Ovo je inače sedmi Božić pape Benedikta XVI., i ove će se godine tijekom misnog slavlja moliti za mir u cijelome svijetu, za pravednost i solidarnost sa siromašnima i malenima na zemlji. Sam se Bog učinio malenim da nas ne pokori silom, da nas oslobodi straha od njegove uzvišenosti, on jedino zahtijeva našu ljubav – često je u propovijedima na Polnoćki isticao papa Benedikt XVI.

Bog je toliko moćan da je mogao postati malen, toliko je silan da se mogao učini nemoćnim i izići nam ususret kao nemoćno dijete da ga možemo ljubiti. Bog je toliko dobar da se odrekao svojega božanskog blještavila i sišao u štalicu da ga možemo naći i da nas takne njegova dobrota, da nam se daruje te da preko nas djeluje u svijetu – rekao je Benedikt XVI. 24. prosinca 2005. godine.

Učeni se zbunjuju pred Bogom djetetom, a jednostavni naprotiv shvaćaju te kao i betlehemski pastiri očekuju da im svjetlo pokaže put. A Boga jedino to zanima. Bog ljubi sva svoja stvorenja, a neki su zatvorili svoju dušu, Božja ljubav ne može doprijeti do njih. Oni misle da im Bog ne treba, ne žele ga. Drugi pak, koji su možda moralno isto tako jadni i grješni, bar pate zbog toga. Oni očekuju Boga, znaju da im je potrebna njegova dobrota, premda ne znaju točno kakva je. Božje svjetlo može ući u njihovu otvorenu dušu, a s njim i njegov mir. Bog traži osobe koje će nositi i naviještati njegovo svjetlo. Molimo Ga da otvori naše srce – potaknuo je Papa u propovijedi.

Papa tvrdi da sva stvorenja u dubini duše čeznu za Bogom, beskonačnim, ljepotom i radošću. Na neki način čovječanstvo očekuje Boga, njegovu blizinu. Ali kad kucne čas, onda za Boga nema mjesta. Toliko je zaokupljeno sobom, vlastitim je stvarima zauzelo svekoliki prostor i vrijeme, ništa nije ostavilo za drugoga, za bližnjega, za siromaha, pa ni za Boga. A što su ljudi bogatiji sobom sve više ispunjaju prostor i vrijeme, tako da za drugog nema mjesta – istaknuo je Benedikt XVI. 24. prosinca 2007. godine.

Sveti Otac upozorava i tobožnje vjernike koji Boga u svojem životu stavljaju na posljednje mjesto jer nemaju vremena za njega. Betlehemski pastiri, naprotiv, svojom žurbom da vide Djetešce Isusa uče nas nešto drugo. Bog je važan, najvažnija zbilja u našem životu. To nam poručuju pastiri. Od njih želimo naučiti što činiti da nas ne zgnječe svakodnevne brige. Od njih želimo naučiti nutarnju slobodu da se, bez obzira na važnost svakodnevnih briga, zaputimo prema Bogu; da mu omogućimo da uđe u naš život i u naše vrijeme. Nikad nije izgubljeno vrijeme posvećeno Bogu i poradi Boga bližnjemu. U tome vremenu istinski živimo, u njemu doživljavamo svoje ljudsko dostojanstvo – rekao je Papa 24. prosinca 2009.