U božićnoj noći đakovačku prvostolnicu Sv. Petra pohodio je veliki broj vjernika, kako bi svečanom misom polnoćkom zajedno proslavili blagdan Isusova rođenja. U koncelebraciji osmorice svećenika, misnom slavlju predsjedao je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić, a slavlje je animirao Mješoviti katedralni zbor, koji je dirigirajući pratio voditelj maestro Ivo Andrić, a na orguljama maestro Vinko Sitarić.

Rekavši kako je Božić blagdan i događaj nade, nadbiskup je podsjetio nazočne da, nažalost, u suvremenoj i snažno posvjetovnjačenoj kulturi izrazi kao što su spasenje i nada postaju sve nerazumljiviji. "Suvremeni čovjek živi u neobičnoj i u mnogočemu proturječnoj situaciji. S jedne strane upada u zamku i cijeni samo svoje uspjehe, misli samo na ono neposredno, ne razmišljajući o budućnosti, a s druge strane, kad uspije odvratiti pogled od svojih uspjeha i zaći u dubinu svoga bića, otkriva silnu čežnju nade. Suvremeni čovjek pouzdaje se u napredak smatrajući da on može snažno poboljšati kvalitetu života. No, mnogo puta se pokazalo da čovječanstvo, uza sav napredak, nije u stanju pronaći oblike međunarodnog suživota koji bi poštovali dostojanstvo svakoga čovjeka. Što više, promatrajući povijest, zaključujemo da s vremenom nacionalni problemi dobivaju svjetske i planetarne razmjere. Ni međunarodne organizacije i institucije ne uspijevaju riješiti cijeli spektar problema od ekonomskih i socijalnih do sigurnosnih. Naprotiv, problemi su sve dublji, što ne čudi, jer je riječ o etičkoj krizi društvenoga života", rekao je nadbiskup u homiliji.

Suvremeni čovjek, premda dobro organizirana života, na životnom putu ne pronalazi konačni odgovor koji omogućuje susret s beskrajnim, što izaziva osjećaj života u zlatnom kavezu, pa ostaje razočaran i pita se je li nada tek pusta tlapnja te da upravo blagdan Božića jamči da postoji nada koja ne postiđuje te da postoji sigurno uporište, sadržaj i cilj ljudske nade, a to je Isus Krist. "Još u prapočecima Stvoritelj je u čovjeku zapalio nadu kao božansku iskru, vodio izabrani narod kroz najrazličitija obećanja, stajao iza svojih riječi, a izabrani je narod, vidjevši kako je Bog vjeran svojim obećanjima, klicao: Riječ je Gospodnja. U božićnom otajstvu, u Isusu Kristu, ta božanska iskra očitovala je nerazorivu postojanost i snagu. Krist je nada naša, Nada protiv svake nade. Njegovim utjelovljenjem i rođenjem od Djevice Marije nadom spasenja postaju zahvaćene sve pozitivne ljudske nade", poručio je nadbiskup Srakić.

Kršćanska nada, premda "božanskog podrijetla", ne podržava pasivnost i nebrigu prema ovome svijetu, dok je zajedništvo s Bogom, kao konačni cilj naše nade, iznad zemaljskih vidika, ali počinje usred njih u sadašnjim zbivanjima, pojasnio je nadbiskup te okupljenima rekao: "Kršćanska nada uključuje izgradnju budućnosti bolje nego što je sadašnjost, ona je dar, ali i obveza, ona ne dopušta da nezainteresirano promatramo stvari oko sebe i prepuštamo ih da ostanu kakve jesu, već naprotiv, ona potiče da ih pokrenemo, da se angažiramo u službi Kristova kraljevstva koje dolazi. Kršćanska nada skreće našu pozornost na male, sitne nade, a konačna nada okreće našu pozornost prema pretposljednjim nadama i potiče nas da radimo na njima." Svima koji se na raznim poljima trude u službi ljudskog suživota nadbiskup je pružio ohrabrenje i podršku te poželio uspješan rad na dobro svih, a vjernicima poručio da su pozvani surađivati na izgradnji pravednijeg i bratskijeg društva, usklađujući svoj život sa zahtjevima nade, na način na koji potiče sv. Pavao: da žive razumno u odnosu prema sebi, pravedno u odnosu prema drugima i pobožno u odnosu prema Bogu te iščekujući blaženu nadu... i tako izgrađuju njegovo kraljevstvo na zemlji.
Na kraju homilije nadbiskup je zaželio blagoslovljen i radostan Božić svima okupljenima u đakovačkoj katedrali, svim vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije, svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim pripravnicima na svećeništvo, svim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje, svima koji svojom službom oblikuju javni prostor te utječu na stvaranje javnoga mnijenja i društvenoga ozračja, svim brojnim suradnicima i svjedocima kršćanske nade u raznovrsnim službama crkvenoga i društvenog života.

Prije, tijekom i nakon ponoćke, brojni su se vjernici u molitvi zadržali pred prelijepo uređenom betlehemskom štalicom, koju su u pokrajnjoj lađi katedrale uredile sakristanke i njihove pomoćnice.