Bez pretjerane euforije i slavlja zaključena je još jedna važna faza u političkom životu naše Domovine. Na referendumsko pitanje: "Jeste li za članstvo Hrvatske u EU" nešto više od 66% građana Republike Hrvatske s pravom glasa reklo je Da. Odaziv na referendum je doduše bio slab, malo preko 43%, ali ipak dovoljan, jer se u ovom slučaju poštuje volja većine.

Razlozi izostanka jakog slavljeničkog raspoloženja su mnogostruki i nije potrebno iznova vraćati se analizi spomenutog događaja. Novi hrvatski Da trebao bi biti smjernica i poticaj stvarnome nastojanju da se dostignu one vrijednosti i standardi koji već postoje u Europskoj uniji (točnije, u nekim njezinim državama članicama), uz zadržavanje svega pozitivnog i dobrog što u tu istu zajednicu sa sobom donosimo mi. Malo je onih koji gaje ikakvu iluziju o tome da će samo članstvo donijeti i poboljšanje našega gospodarstva, što se u ovome trenutku nameće kao prioritet. Puno je međutim više onih čija su razborita očekivanja, nastojanja i želje, da se sami pokrenemo, jer ionako sve ovisi o nama. Poglavito iz razloga jer Europska unija, više je nego očito, proživljava svoje najteže dane krize te se sve češće postavlja pitanje njezine budućnosti. A, o budućnosti Europe govorila je ovih dana i njemačka kancelarka Merkel, koja je uz francuskog predsjednika Sarkozyja nametnula ove dvije države kao predvodnike nove Europe, te je izrazila sumnju glede spasa Grčke i najavila neka nova politička rješenja.

Pitamo se: Gdje je onda u svemu tome Hrvatska, koja je već dulje vremena pogođena snažnom ekonomskom krizom? Bilo je u Hrvatskoj, u njezinu okruženju, u Europi i svijetu još gorih i težih kriza. Bilo je – pamte stariji – pravih biblijskih gladnih godina. I uvijek bi se pronašlo neko rješenje. Hrvati su oduvijek imali i čuvali svoju domovinu u srcu, ali su mnogi po novce morali odlaziti u Europu. Europa je ponudila stotine tisuća radnih mjesta Hrvatima, koji su hranili svoje obitelji u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, gradili kuće, kupovali automobile i živjeli baš europski. Valjda nije presmiono reći i to da je Europa, izravno ili po našim gastarbajterima, spasila Hrvatsku od gladi onih tužnih ratnih godina Domovinskoga rata. Zato, ako Europa dobro stoji, dobro će biti i nama. A, kako god teška kriza bila, stoji daleko bolje od nas.

Čini se da su ovo prepoznali i biskupi Katoličke crkve u Hrvatskoj, koji su neposredno prije održavanja referenduma rekli svoje mišljenje o EU, ne želeći pri tome davati nikakve smjernice kako i s kime će se Hrvatska udruživati i povezivati. Biskupi su željeli samo podsjetiti vjernike kako je Crkva "stoljećima pratila hod našega naroda i dijelila njegovu sudbinu te ona, kao i svi odgovorni građani, i sada želi znati možemo li u tom novom društvu, u Europskoj uniji u koju Hrvatska želi ući, prepoznati svoju prošlost, osmisliti svoju sadašnjost te s nadom gledati na svoju budućnost".

Samo nekoliko dana nakon referenduma, u Zagrebu je održan 52. Teološko-pastoralni tjedan u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Tema je bila više nego aktualna: "Crkva u Hrvatskoj u perspektivi europskog društva". I na taj način potvrđuje se kako Crkva u Hrvatskoj prati zbivanja i hod naroda te se u ovom trenutku zaustavlja dublje proučiti svoju poziciju u trenutku novih političkih integracija. Uvodno predavanje na ovome prestižnom znanstveno-pastoralnom skupu na temu: "Doprinos Crkve europskom zajedništvu i identitetu" održao je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. Kardinal Bozanić je svojim predavanjem napose želio odgovoriti na pitanje kakav je odnos Crkve prema Europi i novijim europskim procesima te koji je posebni doprinos Crkva pozvana dati u izgradnji zajedničkoga europskog doma i koje mjesto u svemu tome ima Hrvatska. Hrvatska je dio Europe, tumači Kardinal, te se sada više ne može misliti na Hrvatsku a da se ne misli i na Europu. Crkva je, ističe dalje Kardinal, prisutna u svim važnijim institucijama te daje svoj doprinos, osobito u pitanjima etičke i pravne naravi te aktivno dijalogizira u pitanjima socijalnih tema. Europu su kroz povijest oblikovali kršćani, kroz kulturu, znanost i umjetnost, a Crkva želi biti izravni sudionik novih nastojanja i traženja odgovora te želi ponuditi antropološko viđenje koje se nalazi u osnovi kršćanskog humanizma. Prema Kardinalovim riječima, danas u Europi postoji golema glad za Bogom te ujedno veliko nepoznavanje kršćanstva. Crkva tu vidi svoju glavnu zadaću: naviještati Evanđelje i otkrivati perspektivu vječnosti.

Da ne bismo raspravu o skorom članstvu Hrvatske u EU sveli samo na govor o ekonomskoj krizi, dobro je zamisliti se nad ovim Kardinalovim riječima. Hrvatska će postati nova članica EU 1. srpnja 2013., u Godini vjere, koju je proglasio papa Benedikt XVI., a koja započinje 11. listopada ove godine. Dobra je i simbolična ova koincidencija, a želja nas sviju jest da nova Europa i Hrvatska u njoj, po novoj evangelizaciji, dobije novo lice, a to je lice vjere.

Piše: Ivan Bradarić
Veritas