Drugog dana 34. europskog susreta mladih, postaje "Hodočašća povjerenja na Zemlji" u četvrtak 29. prosinca mladi su se okupili na jutarnjoj molitvi u župama, te razmišljali o temi "Povjerenje među ljudima". Nakon ručka i zajedničke molitve na berlinskom velesajmu (Berliner Messegelände), program je nastavljen u radionicama. Mladi su pod vodstvom braće iz Taizea raspravljali o temama "Život u vjeri: poziv na kreativnost i razmišljanje", "Tamo gdje je tvoje blago, tamo će biti tvoje srce. Kako odgovoriti Božjem pozivu?" kao i o temi SDM u Rio de Janeiru "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode…", te razmjenjivali iskustva o volonterstvu, i situaciji u svijetu uopće.

U Židovskom muzeju održana je radionica, u Bundestagu su imali priliku razgovarati s članovima Njemačkoga parlamenta na temu "Prema pravednijem svijetu", a u berlinskoj gradskoj vijećnici održana je rasprava temi "Kakvu Europu želimo?" Tijekom popodneva bila je prigoda podsjetiti se na život i viziju brata Rogera, susresti se sa svjedocima rušenja Berlinskog zida, kao i upoznati se s radom udruge koja se bavi poukom djece skromnijih materijalnih mogućnosti. Mladi su imali prilike upoznati liturgijske pjesme berlinskih pravoslavnih kršćana, te posjetiti Bode muzej i razgledati "Blago vjere".

Drugi dan susreta završio je zajedničkom večernjom molitvom tijekom koje je razmatranje održao brat Alois.

Nastavljajući govor o povjerenju, započet na prvoj zajedničkoj molitvi, brat Alois je istaknuo kako je povjerenje u Boga povezano s unutarnjom borbom; ne događa se automatski. Stoga se nameće pitanje "što znači vjerovati u Boga?" Darovano zajedništvo koje ovih dana živimo vodi nas prema tom pitanju, rekao je, te podsjetio kako će trećeg dana mladi u skupinama razmišljati upravo o tom pitanju.

U tom kontekstu je podsjetio kako nam u Isusu Bog prilazi. On želi biti blizu svakom čovjeku. Volio bih da svi mi ovih dana osjetimo tu bliskost na novi način. Ali kako? Ne bismo li radije priznali da ne osjećamo ništa, ili vrlo malo, od Božje prisutnosti? Da, to je mnogima istina. Ili je istina u određeno vrijeme našega života. Ali, ne bismo se trebali zaustaviti na tom otkriću, rekao je brat Alois, te podsjetio kako za prihvaćanje Božje prisutnosti u nama nismo prepušteni isključivo našim osjećajima. Bog poziva na našu sposobnost povjerenja, čak i ako je vrlo ograničena. U praksi to može značiti: odvojiti vrijeme kada svoje brige stavljamo u pozadinu, stvoriti neku vrstu unutarnjeg prostora u koji Bog može doći. Čak i ako osjećamo samo prazninu, Duh Sveti dolazi, i neprimjetno povjerenje u Boga u nama može rasti. To znači odustati od slike Boga koji uvijek ispunjava naše neposredne potrebe. I to nam može biti teško, pogotovo kada se moramo nositi s besmislom patnje. Evanđelje od nas traži zahtjevan skok, radikalan preokret slike Boga koju imamo: uvidjeti da je Bog postao ranjiv, to jest da treba biti voljen, rekao je brat Alois.

Evanđelje nas podsjeća da je Krist u solidarnosti sa siromašnima. U gladnima, bolesnima ili napuštenima, on nas čeka. Molitva otvara vidike. Bog može, u srcu suprotnosti života, zapaliti plamen nade i radosti. Takva nas molitva dovodi bliže Bogu i mijenja naš pogled na svijet. Neka nas ljubav Božja dotakne u tolikoj mjeri da cijeli naš život postane život za druge, rekao je na kraju brat Alois.