Devetnica pred blagdan Duhova

započinje 18. svibnja

Međugorje, 25.travnja 2012.

Gospina poruka iz Međugorja

„Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu i neka se vaše srce dječice otvori prema Bogu kao cvijet prema…

Otvoreno srce

Program radio Marije uvijek utorkom u 17 sati emitira emisiju "Otvoreno srce" u kojoj se mogu javljati ljudi kojima treba…

FATIMA

PORUKA TRAGEDIJE ILI PORUKA NADE?

Duhovno posvojenje

Spasimo molitvom jedno začeto dijete

Naslovnica

Intervju

Sestra Mirela Iličić, autorica litanija Drinskih mučenica

molitve/KTA

Petak, 16 Prosinac 2011

Zar nije ohrabrujuće vidjeti da se podnesene žrtve isplate?

Prvi spomendan bl. Drinskih mučenica, 15. prosinca, obilježava se diljem svijeta, napose tamo gdje djeluju sestre iz družbe Kćeri Božje ljubavi čije su članice bile i ove mučenice. Tom prigodom novinari „Katoličkog tjednika“ razgovarali su sa sestrom Mirelom Iličić, jednom od onih koji su mnogo doprinijeli za samu proslavu beatifikacije, ali i koji ugrađuju dio sebe u svakodnevicu odražavajući u svijetu ljubav prema Bogu i čovjeku.

S. Mirela rođena je 1957. u Sasini, općina Sanski Most, Banjalučka biskupija. U samostan sestara milosrdnica otišla je 1970. Nakon toga životni put ju je odveo u Zagreb u kanditaturu kod sestara Kćeri Božje ljubavi. Prve zavjete položila je 1977. Nakon završenog glazbenog instituta na službi je bila u: Granešini, Karlovcu, Sarajevu, za vrijeme rata u misijskoj središnjici u Zagrebu, zatim u Zaprešiću, onda u Vitezu, Rankovićima, Novom Travniku, da bi se ponovno vratila u Vitez, odakle je otišla u Tuzlu, a sada svoje redovničko poslanje ostvaruje u Novom Travniku.

Poštovana s. Mirela, 15. prosinca obilježavamo spomendan Drinskih mučenica. Što za Vas osobno to znači?

Što za dijete znači rođendan, što za odraslog znači dobiti posao, što za bolesnog znači ozdraviti, što za obitelj znači dobiti dijete, teko nešto, recimo. Svaki spomen na njih ispunja nas zadovoljstvom, a pogotovo pomisao da su nakon 70 godina isplivale iz Drine i došle opet među nas unatoč svemu nastojanju da se spomen na njih izbriše. Kako ih je samo lijepo vidjeti i znati da se sve podnesene žrtve isplate i dođu na vidjelo, na svijetlo dana. Zar to nije ohrabrujuće?

Kada ste prvi put čuli za njih, kakva je bila Vaša reakcija, s obzirom na to da su radije dale život nego iznevjerile dano obećanje?

Za njih sam čula još u mladim danima, u redovničkom odgoju, i posebno su mi ostale u sjećanju. Kada smo doznali da bi mogle biti proglašene blaženima, skinuli smo prašinu sa starih knjiga, ponajprije s knjige vlč. Ante Bakovića, živog svjedoka, te se trudili ući u dubinu njihovog konačnog predanja. Spominjući ih svakodnevno bivale su sve jasnije i draže. A zar bi kraj i mogao biti drugačiji osobama koje su svakodnevno bile spremne živjeti po programu Majke utemeljiteljice.

Ni jedno jutro bez srdačne molitve.

Ni jedan posao bez dobre nakane.

Ni jedno veselje bez zahvalnog pogleda Bogu.

Ni jedna zabava, a da se ne sjetiš da je Bog svuda prisutan.

Ni jedna bol bez Bogu odane strpljivosti.

Ni jedna pretrpljena uvreda bez praštanja.

Ni jedna učinjena pogreška bez kajanja.

Ni jedno dobro djelo bez poniznosti.

Ni jedna zapažena pogreška bez blagog suda.

Ni jednog bijednika, a da mu ne udijeliš milostinju.

Ni jednog patnika, a da ga ne utješiš.

Ni jedna večer bez posebnog ispitivanja savjesti

Pa zar je izvršavanja ovog programa manje važno od same trenutne teške smrti?

Prema Vašem osobnom mišljenju, njihov čin je hrabrost, ludost ili nešto treće?

Ma ludost, sestro draga. „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre.“ I sve što danas jest, sutra nije, i sve se sutra drugačije smije. Tko to ne shvaća, težak križ nosi, dok mu život kojim živi jednostavno prkosi.

Za potrebe beatifikacije u Vašoj družbi dali ste veliki doprinos, ponajviše kada je riječ o skladbama posvećenim Drinskim mučenicama. Možete li nam reći nešto više o motivaciji za takvo nešto?

Ideju mi je dala Majka provincijalka s. Elvira prije skoro dvije godine prilikom vizitacije, govoreći o njima i o pripremi za beatifikaciju. Obratila se svim sestrama u želji da pomogne svaka koja ima nešto čime može doprinijeti glasu svetosti Drinskih mučenica. Budući da se bavim glazbom, napisala sam tekst i glazbu koju su onda drugi dobri ljudi i stručnjaci dotjerali. Bila je to prva pjesma... Svi su je pjevali, tako da je uglavnom svi i znaju. Poslije toga sam uglazbila i jednu koju je napisala naša s. Nada. Negdje u notama sam našla i jednu misu koju sam nekad davno u poratno vrijeme u Sarajevu pokušala komponirati. Ponudila sam i nju, a za izdanje ju je pripremio Mo. Martinjak. Pisanje i komponiranje pjesama bilo je ponuđeno svima, tako da uz ove spomenute imamo još 12 pjesama snimljenih na CD-u u čast Drinskih mučenica. Pjesme izvode zborovi iz Hrvatske i Bosne s kojima naše sestre rade ili surađuju.

Živite i djelujete među narodom pa imate i „povratne informacije“. Kako je narod doživio beatifikaciju i kako se razvija kult čašćenja Drinskih mučenica?

Beatifikacija je bila veličanstvena. Toliko časnih sestara na jednom mjestu neće biti uskoro, a da ne spominjem da su neke došle čak iz Brazila. Bilo je tu i suza. Toliko biskupa i svećenika… To je nešto što se ne zaboravlja. Štovanje se širi uglavnom tamo gdje su sestre ili svećenici koji su voljni slaviti spomen. Nakon beatifikacije u rodnim mjestima sestara, a i drugdje, održavaju se mise zahvalnice. Poznat je program ovogodišnje proslave Drinskih mučenica u Sarajevu i Goraždu, ali spomenimo i to da će u Novom Travniku, gdje se sve više okuplja štovatelja Drinskih mučenica, trodnevnicu pripremiti sestre iz istoimenog samostana, a na sam dan misu će predslaviti postulator vlč. Marko Tomić. On će tom prigodom blagosloviti novopostavljeni vitraj na prozoru koji je izradio naš umjetnik Anto Mamuša, a darovali su ga brat i sestra. Na trodnevnici će nam duhovnu pobudu uputiti naš đakon Miodrag Brkan. U tom kontekstu, premda je rano za davanje preciznijih odgovora, možemo kazati da Drinske mučenice polako ulaze u kršćansku molitvenu svakodnevicu.

Autorica ste i litanija Drinskih mučenica. Možete li nam reći nešto više o motivu njihovog stvaranja te kako je ono teklo?

Kad smo bili pozvani u Zagreb na prvi dogovor, razmišljala sam o tome što bi bilo zgodno kao trajna nazočnost u mislima i molitvama. Zazivi su uvijek zgodni i za zajedničku i za osobnu molitvu.

Nije ih bilo teško sastaviti jer uglavnom govore o tome tko su sestre bile. Jedina novost je umetanje zaziva kojeg su sestre zadnjeg izrekle: „Isuse, spasi nas“. Po tome su posebne i prepoznatljive kao litanije Drinskih mučenica. Uz njih je i jedna mala kratka krunica jer, kako znamo, naš svijet rado moli krunice. Budući da su završile mučenički, bilo je zgodno napisati i jedan njihov križni put koji se kao priprema za beatifikaciju molio u korizmenom vremenu u našoj nadbiskupiji.

Prošla su više od dva mjeseca od svečanosti beatifikacije. Sada, kad se osvrnete malo unatrag, što Vas se tada najviše dojmilo, a za što eventualno smatrate da je moglo i trebalo biti bolje?

Kad ste za nešto odgovorni onda se time i opteretite pa vam druge stvari promaknu. Najviše sam se brinula kako ćemo ujediniti taj veliki zbor od 1.200 dragih ljudi koji svake nedjelje slave Boga i koji su velikoga srca i ponosa u svojoj vjeri došli uzveličati ovo slavlje. I sama skladna ulazna pjesma ulila mi je nadu da će biti dobro. Ovom prigodom i osobno zahvaljujem svim pjevačima.

Kakvu i koliko ulogu imaju Drinske mučenice u Vašem životu?

Dražest je znati da su to moje sestre. Zaista se osjećam ponosno. Rado im se molim i one mi sada dođu kao neki štit. I ne samo meni, nego se to osjeća u cijeloj našoj Družbi. Nekako smo oživjele. Očito nas prate.

Za kraj, koju poruku iz njihova života i smrti bismo trebali, prema Vašem mišljenju, usvojiti i uprisutniti u naš svakodnevni život?

Prije sam bila sklona u svecima tražiti nešto veliko po čemu su sveti. Razmišljajući o sestrama mučenicama, iz njihovog života ne mogu izvući nešto veličanstveno, ali bih zato mogla podvući vjernost u malom. Ta ustrajnost u vjernosti čini čuda.

Razgovarala: Bojana Đukić
Katolički tjednik