|
Stranica 10 od 10
RIJEČ BOŽJA
Moja djeco, riječ Božja nije neka neznatna i prezriva stvar. Prve riječi našeg Gospodina Njegovim apostolima glasile su:» Idite i naučavajte», da nam pokaže, da pouka u istinama spasa pred svemu mora imati prednost. Tko nas je učio, da poznamo svoju svetu religiju? Svećenik, koji nam je navijestio riječ Božju, nauke koje smo iz njegovih usana čuli. Što nam daje odvratnost prema grijehu.… daje nam spoznati ljepotu kreposti… ulijeva nam želju za nebom? Propovijed i kršćanska pouka. Tko poučava očeve i majke o dužnostima, što ih imaju prema svojoj djeci? Tko upoznaje djecu o njihovim dužnostima prema roditeljima? Svećenik u vjerskoj pouci.
***
Moja djeco, zašto je većina ljudi tako slijepa i neuka? Jer ništa ne čine za riječi Božje. Ima ljudi koji ne izmole niti jedan Očenaš ili Zdravo Marijo, da dragog Boga prose za milost, da riječ Božju pravo razumiju i njome se okoriste. Moje je čvrsto uvjerenje, da kršćanin, koji ne sluša riječi Božje, kako bi morao, svoju dušu neće spasiti, jer on ne zna, što treba da čini, ako hoće da postigne svoj vječni cilj. No kad osobe, koja je u vjerskim istinama dobro poučena, još uvijek ima izgleda za popravak. Ako je dotična osoba i na mnogovrsne načine pogriješila, i pošla krivim putem, to se ne smije nikad napustiti nada, da će se ona prije ili kasnije dragom Bogu vratiti, bilo to istom na smrtnom času. Naprotiv čovjek, koji nije dobro vjerski potkovan, sličan je teškom bolesniku, koji je izgubio svijest i umire. On ne spoznaje niti težine grijeha niti shvaća ljepotu svoje neumrle duše i vrijednost kreposti. On se vuče mučno od grijeha do grijeha, kao blatna krpa, koju vuku po prahu.
.
***
Gledajte, moja djeco, koje veliko poštovanje sam naš Spasitelj predaje riječi Božjoj: onoj ženi, koja Mu je jednom rekla: »Blago prsima, koje su te dojile i utrobi koja Te je nosila», odgovorio je On: «Još više, blago onima, koji slušaju riječ Božju i vrše je!»
.***
Naš Spasitelj, koji je sam Istina, ne stavlja manju važnost na svoju riječ, nego na svoje sv. Tijelo. Ja ne znam, što je gore: biti rastresen za vrijeme sv. Mise ili za vrijeme vjerske pouke, ja ne vidim nikakve razlike. Ako se netko za vrijeme sv. Mise hotimično poda rastresenostima, gubi on zasluge muke i smrti našeg Gospodina. Ako je netko kod vjerske poduke rastresen ili kod propovijedi, gubi on Njegovu riječ.
.***
Moja djeco, vjernik si u savjesti predbacuje, ako je koje nedjelje propustio sv. Misu, i to s pravom, jer ako ju je netko vlastitom krivnjom propustio, teško je sagriješio. Ali nitko si ne čini ništa iz toga, ako je propustio propovijed. Ne misli se za to, da se može na taj način Boga teško uvrijedit. Ali jednom na dan suda, kad svi vi budete uz mene stajali, a dragi Bog vam bude rekao: položi račun o propovijedima i kršćanskim poukama, što si ih slušao, i o onim što si ih bio mogao slušati!… tada ćete posve drukčije o tom misliti.
***
Mnogi za vrijeme propovijedi ostavljaju kuću Božju, smiju se i brbljaju, ne slušaju, smatraju se pametnima, da još i na kršćansku propovijed dolaze… Vjerujete li, da je pravo tako i dopušteno? O, ne, posve sigurno ne! Dragi će Bog tu stvar sa posve druge strane gledati. Gledajte, kako žalosno je to: vidimo očeve i majke, da ostanu daleko od propovjedi, a ipak im je dužnost, da svoju djecu poučavaju u istinama spasa. No što im mogu dati, kad sami nisu poučeni?
.***
Ja sam opazio, da u nikakvo drugo vrijeme nemate toliko volje za spavanje, kao dok traje propovijed i kršćanski nauk. Vi će te mi reći: «Previše sam umoran i pospan». Lijepo! No kad bih uzeo gusle i zasvirao, tada ne bi nikomu od vas palo napamet da spava, svi bi bili budni i veseli.
.***
Svećenik, koji se sviđa, posvećuje se još neka pažnja, ali ako je jedan tu, na kojemu nema što za svidjeti se, njega se prezire i ismijava… To nije uredu, niti je čovječji. Ne smije se gledati na vanjštinu. Svećenik, koji vam naviješta riječ Božju, bile njegove sposobnosti ne znam kakve, on je uvijek oruđe, kojim se dragi Bog poslužuje, da vam reče svoju svetu riječ. Ako vi jednu tekućinu puštate kroz lijevak, nije važno, dali je lijevak od zlata ili od bakra, glavno je da je tekućina dobra.
.***
Moja djeco, ja ću vam na jednom primjeru pokazati, kako je opasno, ako se ne vjeruje u ono, što govori svećenik, kad izvršuje svoju sv. Službu. Dva su vojnika prolazila kroz jedno mjesto, gdje su upravo bile održavane pučke misije. Jedan od njih predloži, da uđu u crkvu i čuju propovijed. Uđoše. Misionar je propovijedao o paklu. Jedan od njih, koji još nije bio posve pokvaren, upita svog prijatelja: «Vjeruješ li ti sve u ovo, što je ovaj pop sada ovdje izgovorio?» Onaj drugi odvrati: «O ne! Ja smatram, da su to smiješne priče, da glupim ljudima utjeraju strah u kosti pred paklom». «Ipak ne, ja vjerujem to», reče prvi, « i da ti dokažem, da vjerujem, ja ostavljam vojnički stalež i ulazim u jedan samostan». Onaj nevjernik na to: «Idi ti, što se mene tiče, kamo hoćeš! Ja ostajem ovo, što jesam». I što se dogodilo? Ovaj je proslijedio svoj put, obolio i umro. Drugi, koji je svoju odluku izvršio i ušao u samostan, saznao je za njegovu smrt i molio se Bogu, da mu dade spoznati, u kakvom je stanju njegov prijatelj umro. Jednog dana, kad se je opet molio, pojavi se umrli. Odmah ga prepozna i upita: «Gdje si sada?». «U paklu, ja sam osuđen», glasio je odgovor. «Nesretniče, jeli vjeruješ sada, što je misionar tada rekao?». «Da, ja vjerujem. On nije tada previše rekao, nego premalo. Niti stoti dio muke i boli nije on tada nabrojao, što ih se u paklu mora trpjeti».
.***
Ima ljudi, koji se usuđuju, da na sve moguće načine opet i opet ponavljaju: »Svećenici ipak govore samo ono, što im se prohtije». Ne, moja djeco, mi ne govorimo što nam se prohti, nego ono što stoji napisano u Evanđelju. Svećenici koji su prije nas živjeli, učili su isto, što i mi učimo, i oni koji će doći poslije nas, morat će također isto Evanđelje naviještati. Kad bismo mi svećenici u religijskoj pouci govorili stvari, koje nisu prave, to bi nam biskup brzo zabranio sav rad i propovijedanje. Mi učimo samo ono, što je učio naš Gospodin Isus Krist.
***
O Bože, kako mnogi ljudi propadaju radi neznanja, što su ga sami skrivili! Ja sam čvrsto u to uvjeren, da radi ovog jednog grijeha više ljudi bude osuđeno, nego radi svih drugih zajedno, jer jedan čovjek, koji je neznalica, ne spoznaje zlo, što ga čini, kad griješi, niti spozna gubitak, što ga trpi. Čovjek neznalica je izgubljen čovjek!
.***
Ja mislim često na to, da najveći broj kršćana, koji gube vječno blaženstvo, propadaju radi manjka religioznog znanja. Ljudi zlo shvaćaju religiju. Evo primjer, jednu osobu, koja bi trebala da se dade na svoj dnevni posao. Mjesto toga dođe joj misao da bi bilo bolje, kad bi ona vršila teška pokornička djela, provodeći polovicu noći u molitvi. Ne! Njezine staleške dužnosti imaju prednost. Kad bi ona bila dobro poučena, rekla bi sama sebi: «Ne, toga je ne smijem činiti, jer ja inače ne bih mogla sutra svojih dnevnih dužnosti obavljati. Ja bih
|
Knjige 
