|
Stranica 15 od 15
30. srpnja
Marija, pomoćnica snagom Krvi Kristove
Razmatranje
Marija priznaje da je ništa. Zato i u hvalospjevu "Veliča" govori o svojoj neznatnosti na koju je Bog pogledao. Ali ona je svjesna i veličine koju je Bog snagom Krvi Isusove u njoj proizveo. "Gle, odsad će me zvati blaženom svi naraštaji." Ova čast Majku Božju ne stavlja na prijestolje. Više je vidimo kao tihu pomoćnicu. U Kani npr. Marija proživljava trenutak napetosti zbog nedostatka vina; zauzima se kod Sina iako na početku dobiva od njega čudan odgovor; ona priprema sluge da učine sve što im Isus kaže. Tako izvanredna Božja milost može djelovati. Marija je i u vječnosti ostala pomoćnica. Kao što je pomagala Isusu u njegovom djelu otkupljenja, tako je i sada posrednica između neba i zemlje. Preko nje teku milosti koje nam je zaslužio njezin Sin u svojoj Krvi.
Čitanje (Lk 1,46-55)
Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Postoji li u meni svijest da je Marija i sada posrednica svih milosti koje nam je Isus zaslužio svojom Krvlju? Utječem li se zagovoru Presvete Djevice? Vjerujem li u njezin zagovor? Pomažem li drugima, poput Marije, da čine sve što Bog od njih traži?
Kratka šutnja...
Molitva: Spomeni se, o predobrostiva Djevice!
31. srpnja
Štovanje božanskog Jaganjca
Razmatranje
Nijedno oko nije vidjelo ni uho čulo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Mi ne možemo zamisliti kako je u nebu. Sve slike i usporedbe su nesavršene i govore nam samo djelomice. Tako je nešto slično i sa usporedbama o vječnosti, o kojima nam govori Sveto pismo. Ali ipak su nam dragocjene jer nam daju naslutiti nešto veliko što će u stvarnosti biti još veće. Nešto slično o Jaganjcu pjeva Ivan u svom Otkrivenju. Slika je to nebeske liturgije koju treba dugo razmatrati kako bi se dobila bar mala slika o ljepoti koja čeka one koji slijede Jaganjca.
Čitanje (Otk 5,8-14)
A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji."
I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!"
I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.
Vjerujem li da nam Bog priprema veliko i ugodno iznenađenje u nebu? Radujem li se već sada susretu s Bogom i Jaganjcem? Daje li mi ta nada radost, polet i oduševljenje da vršim volju Očevu ovdje, u svagdašnjim prilikama i neprilikama života?
Kratka šutnja...
Molitva: Posvetna molitva Predragocjenoj Krvi
|
Molitve 
