Jedan od važnijih vidova poniznosti je zahvalnost, a bitna i temeljna sastavnica zahvalnosti je priznavanje izvora svakog dobra, dakle, priznavanje Boga od koga potječe sve dobro.

Sv. Pavao pita: "Što imaš da nisi primio?" (1 Kor 4,7). Sigurno je da puno toga ovisi o čovjekovoj suradnji, ali bez Božje milosti nismo u stanju ispravno živjeti i djelovati. Treba se podsjećati na tu istinu. Ne zato da se čovjeka dovede do potištenosti, nego da ga se zaštiti od oholosti i taštine. Kroz zahvalnost se pripremamo za primanje veće milosti i većeg dobra. Zahvalnost je plod poniznosti, a ona se opet jača preko zahvalnosti. Tko zna i priznaje da je dobio sve što je dobro, spremniji je to dijeliti i pomagati svugdje gdje je to moguće. Zahvalan čovjek zna da mu je sve ono što je dobio od Boga dano da dalje prenosi, da umnoži dijeljenjem, da čuva razdajući, jer u Kraljevstvu Božjem ima nešto samo onaj tko daje: da bi se imalo ljubav, treba je davati.

Winfried Wermter, CPPS