|
Stranica 3 od 3
Poglavlje 5
Ja sam Stvoritelj svih stvari. Ja sam Kralj Slave i Gospodin anđela. Za sebe sam sagradio uzvišeni dvorac i u njega smjestio svoje izabranike. Moji neprijatelji potkopali su mu temelje i savladali moje prijatelje do te mjere da im izlazi moždina kosti na prikliještenim stopalima.
Usta su im razbijena kamenom, mučeni su glađu i žeđu. No, ni to nije sve - neprijatelji progone i njihovog Gospodina. Moji prijatelji sad preklinju i stenju da im se pomogne; pravednost bučno zahtijeva osvetu, no milost kaže da se oprosti.
Bog tada progovori nebeskoj vojsci koja stajaše tamo: 'Što mislite o tim ljudima što zauzeše moj dvorac?' Svi odgovoriše jednoglasno: 'Gospodine, sva pravednost je u Vama, i u Vama mi sve stvari vidimo. Sav sud je dan Tebi, Sine Božji, koji postojiš bez početka i kraja, Ti si njihov sudac.' I on kaže: 'Iako znate i vidite sve stvari u meni, ipak, poradi moje nevjeste ovdje, recite mi koja je pravedna kazna?' Oni odgovoriše: 'Ovo je pravda: da oni koji potkopaše zid budu kažnjeni kao kradljivci, da oni koji su postojani u zlu budu kažnjeni kao uzurpatori, a da zarobljenici budu pušteni na slobodu, a gladni da budu nasićeni.'
Potom progovori Marija, Majka Božja, koja tokom prvog razgovora bijaše tiha, i kaže: 'Moj Gospodine i najdraži Sine, u mojoj utrobi si bio kao istinski Bog i čovjek. Udostojao si se da posvetiš mene koja bijah zemljana posuda. Usrdno te molim: budi iznova milostiv prema njima!'
Gospodin odgovori Svojoj Majci: 'Blagoslovljene riječi iz Tvojih usta! Poput slatkog mirisa uzdižu se do Boga. Ti si Slava i Kraljica anđela i svih svetih, jer Boga si utješila, a sve svete obradovala. I zato što je tvoja volja bila kao moja od početka tvoje mladosti, uradit ću još jednom kao što želiš.'
Potom reče nebeskoj vojsci: 'Zato što ste hrabro se borili, poradi vaše ljubavi umirit ću se za sada. Evo, zbog vaših molitava ponovo ću izgraditi svoj zid.
Spasit ću i izliječiti one koji su bili potlačeni silom i udijeliti čast stotinu puta veću od zla koje su pretrpjeli. Ukoliko počinitelji nasilja zatraže milost - mir i milost biti će njihovi. Oni koji se tome budu rugali, spoznat će moju pravednost. Potom je rekao svojoj nevjesti: 'Moja nevjesto, tebe sam odabrao i odjenuo te u svoj duh. Čuješ moje riječi i riječi mojih svetih koji iako vide sve stvari i meni, ipak progovoriše zaradi tebe, da bi mogla razumjeti. Naposljetku, ti, koja si još uvijek u tijelu ne možeš vidjeti unutar mene kao što mogu oni koji su duh. Sada ću ti pokazati što te stvari znače. Dvorac o kojem sam ti pričao je Sveta Crkva koju sam sagradio svojom krvlju i krvlju svetaca. Cementirao sam je svojom ljubavlju i svoje izabranike i prijatelje potom smjestio u nju. Njen temelj je vjera, vjera da sam Ja pravedni i milosrdan sudac.
Njen temelj je potkopan jer svatko vjeruje i propovijeda da sam milosrdan, ali gotovo nitko ne vjeruje da sam pravedan sudac. O meni misle kao o pokvarenom sucu. Sudac bi uistinu bio pokvaren kad bi, iz milosti, pustio pokvarenjake da odu nekažnjeni da bi nadalje mogli tlačiti pravednike. No, ja sam odista pravedan i milosrdan sudac i neću dopustiti da i najmanji grijeh prođe nekažnjen, kao i da najmanje dobro prođe nenagrađeno.
Potkopavanjem tog zida, u Svetu Crkvu ušli su ljudi koji griješe bez straha, koji niječu da sam pravedan i koji muče moje prijatelje do te mjere kao da su ih ukliještili u klade. Ni radost, ni utjeha nisu dani tim mojim prijateljima. Umjesto toga, oni su toliko kažnjeni i grđeni kao da su opčinjeni đavolom.
Kad kažu istinu o meni, ušutkani su ili optuženi da lažu. Sa žudnjom žele slušati ili govoriti o meni, ali nema nikog ko bi ih slušao ili govorio im istinu.
Povrh toga, hule me, mene - Boga Stvoritelja, govoreći: 'Ne znamo da li Bog postoji, a ukoliko i postoji ne marimo za to.' Moju zastavu bacaju na zemlju i gaze je govoreći: 'Zašto je patio?
Što mi imamo od toga? Kad bi nam ispunio želju bili bi zadovoljni - neka si zadrži svoje kraljevstvo i svoje nebo. Želim ući u njih, ali oni kažu: ' Prije ćemo umrijeti nego predati svoju volju!' Nevjesto moja, vidi kakvi su to ljudi! Stvorio sam ih i mogu ih uništiti jednom riječju. S kakvim prezirom se ophode prema meni! Zahvaljujući molitvama Moje Majke i svih svetih, ostao sam toliko milosrdan i strpljiv da sam sada spreman uputiti im riječi svojih usta i ponuditi im svoju milost.
Ukoliko ih žele prihvatiti, biti ću smiren. U suprotnom, spoznat će moju pravdu i poput kradljivaca javno će biti osramoćeni pred anđelima i ljudima i osuđeni od svakog od njih.
Kao što kriminalci izjedani vranama vise na rašljastim vješalima i njih će proždirati demoni ali ih neće proždrijeti. Kao što i ljudi osuđeni na klade nemaju mir, i oni će pronalaziti bol i gorčinu na svim stranama.
Ožegla rijeka teći će im u usta ali stomaci im neće biti napunjeni i za kaznu bit će obnovljeni svaki dan. No moji prijatelji biti će sigurni i utješeni riječima što dolaze iz mojih usta. Oni će vidjeti moju pravdu zajedno s mojom milošću. Zaodjenut ću ih u oružje svoje ljubavi i učiniti ih toliko snažnim da će neprijatelji vjere odroniti se poput blata. Kada uvide moju pravdu, stajat će u vječnom stidu jer su zloupotrijebili moju ustrpljivost.'
|
Knjige 
