Direktor servisa SIR Europa katoličke tiskovne agencije Talijanske biskupske konferencije SIR Paolo Bustaffa u uvodniku razmišlja o ulozi katolika u teškim vremenima za Europu.

„Europa koju sanjam nije Europa tržišta, ali ni Europa država, regija ili općina. To je Europa naroda, građana, muškaraca i žena. Europa pomirena i sposobna miriti. To je Europa duha, utemeljenja na čvrstim moralnim načelima i zbog toga je u stanju pružiti svima i svakome istinski prostor slobode, solidarnosti, pravde i mira. To je Europa koja radosno i velikodušno živi to svoje poslanje u službi cijelog svijeta pokazujući putove uistinu napredne i humane civilizacije“.

To je već poznato, ali uvijek aktualno razmišljanje kardinala Carla Marije Martinija.

„San“ koji se savršeno podudara s onima koji su postavili temelje zajedničkog europskog doma. Priča koja je prvenstveno započela zahvaljujući misli i djelovanju trojice katolika, odlučnih muževa, političara za koje san nije bio bježanje od stvarnosti, već veliko viđenje koje treba ostvarivati dan za danom i povjeriti ga novim naraštajima.

Danas je ta priča, kako podsjeća Jaques Delors, „ koja nije bila nikad duga mirna rijeka“, u opasnosti da bude prekinuta i „san“ je u opasnosti da nestane.

Nije potrebno ponoviti raščlambe ni podsjećati na surovu stvarnost oko eura.

Jučer dalekovidnošću nekolicine započeta gradnja mogla bi popucati danas zbog odsutnosti ili skepticizma mnogih.

Raspad koji se nazire, više od ostalih, postavlja pitanja upravo katolicima Europe.

„Misliti europski“ u crkvenim i katoličkim stvarnostima, to je ideja koja treba biti probuđena kako bi se izbjeglo da Europa ne bude sve udaljenija i nesposobna odgovoriti očekivanjima ljudi.

Mnogi smatraju da je već trenutak prepustiti, često podijeljenu i neuvjerljivu, Europu samoj sebi.

Razmišljajući o naporu i povjerenju otaca, barem za katolika, smjer bi trebao biti drugačiji.
Inače, neće se obnoviti europske ustanove , niti smanjiti udaljenost između njih i građana, neće doći do plodonosne sinteze dijaloga između različitih senzibiliteta europskog Istoka i Zapada. Sve će se činiti u prilog onih, koji iz vlastitih interesa, žele slabu i beznačajnu Europu.

Što žele katolici učiniti od Europe?
Što žele učiniti u vremenu nove evangelizacije?
Što žele učiniti obilježavanjem 50. obljetnice početka Koncila?
Što žele učiniti u Godini vjere?
Što žele učiniti u godini priprave Socijalnih europskih dana koji će se održati u Granadi 2013.?

Europa treba odgovore i nova lica da bi pobijedila umor koji dovodi u opasnost da zakasni sa susretima povijesti.

Ne bi to bilo samo razbijanje sna na hridinama skepticizma, straha i skepticizma.

Bilo bi to zanemarivanje povijesne odgovornosti prema svijetu, bila bi to izdaja očekivanja siromašnih i mladih Europe.
Danas se otvara velika mogućnost za katolički laikat aktivan u mnogim europskim državama kako bi razmislio i odlučio o vlastitoj prisutnosti na političkom polju.

I iz ovog vidika laikata, od kojeg se očekuju novi naraštaji političara, europski duh može izići iz zadihanosti.

Prvi korak koji treba učiniti je poznavati europsku realnost, a ne zadovoljiti se novinskim naslovima i stranačkim poklicima. Ozbiljna informacija je uvijek temelj plodonosnog sudjelovanja u procesima izgradnje zajedničkog dobra.

Važno je, u tom vidu, poznavati specifičan doprinos Crkve što ga pruža u izgradnji Europe ujedinjene u istini, pravdi i miru. Posljednji dokument u tom smislu je dokument europskih biskupa o socijalnom tržišnom gospodarstvu predstavljen nedavno u Bruxellesu.