na taj način mogu ublažiti Gospine patnje i pripraviti se za suočenje s pogibeljima ovoga svijeta. Luz Amparo je upoznala bol i trpljenje još od samoga početka svoga života. Majka joj je umrla kada je imala samo šest mjeseci. Otac se ponovno oženio, a pomajka je s njom vrlo grubo postupala. Od trenutka kada je navršila sedmu godinu, od nje se očekivalo da donosi novac u kuću, radeći na uličnim prodajnim štandovima. Kada, kao malo dijete, nije donijela novac, ili ga je donijela premalo, tukli su je, uskraćivali joj obroke i bacali je na ulicu neka spava poput napuštene beskućnice. S devet je godina morala u bolnicu radi pothranjenosti. Nakon toga ju je pomajka zadržala u kući, često je zaključavajući u ormar i hraneći je samo zobenom kašom i vodom. Njeno je obrazovanje bilo zanemarivano, dok su je u crkvu slali vrlo rijetko. Mala je mučenica preživjela uglavnom zahvaljujući svojoj velikoj pobožnosti prema Mariji, Majci Božjoj, čiju je zaštitu neprestance zazivala. U šesnaestoj se godini udala za puno starijeg čovjeka, koji se prema njoj također vrlo loše odnosio. Bio je sklon pijančevanju, te bi često ostajao bez posla. Luz Amparo radila je u bogataškim kućama kao spremačica, kako bi odgojila svoju djecu i omogućila im naobrazbu. Jedan od njenih sinova danas radi kao liječnik u Madridu. Krajem sedamdesetih, obolila je od raka, te su njen slučaj proglasili neizlječivim. Njeni su je imućni poslodavci u bolesničkim kolicima odveli u Lurd. U Lurd je čudesno ozdravila, te joj se dvije godine kasnije, 1981., Blažena Majka stala ukazivati u Escorialu. Bilo je to dana 16. listopada 1980., kada je Luz Amparo počela primati prve blagoslove s Nebesa. Toga je dana čistila jednu kuću, kada je začula nutarnji glas kako je potiče na molitvu za mir u svijetu i obraćenje grešnikâ." Gotovo je istoga trenutka počela krvariti iz čela i dlanova. Glasno je zapitala, "Što je ovo?" Kao odgovor, primila je viziju Gospodina na Križu i sljedeće objašnjenje: "Kćeri moja, ovo je Kristova muka. Pozvana si da je u potpunosti proživiš," na što je Amparo odgovorila, "Ali ja to ne mogu izdržati!" Potom je čula kako joj Gospodin govori: "Ako ti ne možeš izdržati ta trpljenja nekoliko sekundi, kako sam li ih ja tek izdržao onih dugih sati na Križu, umirući za one koji su Me razapeli? Ovim ćeš trpljenjima biti u stanju pomoći oko spasenja brojnih dušâ." Amparo je pristala prihvatiti ta trpljenja za spasenje dušâ. Od toga se trenutka njen duhovni život uvelike promijenio. Počela je primati nevidljive stigmate. Ti nevidljivi znakovi Gospodinove žrtve u Njegovu Tijelu i Krvi za naše spasenje povremeno izlaze na vidjelo, te su njeno čelo, oči, usta, ruke, koljena i noge prekriveni krvlju. Svaki puta kada se stigmate pojave kao vidljive, okružuje ju vrlo ugodan miris. Amparo je primila brojne poruke o kazni, kao i o tri dana tame. Estela Ruiz. Ova supruga i majka sedmoro djece koja živi u gradu Phoenixu u američkoj državi Arizoni, prima ukazanjâ i poruke od 3. prosinca 1988. Marija joj se ukazuje kao "Gospa od Amerikâ", s porukama koje se tiču svih nas. Poruke se čitaju mnoštvu ljudi koje posjećuje njenu kuću. Gospa se Esteli ukazivala gotovo dnevno u 1989., te se svo njezino sedmoro odrasle djece odlučilo za put svetosti. Za razliku od svoga muža, Estela je bila skeptična glede ukazanjâ i porukâ, sve dok joj se Gospa nije počela ukazivati. Kada je njezin suprug u rujnu 1988. otputovao u Međugorje, više ju je zanimala izgradnja karijere negoli odgoj njeno sedmoro djece. Dok je prolazila pokraj slike Gospe od Guadalupea što ju je njezin muž bio naslikao u njihovu domu, začula je divan ženski glas kako joj govori, "Dobro jutro, kćeri." Njena je prva reakcija bila pomisao da joj se sve to samo pričinja. Dva dana kasnije, nakon što je već bila zaboravila na taj događaj, ponovilo se isto. Sada je već razmišljala da bi to uistinu mogla biti stvarnost. Nakon što se njen muž vratio iz Međugorja, zagledala se u njegove oči, koje je poznavala već trideset godina, te su joj se one učinile drugačijima. Nešto ga je promijenilo. Estela je shvatila kako Gospa mijenja i nju. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1988., Blažena se Majka počela ukazivati Esteli. Za vrijeme prvoga ukazanja, Gospa joj je rekla, "Došla sam te zamoliti da budeš moj glasonoša, i želim znati hoćeš li to učiniti? Pomoći ću tebi i tvojoj djeci da izvršite brojne promjene. Kroz određeno ću razdoblje pripravljati tvoju obitelj i slati joj brojne poruke." Otad je čitava obitelj doživjela obraćenje, koje je za posljedicu imalo velike promjene. Jedan od sinova koji je bio ovisnik o drogi sada je potpunoma ozdravljen, te je postao gorljivim svjedokom Našega Gospodina. Poruka što ju je Estela primila 19. siječnja 1991. ne razlikuje se puno od porukâ primljenih u brojnim drugim dijelovima svijetâ. Odnosi se, u suštini, na molitvu, obraćenje i post. Marija je rekla, "One koji su se odazvali mome pozivu sada potičem na predanost radu za mene. Započnite istinski život molitve i ne dopustite da vas išta odvrati od tog predanja. Pozivam sada Amerike na post kao žrtvu ljubavi. Smjesta započnite s postom. Potrebna mi je vaša predanost molitvi i žrtvi. Nema više vremena za posvećivanje vašim sitnim brigama. Napustite samosažaljenje i ljutnju prema drugima. Nema više vremena za takvo ponašanje. Ako vi još niste naučili ljubiti one koji su oko vas, možete li od svijeta očekivati spoznanje ljubavi o kojoj vam govorim ... Tražim od vas da prinosite dva dana posta tjedno za mir u svijetu. Ne možemo i ne smijemo napustiti nadu..." Jednom se prigodom Gospa ukazala Esteli Ruiz u Crkvi Bezgrješnoga Srca u Phoenixu. Estela kaže, "Upitala sam Gospu tko je, što radi, i tko ju je poslao. Gospa je rekla, "Ja sam Bezgrješno Srce Marijino." Potom je dodala, 'Ovo je moja vladavina - ovo je vrijeme moje vladavine. Ovdje sam da bih svoju djecu privela natrag k svome Sinu. Poslao me Bog, Naš Otac.' Potom sam je upitala tko je, a ona je odgovorila, 'Ja sam Bezgrješno Srce Marijino, ali sam ista ona koja se ukazujem po čitavome svijetu.' Rekla mi je, 'Pogledaj po ovoj crkvi različita obličja u kojima se pojavljujem.'" Estela je odgovorila kako u toj crkvi postoje kipovi Gospe Žalosne, Gospe od Guadalupea i Gospe Fatimske. Gospa je tada rekla: "Da, ja sam Majka Božja, i ukazujem se na različitim mjestima. Postoji samo jedna, a to sam ja, i ja sam sve to. Ali danas, ovoga časa, dolazim kao Bezgrješno Srce Marijino, jer je ovo vladavina moga Bezgrješnog Srca. I došla sam svoju djecu prizvati natrag k Bogu." U jednoj drugoj poruci, od 2. ožujka 1991., Gospa je rekla, "Želim da nastaviš moliti za mir u svijetu. Morate shvatiti da se mir ne postiže pobjedom u borbi, već promjenom u srcima i životima ljudi ... Potrebno je da ljudi shvate da će se, ako se srca ne promijene, međusobna razaranjâ i uništenjâ nastaviti diljem svijeta..." Biskupija je grada Phoenixa uspostavila komisiju za ispitivanje navodnih ukazanjâ, na čelu s biskupom Thomasom O'Brienom. Biskup je, nakon što je proučio ono što je ustanovila komisija, kazao sljedeće: "Naš je stav da se zasad ne nanosi nikakva šteta niti Crkvi kao ustanovi, niti vjernicima, u smislu obdržavanja ovih pobožnosti..." Kao Gospa od Amerikâ, Gospa nas poziva na upoznavanje istinskoga značenja naših životâ, kao i jačanje i intenziviranje pobožnosti prema Našem Gospodinu Isusu Kristu.7 Terezija Lopez. Terezija Lopez iz grada Denvera u američkoj državi Kolorado rečeno je da će biti jedna od brojnih iskri kojima će se upaliti vjera mlakih na Zapadu. Terezija je odgojena kao katolkinja, te je, poput mnogih drugih iz svoje generacije, izgubila zanimanje za vjeru kako bi se "otisnula u svijet." Niti ona niti njen muž Jeff svoje prethodne brakove nisu bili sklopili u crkvi, ali su zato oboje dobro upoznali nevolje poništenjâ, samohranih roditelja, i razvodâ. Dana 3. travnja 1990., Tereziju je usred noći probudio glas koji ju je upućivao na "čitanje Riječi." Nakon što je shvatila da nije riječ o šali njezine djece, otvorila je Poslanicu Efežanima 1,15-19. Riječi što ih je tamo pročitala bile su sljedeće: "Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu Kristu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama. Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo (...)" Nakon što je nastavila čitati sve do jutra, svoje je iskustvo ispričala svom suprugu Jeffu. Zadivljen, Jeff je iz svoga novčanika izvadio trošan komadić papira na koji je, pred deset godina, u trenutku životne krize, ispisao te iste riječi. U ožujku je 1991. Terezija osjetila poziv da ode u Međugorje, gdje je doživjela više duhovnih fenomena s vidiocima, a također i s nekima od svećenika, uključujući i patera Slavka Barbarića, jednog od franjevaca koji službuje pri crkvi Svetoga Jakova. Po povratku u Sjedinjene Države, duhovni su se fenomeni nastavili. Čula je glas kako joj govori, "Povedi moju djecu do izvora," a jedini izvor kojega se mogla sjetiti bio je onaj u kapelici Sv. Franciske Cabrini u mjestu Goldenu u državi Colorado. Glas se počeo širiti, te su se na tom mjestu počele skupljati gomile hodočasnika, slično kao i na drugim mjestima ukazanjâ u svijetu. Druga je jedna lokucija nadahnjivala sljedeće, "Želim da se svi okupljate u drugoj subotu u mjesecu." Bilo je fenomenâ poput pojave slike Blažene Majke na svetohraništu s po dvije golubice sa svake strane; slike Isusa kao pastira; jarke svjetlosti koja sije iz svetohraništa, te ljudi koji su također imali vizije Blažene Djevice. Jednom je prilikom, nakon poruke, Terezija Blaženoj Djevici rekla, "Majko, ljubim te". Ona je potom prišla i utisnula Tereziji poljubac u čelo. Prizor je sličan onome u Međugorju, kao i ukazanjima na drugim mjestima u svijetu. Nema objašnjenja u sferi prirodnog. Ovakvi se događaji mogu objasniti samo u sferi nadnaravnog. Jeff, koji sam sebe opisuje kao "nemarenog" katolika, nikada nije molio krunicu, sve dok njihova novorođena kćer nije umrla od sindroma iznenadne smrti novorođenčadi. Terezija je o molitvi krunice razmišljala samo na pogrebima. Josip Terelja, koji je radi svoje vjere u bivšem Sovjetskom Savezu preko dvadeset godina proveo u zatvoru, rekao je da će ovo mjesto biti poprištem brojnih čudesa, te da će postati veliko hodočasničko središte, poput Fatime ili Međugorja.8 Josefina-Marija. Josefina-Marija rođena je u Melbournu u Australiji. Roditelji su joj Talijani. Udata je, radi kao učiteljica na školi, te živi jednostavnim životom usredotočenim na posao, obiteljske dužnosti i molitvu. Jozefina je poruke od Gospodina i Gospe stala dobivati 20. rujna 1990., otkad ih je primila već preko 1000. Poruke po Jozwefini namijenjene čitavome svijetu. Govore o miru, obraćenju, molitvi, postu, jednostavnosti, poniznosti i bezgraničnoj ljubavi i milosrđu Božjem. Poruke su već donijele puno plodova na području Melbournea, potičući osnivanje posebnih molitvenih skupina, kao i obnovu pobožnosti prema Presvetom, kao i prema Bezgrješnom Srcu. Kao što je to slučaj i s ostalim današnjim vidiocima, Gospodin se služi Jozefinom kako bi svijet upozorio da je na pomolu vrijeme Božje Pravde. Isus preko Jozefine poručuje da su na obzorju još brojnije i veće kazne. No, On nam ujedno poručuje i neka se ne bojimo, jer će kazne poslužiti za spasenje dušâ i obnoviti svijet porobljen pohlepom i grijehom. "Ne boj se, narode Moj," rekao je Isus po Jozefini 22. srpnja 1993. "Ljubim vas svojim Presvetim Srcem. Svatko mora preko Mene doći k Ocu." "Narode Moj, brojne su pošasti i nesreće zadesile zemlju, pa ipak mnogi ne prepoznaju da je upravo to ono što je prorečeno u Pismima. Ali, narode Moj, ne boj se, jer vas Moja božanska ruka štiti poput pokrova. Oni među vama koji pripadaju Meni nemaju se čega bojati. Ništa vam neće nauditi. "Trpljenjâ vremenâ u kojima se nalazimo namijenjena su spasenju dušâ, narode Moj, maleni Moji. Ne bojte se, ponizni Moji; oni među vama koji su Mi predali svoje živote i predali Mi cijele sebe ... plan Mojega Oca /da obnovi lice zemlje/ počeo se ostvarivati. Ostanite u miru i budite ustrajni u ljubavi, vodite Moj narod u miru, neprestano ga pritom podsjećajući na Moju ljubav. Prinosite žrtve, djeco Moja, i budite Moji su-otkupitelji u nastojanju da se ostvari plan Mojega Oca."9 Josip Januszkiewicz. Mediji su također naširoko izvješćivali i o navodnim marijanskim ukazanjima Josipu Januszkiewiczu iz mjesta Marlboro u američkoj državi New Jersey, koji je, nakon posjeta Međugorju godine 1988., trenutačno ozdravio od ozbiljne povrede kičme zadobivene na radu, kao i od djelomičnog gubitka sluha. U Međugorje je otišao kao skeptik, ali je 1989. počeo primati poruke od Marije. Ukazanjâ koja su zaredala svakodnevno počam od 17. ožujka 1989. sada se odvijaju javno svake prve nedjelje u mjesecu, a povremeno, bez nekog utvrđenog obrasca, i osobno. One su na poseban način namijenjene posvećenim osobama. Ova ukazanjâ razmatraju crkvene vlasti u Trentonu u državi New Jersey, na razini biskupije.10 Puno je više ljudi Božjih no što bismo ih mogli makar nakratko spomenuti, poput Josipa Terelje, ukrajinskoga katolika - disidenta koji sada živi u Kanadi, Julke Šimašek iz Našica (Zagreb- Hrvatske), sestre Lucije iz Fatime, sestre Agnes Sasagawa iz Akite, vidjelaca u Garabandalu, Eileen George iz Worcestera u američkoj državi Massachusetts, sestre Anne Ali iz Kenije, oca Jamesa Brusea iz Lake Ridgea u američkoj državi Virdžiniji, Mariamante iz Apostolata Svetog Majčinstva u Michiganu, sestre Natalije iz Mađarske, Dozule iz Francuske, te brojnih drugih. Ovaj popis niti u kojem slučaju nije konačan. Nemoguće je navesti sve proroke našega doba koji primaju poruke od Isusa ili Blažene Majke. Knjiga o Kraljevima priča kako Elizej nije htio napustiti Iliju, budući da su Elizej i "proročki sinovi" unaprijed znali da Ilija ima biti uznesen na Nebo. Bog je to bio navijestio "proročkim sinovima." Slijed prorokâ od najranijih vremenâ pa sve do danas, neprekinut je.
|
|
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) |
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 86
