Molitve
Marijanske
Veliča
| Veliča |
|
|
|
| Milan | |
| Nedjelja, 21 Prosinac 2008 | |
|
Veliča lat.
Magnificat je himan koji se pripisuje Mariji (ali i Elizabeti u nekoliko
rukopisa) u Lk 1,46-55 tradicionalno je poznat po prvoj riječi u njegovom
latinskom prijevodu.
U njemu se
Marija veseli da će postati majkom Isusovom i tumači njegovo začeće kao primjer
kako Bog uzdiže ponizne i ponizuje ohole, moćne i bogate i o tome kako Bog
postupa prema Izraelu. Himan je mješavina aluzija i izreka iz Starog Zavjeta
(Anina pjesma u 1 Sam 2,1-10) pa je prema tome tipična za židovsku himnologiju
iz Drugoga hrama.
Hrvatski
prijevod
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu mome
Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice
Svoje.
Odsad će Me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini
Svesilni, sveto je ime Njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je
Njegova nad onima što se Njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši
oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a
uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, a bogate
otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu Svoga,
kako obeća ocima našim.
Spomenuti se dobrote Svoje prema
Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Latiski prijevod
Magnificat anima mea Dominum,
et exultavit spiritus meus in Deo
salvatore meo,
quia respexit humilitatem
ancillae suae.
Ecce enim ex hoc beatam me dicent
omnes generationes,
quia fecit mihi magna, qui potens
est, et sanctum nomen eius,
et misericordia eius in progenies
et progenies timentibus eum.
Fecit potentiam in brachio suo,
dispersit superbos mente cordi sui;
deposuit potentes de sede et
exaltavit humiles;
esurientes implevit bonis et
divites dimisit inanes.
Suscepit Israel puerum suum,
recordatus misericordiae,
sicut locutus est ad patres nostros, Abraham et
semini eius in saecula. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|


































