Od pet trudnoća u svijetu jedna završava pobačajem. Taj je podatak proizišao iz istraživanja koje se odnosi na 2008. godinu, a koje su proveli Svjetska zdravstvena organizacija i „Guttmacher Institute“, američka ustanova naklonjena pobačaju. Godišnje se gotovo 44 milijuna djece ne rodi zbog prekida trudnoće, od kojih je njih 49% obavljeno u tajnosti.

Osvrnuvši se na te podatke u razgovoru za Radio Vatikan, Paola Ricci Sindoni, profesorica moralne filozofije na sveučilištu u Messini, i dopredsjednica udruge „Znanost i život“, istaknula je da je iz bilježaka objavljenih ispod te zastrašujuće statistike, u britanskom medicinskom časopisu 'Lancet', vidljivo kako neki znanstvenici tvrde da valja postići neke ciljeve, poput određivanja dobrobiti žena kroz obiteljsko planiranje, uporabu kontracepcijskih sredstava i slično. Opet je, dakle, svrha izvještaja usmjerena samo na ženu, a ne na tu tako veliku i beskonačnu vojsku nerođenih, koji bi također trebali imati svoje antropološko dostojanstvo. Tih 44 milijuna pobačaja za izvještaj ne predstavljaju ništa… - upozorila je prof. Ricci Sindoni.

Što se te teme tiče, psihološka je i psihijatrijska literatura uistinu vrlo bogata – primijetila je potom profesorica te dodala da se, međutim, i dalje daje prednost konkretno nazočnom subjektu, a ne onom koji bi trebao biti nazočan. Ne gleda se, naime, više u odnosu na budućnost; još smo uvijek zatočeni nekim pragmatičnim viđenjem koje nas veže uz sadašnjost, i ne upućuje nas prema budućnosti. Pozornost prema još nerođenima je, naprotiv, upravo ono što gleda na budućnost, kako bi dalo smisao sadašnjosti.

Na novinarovu primjedbu da je sve više prekida trudnoće, te na upit ne ističe li se premalo pravo i vrednota života koji se rađa, prof. Ricci Sindoni je primijetila da nažalost, kada je riječ o samo jednostavnom nizanju vrednota, one ne utječu ni na kulturalno tkivo, ni na političke programe. Valjalo bi shvatiti i to da pobačaj ima svoju ozbiljnu „demografsku posljedicu“; ne možemo, naime, odvojiti pobačaj od golemih razornih posljedica same budućnosti naraštajā, što se tiče demografskoga pada. Demografsko bi pitanje valjalo ponovno staviti na pozornost političkih programa, jer se tamo ispravljaju i kulturna usmjerenja koja idu prema tim oblicima nihilizma i ravnodušnosti – istaknula je profesorica.