|
Stranica 2 od 3
1. Otajstvo žalosno
POČETAK ISUSOVE MUKE
1. Stara kršćanska predaja kaže da je Spasitelj Isus održao posljednju večer u kući sv. Marka evanđeliste. U toj kući bi se Učitelj nastanio, kad bi došao u Jeruzalem. Budući da je za Isusove muke i blažena Djevica bila u svetom gradu, možemo držati da je u onoj svetoj večeri, uoči Isusove smrti, Gospa, dok je u susjednoj sobi Isus bio s apostolima, blagovala Vazam s Markovom obitelji. Marija je, po pričanju posluge ili koga od apostola, bez dvojbe pratila događaje u susjednoj dvorani. Promisli tjeskobu, koju je osjetilo Njezino nježno Srce kad je čula kako je Isus rekao da će Ga jedan od njegovih apostola izdati... kad Joj ponavljaše Njegove oprosne riječi, pune žara i žalosti... kad Joj kazaše da je Isus pretvorio kruh u Svoje Tijelo i vino u Svoju Krv te njima nahranio svoje prijatelje... rekao im je, da će se ono Tijelo predati, da će ona krv biti prolivena... Blaženoj Djevici se stislo Srce, ali se ona ipak raduje, što je Isus ustanovio sakramenat, kojim će se sama moći hraniti dok bude na zemlji; po kojemu će se Njezin mili Sin davati ljudima sve do kraja vjekova... Raduj se i Ti sa svojom Majkom... Zahvali Isusu na velikom daru... Sjeti se, na što te taj dar obvezuje: da budeš uvijek sjedinjen s Tvojim Spasiteljem kao loza s čokotom, da budeš jedno s braćom, koja se, kao ti, hrane Euharistijom, onako kao što su jedno Sin i Otac nebeski. Moli nebesku Majku, da ti isprosi ljubav, pravu, odanu i požrtvovnu ljubav. Onu ljubav, koju još nemaš.
2. Isus je pošao u Getsemani. Marija je ostala kod kuće s Marijom, Markovom majkom, i s ostalom obitelji. Tužno razgovaraju o bolnim događajima, o onome što čeka Spasitelja. Žalosna Djevica prati mislima miloga Sina, kako klečeći u vrtu razmišlja o Svojoj skoroj smrti. Sjeća se Isajinih riječi: "Doista bolesti naše On nosi i žalosti naše On na sebe uze!"
Pridruži se Srcu tvoje Majke, promatraj i ti Isusa; tište Ga ljudski grijesi... i tvoji grijesi... tišti Ga žalost, što će mnogi i kraj svih Njegovih boli ipak prezreti Njega i Njegovu milost... Strijepi od strašnih muka, što će ih trpjeti... Od velikog straha, koji osjeća kao čovjek, On se znoji krvavim znojem... Približi se tvome Isusu... Apostoli spavaju: ti bdij i moli. Moli Ga neka ti po zagovoru prečiste zajedničke Majke udijeli milost da mrziš svoje grijehe, neka ti ih oprosti, neka te jača, da više ne padneš... Kako možeš vrijeđati svoga najvećeg dobročinitelja? Gledaj Ga, kako leži satrven na zemlji, kao "posljednji među ljudima, čovjek bolan i vičan slabosti; lice Mu je zastrto - iščezla je slava s njega - i prezreno je..."
Isuse, oprosti!
Isus moli Oca, neka Ga oslobodi muke, koja Ga čeka. Ali, po prvi i posljednji put u Njegovu životu, Njegova molitva nije uslišana. Otac Mu šalje samo Anđela, koji Mu javlja odgovor. Spasitelj ponizno prihvaća: "Neka se vrši Tvoja volja, Oče!"
Kako ti prihvaćaš Božju volju?
3. Slatka i rastužena Majka bdije i moli kod kuće. Ona prikazuje Ocu nebeskome rane Svog Srca... Prihvaća patnje, hoće da bude žrtva sa Žrtvom koja se sada u vrtu sprema na smrt. "Primi me, Oče nebeski", vapi, "primi moju krv, samo da se što više duša spasi, samo da žrtva mojeg Jedinca ne bude uzaludna!"
Budi anđeo, koji tješi Srca Isusa i Marije svojom sućuti, primajući dio patnje na sebe; obećaj da ćeš ih slijediti na Kalvariji. Prije svake ispovjedi sjeti se Isusa u Getsemanskom vrtu, Njegovih muka i Njegove žalosti, pa ćeš zaista zamrziti na grijeh. Upiši se u Bratovštinu "Svete Ure" i redovito, po mogućnosti svakog četvrtka na večer ili u noći, proboravi uru s Isusom u Maslinskom vrtu.
2. Otajstvo žalosno
ISUS IZBIČEVAN
1. Glasnici javljaju žalosnoj Majci što se događa s Njezinim milim Sinom. Cijele noći nije zatvorila oka. Pratila je u duhu Isusa pred sudom, zamišljala kako trpi među surovim vojnicima, a u jutro joj dojaviše da su Svetoga dovukli do Pilata, pa do Heroda, i da svjetina, nahuškana od svojih poglavara, traži Njegovu smrt. Nek se razapne! viču bjesomučno. Marija prima ove vijesti, koje joj probadaju dušu, te razmišlja o njima u svom Srcu. Koliko mora Spasitelj trpjeti da oduzme grijeh svijeta!... I kako je nezahvalan onaj narod, kojemu je On toliko dobra učinio!... A oni farizeji, pismoznanci i svećenici, zašto ga toliko mrze? No Djevica se ne buni: Ona odano prikazuje nebeskomu Ocu žalost, koju osjeća zbog grijeha čovječanstva ... Sada joj javljaju da je Pilat odlučio prepustiti nevinog Jaganjca krvoločnosti vojnika: "Ne nađoh u Njemu", reče, "nijedne krivice... ništa, što bi zasluživalo smrt. Dakle da ga izbijem i pustim". Mač boli, dublje se zarinuo u Marijino Srce. Kakva nepravda! Sam namjesnik proglašuje Isusa nevinim, a ipak Ga dade bičevati!... No, neka se vrši volja Božja!
Uđi u Srce tvoje predobre Majke, koja trpi i za te. Primi i ti iz Božjih ruku nevolje i nepravde. Prikaži ih za oproštenje svojih grijeha i grijeha slijepog svijeta...
2. Marija znade što znači bičevanje kažnjenika. "Stari pisci zgražavaju se nad tom kaznom", veli Vimer. "Mjesto bičevati kažu oni sjeći, rezati, jer je takav kažnjenik poslije pretrpljene kazne bio kao noževima isječen i izrezan. Jedan, koji je vidio bičevanje na svoje oči, opisuje ga ovako: S tijela kažnjenika vise komadi mesa, što su ih izrezali bičevi. Na mjestima se vide krvave žile, gole kosti, iza kojih se može zaviriti u utrobu. Mnogi je pod udarcima izdahnuo i srušio se mrtav". Tu strašnu kaznu trpi sada ni kriv ni dužan Spasitelj Isus. Marija gleda u duhu kako skidaju s Njegova tijela haljinu do pasa, kako Ga sile da se prigne i vežu Mu ruke na kariku niskoga stupa, da mogu slobodno udarati Ga po leđima. Sada vojnici pristupaju s kandžijama. Marija se svija u boli, Srce Joj jauče, htjela bi potrčati u Pilatovu kasarnu, osloboditi svoje milo Zlato. Ali ne! Grješnici treba da budu otkupljeni... On je ranjen za bezakonja naša, izbijen je za zločine naše. Kazna bi na Njemu radi mira našega, modricom Njegovom ozdravismo.
Što veliš na to? Je li moguće da dalje griješiš?
3. Udarci padaju po mesu, pak po kostima i rebrima. Tijelo se kida; Isusova sveta krv teče za otkupljenje svijeta. "Kao po nakovnju udarahu po mojim leđima, prebrojiše sve kosti moje" tako je Gospodin već mnogo prije govorio kroz Izajinina usta. Tko će prodrijeti u nježno Marijino Srce, koje se grči pri pomisli na ove riječi? - Pristupi Isusu, koji se srušio gotovo onesviješten, a konop drži Mu visoko ruke vezane o stup. Srušio se u lokvu krvi, one krvi koju je nekad primio iz Marijina Srca.
Šta Mu imaš kazati? Sta obećati? Ljubi Ga! Zahvaljuj Mu! Suzama operi dušu svoju. Hoćeš li još griješiti?
3. Otajstvo žalosno
ISUS KRALJ
1. I okruniše Ga trnovom krunom. Čuli su vojnici da glavari naroda optužuju Isusa kao da hoće postati židovskim kraljem. On hoće da sruši vlast njihova cara! Neka okusi slast kraljevske krune! Oko šest stotina momaka se skupilo oko Žrtve. Posadili su Isusa na razbijeni kameni stup, pokrili su Mu izranjena leđa komadom izderane kabanice, metnuli su Joj na glavu krunu napravljenu od drača. I sada Ga ćuškaju, rugaju Mu se pozdravljajući Ga "Zdravo, kralju židovski", i trstikom udaraju po trnovoj kruni na glavi. Trnje zadire u kožu na čelu i na cijeloj glavi; ono oštrije uspije da rani i kost. Isus trpi užasne boli. Krv curi iz stotine rana niz lice i kosu, zamagljuje Mu oči, zgusne se u bradi. Nema više ljepote ni obličja u Onome, kome se anđeli u nebu dive! Kako je naša zloća iznakazila lice Sina Božjega!... A On sve trpi šutke i mirno. Stoji kao ovčica pred onim koji je striže, kaže prorok.
Kako se ja vladam kad me ljudi vrijeđaju, kad mi se rugaju, kad me možda i tuku?
2. I ovu muku su dojavili Mariji. Marko ili koji drugi opisuju Joj riječima isprekidanim jecajima, kako je izgledao Isus kad Ga je Pilat pokazao narodu i rekao: "Evo čovjeka". Marija shvaća, da je Njezin Sin ovom novom mukom htio dati zadovoljštinu u prvom redu za nečiste misli i želje, kojima se toliki zabavljaju. Možda i ti? Evo, pogledaj kako Spasitelj u Svom isprebijanom tijelu i u Svojoj iznakaženoj glavi daje zadovoljštinu za nečiste grijehe, kako nam zaslužuje milost, da svladamo napasti i da budemo čisti. A ne poziva li nas na čistoću u mislima, čuvstvima i djelima i prečisto Srce Naše Majke, koje trpi za nas?
Nečistoća je zavladala svijetom. Kako mogu toliki i toliki, koji Njoj služe, pristupiti Djevici nad djevicama, moliti Je i očekivati Njezinu pomoć? Je si li Ti čedan (čedna) ne samo na ulici nego i kod kuće, pa i kad si sam(a)? Ako si otac ili majka, kako oblačiš svoju djecu?
3. Narod se nije ganuo kad mu je poganin Pilat pokazao izmrcvarenog Isusa, te ga pozvao da Mu se smiluje. Kako je grijeh kadar da uništi svako ljudsko čuvstvo u čovjeku! "Evo Kralja vašega", kliknuo je namjesnik. Narod je bijesno odgovorio: "Nemamo drugoga kralja osim cesara"... A cesarova ih je vojska tlačila, dok im je Isus donio ljubav i kraljevstvo! Oni odbiše. Nezahvalnici! Slijepci!
Koliko smo puta i mi odbili Isusa i predali se kraljevstvu Njegova neprijatelja, Sotone?... Svjetina kruži ulicama grada. "Baraba na slobodu!" viču. "Isus neka se razapne!" Ovi sotonski poklici dopiru do ušiju ucviljene Djevice, oni još dublje ranjavaju Njezino već izranjeno Srce.
Jadna Majko, kako ću Te tješiti?... O prokleti grijesi... Nikada, nikada više!...
Marija se trgla: javili su Joj da je osuda pala, da je Isus već primio na Svoja leđa Križ i da se žalosna povorka koja Ga vodi na Kalvariju već uputila. Ah, neće Ga pustiti sama. Ona hoće da Ga vidi, da Ga prati, da Ga tješi... Željela bi da i Njezino Srce prestane kucati na Golgoti.
Uputimo se i mi s Marijom za Isusom, da Mu pomognemo nositi križ! Misleći na Isusov križni put odluči što strpljivije snositi poteškoće života. Odluči također obavljati što češće Križni put.
4. Otajstvo žalosno
KRIŽNI PUT
1. Žalosna se povorka kreće jeruzalemskim ulicama. Na čelu joj stupa jedan stotnik a iza njega ide glasnik noseći ploču, na kojoj je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski". Slijede nekoliko vojnika koji čuvaju tri osuđenika: svaki od ovih nosi na ramenu gredu na koju će biti razapet. Odličnici i svećenici prate skupinu vojnika i osuđenika. Sva je njihova pažnja usredotočena na onoga koji je u sredini, na Isusa. Mrze ga iz dna svoga opakog srca, sve su poduzeli da podnese sramotnu smrt i sada će im se napokon želja ispuniti. Put od Pilatove sudnice do Kalvarije nije dulji od kilometra, ali povorka ide obilaznim putem, jer je tako običaj, da što više naroda vidi, kako se kažnjavaju zločinci. Svjetina gleda prezirno Boga-čovjeka koji, oslabljen od neprospavane noći, od udaraca i rana, tetura i pada - a vojnici ga tuku, jer hoće da što prije završe svoj posao. Deriščad prati povorku, ruga se i nabacuje kamenjem na osuđenike...
Siromašni moj Spasitelju, za koga toliko trpiš? Za mene nezahvalnika... Tko će dati suze mojim očima, da se dovoljno naplaćem? Tko će mi dati žuči da se njome napojim u naknadu, što sam toliko puta srkao iz čaše nedozvoljenih užitaka?... Isuse, okružuje Te mržnja i jal, zašto Te ne mogu utješiti svojom ljubavlju?
2. Na jednom zaokretu Jaganjac je Božji stao. Eno, ondje je Njegova Majka. Slatka i ljubljena Majka! Plačnim očima Ga Ona gleda; Srce hoće da Joj pukne kad promatra iznakaženog Sina. Htjela bi Mu prići, otrti Njegovo izudarano, ranjeno, popljuvano lice, ali vojnici ne dadu Joj bliže: zakon zabranjuje bližoj rodbini da dvori osuđenike. O ucviljeno Srce Marijino! S kim da Te uporedim, Djevice, sionska kćeri? Kao more velika je bol Tvoja, tko će je iscijeliti? A nijema tužba, koju čitaš na Isusovu licu, produbljuje ranu Tvojega Srca: "Čovjek sam što trpi muku", veli, "od srdite šibe grješnika; on me goni i vodi, kida mi meso i kožu, potire sve kosti moje, i kad zavapim za pomoć, ušutkuje moju molbu"...
Isuse, ja, grješnik, hoću da s Tobom nosim križ patnja i poniženja! Hoću da taj križ primim, kao što ga prima Marija, koja se pridružuje tužnoj povorci.
3. Spasitelj se jedva dogurao do vrha brežuljka, i već po treći put pada pod teretom Drva. Doskora će se žrtva dovršiti. Nijema od boli, Marija u društvu pobožnih žena stoji postrance i prikazuje Svoje muke Ocu nebeskomu. Dušom Njenom rastuženom, razboljelom, skamenjenom, prolazi mača brid. O koliko ucviljena bješe Ona uzvišena Majka Sina jedinog!... Blagoslovio Te, Gospodin u moći Svojoj, jer je po Tebi uništio neprijatelje naše duše: Tvoje je naime Srce izvor one Ljubavi koja nas spašava. Blagoslovljena si Ti, Marijo, od Gospodina Boga uzvišenoga, nad svim ženama na svijetu, jer nisi požalila života Svoga da izbaviš iz nevolje svoj puk nego si mu pohitala u pomoć, da ne bude satrt pred očima pravednoga Boga: žrtvovala si Sebe za nas...
Dopusti, Bože, da mi, koji se s počitanjem i zahvalnošću sjećamo boli naše prečiste Majke, Njezinim zagovorom sretni primimo plod Tvoje muke!
5. Otajstvo žalosno
SMRT DOBROG PASTIRA
1. "Došavši na mjesto, koje se zove Golgota, to jest Lubanja, dadoše vojnici Isusu da pije vina pomješana sa smirnom". Ovo su piće priređivale osuđenicima na smrt dobre žene, možda udružene u tu svrhu, da im ublažuju bol, jer bi ih to piće omamilo. Da ne povrijedi dobročiniteljice, Isus je okušao pića, ali ne htjede da ga pije, jer je htio da trpi i umre u potpunoj svijesti. "Ondje razapeše Njega i dva razbojnika, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane Njemu. I izvrši se Pismo, koje govori: ubrojiše Ga među zločince".
Tri su velike patnje koje naš dobar Pastir trpi na Križu: strašne boli, jer visi na čavlima, a jedva da Mu je tijelo nekako daskom poduprto da ne bi čavli razderali ruke i noge; krajnje poniženje, što On, Bog i Spasitelj čovječanstva, mora, visjeti nekoliko sati na križu kao razbojnik, jer razapinjanje je bila kazna za zločince najgore vrste i što Mu se neprijatelji rugaju i izazivaju Ga; sramotno siromaštvo, jer su skinuli s Njega odjeću, a jedva su Mu bokove zastrli, jer pristojnost nije u Židova dozvoljavala da netko, makar na križu, bude potpuno gol izložen pogledima.
Nastoj prodrijeti u te tri vrsti Isusovih patnja i pridruži svoje osjećaje prema umirućem svom Spasitelju čuvstvima prenježnog Marijina Srca. Vidi, kako Isus plaća nečistoću svijeta.
2. "Dostojno je Janje, koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i mudrost i jakost i slavu! Njemu slava i kraljevstvo u vijeke vjekova". Tako pjevaju nebesnici u Ivanovu "Otkrivenju". Kad je Isus bio uzdignut na Križ, Njegovi su neprijatelji mislili da je Njegove moći nestalo, da su ušutkali Njegovu riječ, da Njegova čudesa neće više privlačiti svijet. Jadni slijepci! "Raskinimo", govorili su, "sveze Njegove i zbacimo sa sebe jaram Njegov... Ali Gospodin, koji stanuje na nebesima, podsmijeva im se." I Svemogući danas govori svom ljubljenom Sinu: "Dat ću Ti narode u nasljedstvo, i Tebi pod vlast kraljeve zemaljske". Blago svima koji se uzdaju u Njega. Židovi odbiše u ovaj tužni dan Njegovo kraljevstvo, a Otac pretvori tugu u slavu i dade Sinu kraljevstvo nad cijelom zemljom. Veseli se, dušo moja, jer si krvlju Pravednika otkupljena i postala si Njegova. Da ta zajednica bude vidnija, On ti daje danas dvije Majke: Mariju, kojoj si od danas povjeren jer te je baštinila u preteškim Svojim bolovima, i Crkvu, koja je izašla, krasna i sveta, iz Spasiteljeva otvorenog Srca. Isusova krv donosi već svoje plodove. Neka klikne množina anđela u nebesima, neka jekne trublja spasenja, jer slavimo pobjedu tolikoga Kralja, Kralja za nas razapeta i okrunjena trnovom krunom.
3. Velika tragedija započela je mirnim prizorom kod stola; ona završava mirnim prizorom kod groba. Kad je Isus umro dogodiše se razne čudne stvari: zemlja se potresla, sunce se pomračilo, neki mrtvi su ustali iz groba. Tko se nije već bio odalečio s Golgote pobježe sada od straha. Ostadoše vjernici, a među njima divna njihova Majka i Kraljica, Marija. Skinuše s Križa sveto mrtvo Tijelo. Gledaj, kakvim počitanjem, kakvom ljubavlju, kakvom predanošću prečista Djevica ljubi, čisti i zatvara svete Isusove rane, kako skida s Njegove glave krunu orošenu biserima krvi... Moli Je, neka dozvoli da se i Ti približiš, pa da utisneš svoje usne u one svježe ruže, iz kojih teče sok vječnog života.
Kako je Isus bio dobar, što je za Tebe umro! A Ti, što si dosada za Njega učinio? Sto ćeš odsada činiti? Ljubiti Ga ne znači li posvetiti se?
Isus je položen u grob. Josip Arimatejski i njegovi drugovi zatvaraju velikom pločom ulaz u grob. Marija, sada mirna i preobražena bolju i dostojanstvom patnice, vraća se u grad s Ivanom i ostalim društvom. Idi i ti s njima, i ne ostavi nikad više svoje Majke.
Častiš li koliko možeš Isusovu Muku? Da li prisustvuješ pobožno svetoj Misi ne samo kada moraš nego i preko tjedna? Jesu li ti Isusove patnje utjeha i putokaz u tvojim patnjama? Moli!
|
Molitve 
