Otkad je „svijeta i vijeka“ čovjek ima napast vladati; ima želju biti iznad drugih; ima potrebu dokazati se jačim i sposobnijim od ostalih. U postizanju toga cilj ne preza posegnuti za bilo kojim sredstvima. U konačnici, ako nikako drugačije ne može ostvariti svoj naum, spreman je i ubiti. Na takav način je i Kajin pokazao svoju superiornost nad bratom Abelom. Čovječanstvo, kroz cijelu svoju povijest dokazuje da je Kajinovo potomstvo vrlo često brutalno se obračunavalo s onima koji budu označeni kao „inferiorni“.

Sama riječ „superioran“ prevodi se s „nadmoćan“, a označava one „koji nadmašuju druge vrijednošću ili brojem dobrih osobina i sposobnosti“. Životna svakodnevica pokazuje da superiornošću ljudi žele pokazati da su oni ili neka sastavnica njihovog identiteta vrjedniji od drugih. Dakle, o ovom potonjem dijelu opisa riječi, ni govora. Malo tko se želi pokazati superiornim u broju dobrih osobina. Poglavito što su te dobre osobine transcendentali – ono što jednako vrijedi za sve, na svakom mjestu i u svakom vremenu. Zato je izraz „superioran“ svoju misaonu kulminaciju doživio u filozofiji Friedricha Nietzschea (Tako je govorio Zaratustra), a svoju praktičnu primjenu u zlodjelu Adolfa Hitlera. Naime, nacistički rasni koncept temeljio se na Nietzscheovu übermenschu – nadčovjeku, onomu koji je vrjedniji od svih drugih.

Međutim, čovječanstvo bi bilo sretno kada bi sve loše počelo i završilo s Hitlerom. Cijela povijest govori da su svoju superiornost ljudi „dokazivali“ u gotovo svim vremenima: nadmoć Rimskog carstva, nepogrešivost Katoličke crkve, pravovjernost i pravda islama, premoć komunističke ideje..., samo su dio brijega za koga su cijenu platili oni slabiji. I još uvijek plaćaju... O tomu govori i aktualna situacija u Bosni i Hercegovini gdje se superiornost na različite načine pokazuje: brojem živih – brojem mrtvih, brojem izgrađenih – brojem u ratu porušenih objekata, dominacijom religijske ili dominacijom etničke skupine. O svemu se nalaze trenuci i riječi isticanja. Bogu hvala, sve to se događa bez oružja. No, „ubijanja“ se provode na neke druge načine – riječima, ignoriranjem, manipuliranjem i sl. Dan molitve za mir u BiH, koji se upriličuje na posljednju nedjelju u siječnju, poziva na suživot u različitosti i jednakost u vrijednosti i dostojanstvu. Stoga je i prisjećanje na holokaust trajni poticaj razbijanju predrasuda o vlastitoj superiornosti koje se hrane ljudskom taštinom. Iz ove perspektive još bolje se vidi važnost življenja poniznosti koja „svoje čuva, a tuđe poštuje“. Zbog toga je, vjerojatno, i Isus sugerirao: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ (Mk 9,35)

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik