Groblja u studenome. Svježe ukrašeni grobovi. Mrtvi i živi nakratko zajedno na istome mjestu.

Traže jedni druge, ali jedni do drugih ne mogu doprijeti. Suočeni s groznom razdvojenošću i beskonačnom nemoći. Odjednom sav potišten pomišljaš na vlastitu smrt. Strah od smrti tako je tijesno povezan s radošću življenja.

Smrt - taj nadmoćni upropastitelj igre. Prikrada se u svakom užitku, pokapa svaku sigurnost, guši organe kojima ti udišeš radost postojanja. Nitko se u njoj ne prepoznaje. Čovjek pred njom šuti, zaustavlja se, zaboravlja. Sve se svodi na pitanje: je li smrt svršetak ili nije? Ako je svršetak, tada umiranje zadobiva karakter užasnog okrnjivanja. A nije li svršetak, onda smrt poprima novu dimenziju koja u čovjeku pobuđuje zadivljenost.

Nalaziš se pred alternativom: sve ili ništa, smisao ili besmisao života, Bog ili beskonačna praznina. Tajne života i smrti vise nad čovjekom zajedno s tajnom o Bogu. Želim ti, bio vjernik ili ne bio, samo jedno: nadu. Nadu koja će te do posljednjeg daha ispunjavati radošću življenja zbog činjenice da možeš biti sretan.

Phil Bosmans

Preuzeto sa stranice župe Sv. Ivana Krstitelja Delnice