|
Stranica 7 od 15
13. srpnja
Krv Kristova i Euharistija
Razmatranje
U presvetoj Euharistiji spominjemo se Isusove posljednje večere, njegove žrtve na križu i njegovog uskrsnuća. I mi poput apostola primamo Isusovo Tijelo i Krv. Iako nije uvijek moguće primanje svete pričesti pod obje prilike, mi vjerujemo da je u svetoj hostiji prisutno i Tijelo i Krv Kristova. Krv Kristova se izlijeva po nama kao što se izlila po Mariji Magdaleni kad je klečala podno Isusova križa. Krv Kristova nas ispunja kao Majku Mariju kad je stajala podno križa kao otvoreni kalež, skupljala svaku kap njegove Krvi i prinosila je vječnom Ocu. U presvetoj Euharistiji susrećemo Krv uskrsloga Spasitelja koji nam se dariva da ga nosimo svijetu i da svima svjedočimo ljubav njegovu.
Čitanje (1 Kor 11,23-29)
Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." Doista, kad god jedete kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.
Što je za mene Euharistija? S kakvom sviješću sudjelujem u Kristovoj uprisutnjenoj žrtvi? Je li moje pričešćivanje prožeto vjerom i ljubavlju? Pokušavam li u praktičnim prilikama svagdašnjice sjediniti svoju misu s Isusovom?
Kratka šutnja...
Molitva: Blagoslovljen budi Bog
14. srpnja
Tijelo i Krv Kristova - hrana za vječnost
Razmatranje
Euharistiju ne primamo samo zato da bi nas ona jačala na našem zemaljskom putovanju. Primamo je i zato jer je ona hrana našega života koji ne zna za smrt, našeg vječnog života. Po Euharistiji se sjedinjujemo s Kristom kao što se on sjedinjuje s Ocem. Pričest je stoga nebeska hrana, mana, hrana za vječnost. Mi primamo Boga da se pobožanstvenimo i da postanemo jedno s Isusom.
Čitanje (Iv 6,51-57)
"Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni."
Je li mi pričest zaista hrana koja mi daje potrebnu snagu za putovanje prema cilju? Osjećam li da po pričesti postajem jedno s Kristom u svagdašnjim situacijama života? Je li i meni - kao i Isusu - hrana u vršenju volje Očeve? Rađaju li moje pričesti takvim plodom?
Kratka šutnja...
Molitva: Gospodine, ostani sa mnom
|
Molitve 
