|
Stranica 12 od 62
3.
Proročica našega doba
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod
nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim
bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik,
ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu
povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu
koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I
Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju
da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.
I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u
rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.
Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega
svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
(Otkr. 12,1-9)
Otkrivenje 12,1-9
U današnjem će se vremenu, budući da su određena pitanjâ koja se tiču vjere u
krizi, Marija sve više očitovati. U poruci upućenoj 3. srpnja 1987. po ocu
Gobbiju, Marija je kazala točno ovako, "Ovo je moje doba."
"Počam od ove godine, na snažan i posve služben način, započet će vremenâ
vaše nebeske majke... Vremenâ su to velike kazne. Čaša je Božje pravde puna i
prepuna, već se i prelila. Nepravda prekriva lice zemlje; Crkva je pomračena
širenjem otpadništva i grijeha. Poradi trijumfa Svojega milosrđa, Gospodin
mora, počam od ovoga časa, Svojim snažnim djelima pravde i ljubavi započeti
pročišćenje. Pripravljaju vam se najbolniji i najkrvaviji časovi. Ta su vremenâ
bliže no što mislite. Već će se i za vrijeme ove marijanske godine odigrati
neki veliki događaji, povezani s onim što sam prorekla u Fatimi i u tajnosti
povjerila djeci kojoj se ukazujem u Međugorju. Isus će obnoviti Svoje slavno
kraljevanje. Boravit će s vama i bit ćete svjedocima novih vremenâ, novoga
razdoblja. Naposljetku ćete ugledati novo nebo i novu zemlju...
"Ovo su vremenâ velikoga milosrđa. Otac sve drhti od žara i želi na ovaj
bijedni ljudski rod izliti bujice Svoje beskrajne ljubavi. Otac Svojim rukama
želi oblikovati novo stvorenje u kojemu će Njegov božanski otisak biti
vidljiviji, bolje prihvaćen i primljen, a Njegovo Očinstvo uzvisivano i
veličano od sviju.
"Ovo su moja vremenâ. 'Ovo', drugim riječima, dani u kojima živite, 'moji'
su, jer su to dani obilježeni mojom snažnom i velikom nazočnošću. Ta će vremenâ
postati još i u većoj mjeri moja, što se više moja pobjeda bude širila i
jačala, nadilazeći tako pobjedu koja zasad pripada mome Protivniku. To će moje
prisustvo postati vrlo snažno i izvanredno, napose u obiteljima posvećenima
mome Bezgrješnom Srcu. Ono će se obznaniti svima, te za vas postati izvorom naročite
utjehe."
Njena posrednička uloga nikada nije prestala. Bog se Otac želio njome
poslužiti. Ona je glasonoša i proročica. U odjeljku koji slijedi, razmotrit
ćemo neke od njenih titulâ.
Titule kao Kraljice Našega Doba
Kroz povijest je Blažena Majka djelatno posredovala u ljudskim pitanjima.
Proročica Ovih Posljednjih Vremenâ
Dana 22. studenoga 1992., Blažena je Majka ocu Gobbiju vrlo jasno i jezgrovito
iznijela svoju ulogu. Rekla je, "S radošću majke koja vidi da je njena
dječica sve više slušaju i slijede putem na koji sam ja ukazala kao Proročica
ovih posljednjih vremenâ u kojima živite, sa svojim Sinom, Isusom
Kristom..."
Bezgrješno Začeće
Bog je bio pripravio onu koja je bila predodređena primiti Njegova
Jedinorođenca u svoju utrobu i svoj život. I, baš kao što su naputci što ih je
Jahve dao za pripravu Škrinje zavjetne u Starome zavjetu bili detaljni i
precizni, budući da je Sâm Bog imao tamo prebivati, tako je i Marija, kako nas
uči Crkva, bila na jedinstven način pripravljana kako bi podarila tijelo
svojemu Stvoritelju i Njegovo rastuće obličje udomila u svome tijelu. Budući da
je nosila Krista, nazvana je Škrinjom novozavjetnom, a Crkva nas uči da ju je
Bog za to pripravio na posve jedinstven način. Krist svoje tijelo nije primio
od grijehom okaljane posude; snagom prorečenih zasluga Njegove smrti i
uskrsnuća, On je Mariju već bio posvetio oslobodivši je od istočnoga grijeha od
prvoga trenutka njena začeća u utrobi njezine majke. Isus je stvorio posudu bez
grijeha i bez ikakve ljage. Papa Pio IX proglasio je ovu dogmu 1854., a Marija
ju je četiri godine kasnije potvrdila, kada se u Lurdu predstavila kao
Bezgrješno Začeće.
Majka Crkve
Na Mariju se oduvijek gledalo kao na uzor Crkve, s njome prisno povezanu, kao
njena Majka. Crkva doživljava opis iz Ivanova Evanđelja, u kojem Mariju vidimo
podno križa, kao znak da je Krist Mariju predao Crkvi (kao njenu novu Majku), a
Crkvu Mariji (kao njenu novu djecu). To istovremeno podrazumijeva kako
majčinsku, tako i kćerinsku obvezu i odgovornost. Marija je bila Majkom Glavi
Crkve - Isusu - pa će s vremenom postati Majkom također i Tijelu Kristovu.
Završavajući Drugi vatikanski sabor, Papa Pavao VI je 1965. Mariju i službeno
proglasio "Majkom Crkve."
O Marijinoj jedinstvenoj ulozi govori se u Crkvi već stoljećima. Dva su takva
glasa u 17. stoljeću bili Blažena Marija Agredska, španjolska redovnica, i
Sveti Ljudevit Montfortski. Blažena je Marija iz Agrede o Blaženoj Majci rekla
sljedeće, "Objavljeno mi je da će posredovanjem Majke Božje nestati sva
krivovjerstvâ. Pobjedu je nad krivovjerstvom Krist pridržao za Svoju Blaženu
Majku. U posljednjim će danima Gospodin na poseban način proširiti slavu Svoje
Majke. Marija je započela spasenje, te će se njenim posredovanjem ono i
dovršiti. Prije Drugog dolaska Kristova, Marija treba više no ikad zasjati u
milosrđu, sili i milosti, kako bi nevjernike privela ka Katoličkoj vjeri. Snaga
će Marijina u posljednjim danima biti vrlo očigledna. Marija će Kristovo
kraljevstvo proširiti na pogane i Muslimane. Bit će to velika radost, kada
Marija bude okrunjena za Gospodaricu i Kraljicu Srdaca. Pred kraj će svijeta
ljudski rod snaći neobična kazna."1
Sveti je Ljudevit Montfortski napisao, "Ali Marijina će snaga nad svim
đavlima na poseban način zasjati u posljednjim vremenima, kada će Sotona svoje
zamke položiti do njenih peta; drugim riječima, do njenih poniznih slugu i
jadne djece, koju će ona tada podići da bi zaratila s njime. Oni će biti maleni
i bijedni u očima svijeta, i pred svima poniženi poput pete, po kojoj gaze i
koju pod sobom gniječe svi ostali dijelovi tijela. No, oni će zauzvrat biti
bogati milošću Božjom, koju će im Marija obilato razdijeliti. Bit će veliki i
uzvišeni pred Bogom u svetosti, nadmoćni nad svim stvorenjima po svojoj
živahnoj revnosti, te tako podupirani Božjom pomoći da će, poniznošću kakva i
dolikuje peti, u jedinstvu s Marijom, satrti glavu đavlu i dovesti Isusa Krista
do Njegovog trijumfa."
Sveti Ljudevit Montfortski napisao je također i ovo, "Jedino je Marija
našla milost u Boga (Luka 1,30) bez pomoći ijednoga drugoga običnoga smrtnika
... bila je puna milosti u trenutku kada ju je Arkanđeo Gabriel pozdravio (Luka
1,28), te ispunjena milošću Duha Svetoga preko svake mjere kada ju je On
osjenio (Luka 1,35). U toj je dvostrukoj punini iz dana u dan i iz časa u čas u
tolikoj mjeri rasla, da je naposljetku postigla neizrecivu i nezamislivu razinu
milosti."2
Marija kao Nova Eva
Zamisao je o Mariji kao "Novoj Evi" na upravo prekrasan način
iznesena u pisanjima čuvenog anglikanskog obraćenika iz 19. stoljeća, kardinala
Johna Henryja Newmana. On je pisao ovako: "Iako ja, kao što vam je
poznato, s vremenom rastem u apostolskoj istini, takav razvoj nikako ne dokida
Oce, već ih naprotiv tumači i dopunja. Naročito sam Ocima zadovoljan kada je
riječ o učenjima koja se odnose na Blaženu Djevicu ... tu su mi oni posve
dovoljni."
Kardinal Newman je upravo inzistirao na sljedećem: "U potpunosti se slažem
da je pobožnost prema Blaženoj Djevici u katolikâ s vremenom rasla. Ne bih se,
međutim, složio s tvrdnjom da je doktrina koja se na nju odnosi doživjela kakav
rast, budući da vjerujem kako je ona u suštini već od samoga početka jedna te
ista."3
Glede drevnih učenja o Mariji kao Drugoj Evi, Newman citira tri izvora: Svetog
Justina Mučenika (godina 120.-165. poslije Krista), Svetog Ireneja (120.-200.)
i Tertulijana (160.-240.). O njima Newman kaže: "Tertulijan zastupa Afriku
i Rim; Sveti Justin zastupa Palestinu, a Sveti Irenej Malu Aziju i Galiju;
odnosno, moglo bi se reći da on zastupa Svetoga Ivana Evanđelistu, budući da ga
je poučavao Sveti Polikarp mučenik, bliski suradnik Svetoga Ivana, kao i
ostalih apostolâ."
Citirat ćemo najstariji od ovih izvorâ, Svetoga Justina mučenika: "Znamo
da je On, prije svih stvorenjâ, potekao od Oca Njegovom snagom i voljom ... i
utjelovio se po Djevici, kako bi neposluh što ga je skrivila zmija bio ukinut
na isti način na koji je i nastao. Jer, Eva je, kao neokaljana djevica, začevši
riječ koja je dolazila od zmije, skrivila neposluh i smrt, ali je Djevica
Marija, s vjerom i radošću, kada joj je Anđeo donio dobru vijest, da će Duh
Sveti sići na nju i sila je Svevišnjega osjeniti, te će roditi Sina
Svevišnjega, odgovorila, 'Neka mi bude po tvojoj riječi.'"
Kardinal je Newman pokazao kako međusobno udaljena područja što ih zastupaju
tri različita svjedokâ upućuju na to da je ovo učenje o Mariji kao "drugoj
Evi" bilo čvrsto utemeljeno još prije godine 200. Od samih je početaka
pismenih Crkvenih zapisâ postojalo sveopće prihvaćanje Marijine uloge.4
Kraljica Neba i Zemlje / Kraljica Mira
Marijin identitet u okvirima Crkve nigdje se jasnije ne iskazuje negoli u
pojedinim dijelovima Otkrivenja, točnije, u njegovu 12. poglavlju. Dok neki
smatraju kako se ovi odlomci ne odnose na Mariju nego na Crkvu, oni se zapravo
odnose i na jedno i na drugo. "Žena" viče u porođajnim bolima i rađa
muškića, "Kralja koji će vladati narodima palicom gvozdenom", Krista
Kralja. Ovi su odlomci snažno povezani s marijanskim ukazanjima današnjega
vremena, u kojima se Marija javlja kao Kraljica koja će "satrti glavu zmiji",
u konačnoj pobjedi nad neprijateljem.
Kao što je to slučaj i s njenim ostalim titulama, Marijina titula kao Kraljice
Neba i Zemlje proizlazi isključivo iz njenog jedinstvenog odnosa s Kraljem
Kraljeva i Gospodarem Gospodarâ. Uznesenje jest doktrina koja nas pripravlja na
prihvaćanje Marijine nebeske uloge kao Kraljice Anđelâ. Jer, ona je prva od
otkupljenikâ koja je dosegla puninu slave, i to tijelom i duhom. Kao prva, ona
vodi sve nas u pobjedu, pomažući nam u zaobilaženju prijetvornih zamki što ih
je Sotona postavio kako bi odvratio i oslabio snagu Radosne vijesti.
Marija nas vodi isključivo svome Sinu, Izvoru njena života i njene radosti. Ona
nas poučava temeljnim duhovnim načelima, kao što su molitva, post, i pomirenje
s Bogom i bližnjim.
Uznesenje
Pisanja iz drugoga stoljeća pokazuju kako su kršćani vjerovali da je Marija
uznesena na nebo: njeno tijelo i duša uzeti su na Nebo, kada se dovršilo
vrijeme njena boravka na zemlji. Već je bila dosegla puninu slave koja je
namijenjena svim odabranicima na Posljednjem Sudu. Zahvaljujući njenoj
bezgrješnosti, tijelo joj nije moralo biti podvrgnuto raspadanju u grobu.
Brojni su razlozi toga vjerovanja u Marijino Uznesenje. Među njima se nalazi i
fizička činjenica da su relikvije i grobovi ostalih ranokršćana utvrđeni,
štovani i slavljeni na različite načine. Ne postoji, međutim, ništa što bi
pripadalo Mariji, osim kućice u Loretu, u kojoj je rastao Isus. Nema zapisa o
njenoj smrti, grobu ili relikvijama, iako je ona bila vjerojatno i
najcjenjeniji član prve Crkve, zahvaljujući svojoj bliskosti s njenim
Utemeljiteljem. Ona je, napokon, Majka Otkupiteljeva.
Crkva je oduvijek podržavala istinu o Marijinu Uznesenju, te ju je Papa Pio XII
1950. i službeno proglasio dijelom katoličke dogme. Marijino Uznesenje pojašnjava
i brojne druge vidove njene uloge, poput činjenice da je ona Kraljica Neba,
koja ima ključnu ulogu u kulminaciji velikog duhovnog rata koji se ima voditi u
ovim vremenima koja se opisuju kao "posljednja" (Otkrivenje 12).
Pobožnost je prema Gospi bila vrlo izražena još u prvoj Crkvi, te su brojne
crkvene građevine posvećene njoj u čast. Na primjer, Klovis je I godine 101.
jednu crkvu u okolici Pariza posvetio "Gospi od Argenteuila."
"Gospu preko Tibera" izgradio je u Rimu godine 224. Kalist I. Sveta
je Jelena godine 320. izgradila kapelicu nazvanu "Gospa od Počela",
posvećenu Sv. Silvestru, i tako dalje.
Prema legendi, prva je zabilježena Gospina kapelica posvećena od strane Svetoga
Petra Apostola u Tripoliju. Uznesenje nam se i ne čini tako teško razumljivom
doktrinom, kada sagledamo čast iskazivanu Mariji kroz čitavu povijest.5
Kraljica Svete Krunice
Kao Kraljica Svete Krunice, Marija nas poziva na molitvu kao lijek za upravo
grozničav tempo života u naše doba, na kraju dvadesetoga stoljeća. Prethodno je
Marija, kako bi kršćanstvo spasila od Islama, po snazi svete krunice
intervenirala u bitci kod Lepanta. Sveti je Otac, kada se činilo da će Islam
pregaziti Europu, cijeli kontinent pozvao na molitvu krunice. Brojni su se tome
pozivu uistinu i odazvali, i Europa nije bila pregažena.
Naša nas Kraljica vodi na put razmatranja koji smiruje naše napete umove,
usmjerujući naše misli, kroz jedno određeno vrijeme, na otajstvâ našega
Otkupljenja. Potaknuti smo uvijek iznova na molitvu za njeno moćno posredništvo
"sada i na času smrti naše", znajući da će se đavao svojski trsiti
kako bi ugrabio naše duše. Marija je već više puta ponavljala kako odgovor na
naše osobne boljke leži u "krhkim nitima krunice."
Na primjer, 8. se listopada 1984. Gospa ukazala međugorskom vidiocu Jakovu Čolu
u njegovu domu. Rekla je: "Djeco, sve molitve što ih navečer molite u
svojim kućama namijenite za obraćenje grešnikâ, jer je svijet utonuo u veliku
moralnu propast. Svake večeri molite krunicu."
Dana 9. siječnja 1989., Marija je vidiocima u Međugorju rekla sljedeće:
"... danas vas pozivam da obnovite molitvu u svojim obiteljima i da svake
večeri molite sva otajstva krunice."
Evo kako glasi njen poticaj od 1. lipnja 1984.: "Neka ljubav Božja uvijek
prebiva u vama, jer se bez nje ne možete u potpunosti obratiti. Neka vas
krunica u vašim rukama potakne na razmišljanje o Isusu."
Štoviše, 8. je kolovoza 1985. Marija dala sljedeći naputak: "Draga djeco,
danas vas na poseban način pozivam da se suprotstavite Sotoni kroz molitvu.
Sotona sada, kada već znate da je na djelu, želi djelovati još i više. Draga
djeco, navucite oklop za bitku i porazite ga s krunicom u ruci!"
|
Knjige 
