Božić, najradosniji blagdan u kršćanskom svijetu, duboko je prožeo vjersko - kulturnu povijest čovječanstva. Hrvatski narod otajstvo Božića izrazio je kroz mnogobrojne božićne običaje, kulturno stvaralaštvo i istinsko vjerničko ponašanje koje se s koljena na koljeno prenosilo i još uvijek prenosi. Vjernički hrvatski puk za Božić se pripremao odlaskom na mise zornice bez obzira na daljinu, hladnoću i rano ustajanje. Išlo se u skupinama s upaljenim lučom, fenjerima, moleći i pjevajući do crkve. U obiteljima se redovito zajednički molilo, s posvađanima se mirilo, dugovi su se vraćali, oproštenje tražilo pa tek onda osobnoj ispovijedi pristupalo. Siromašne susjede se darivalo kako bi i oni radost Božića za obiteljskim stolom osjetili. U današnjem sekulariziranom svijetu, kroz velike i nagle promjene koje se svakodnevno događaju, Božić i njegovo otajstvo i u našem narodu gubi onaj svoj pravi vjernički sadržaj te premalo zahvaća u dubinu ljudskoga života. U potrazi za vječnim vrjednotama današnji čovjek nastoji tu težnju koju nosi u sebi kao Božje stvorenje nadoknaditi izvanjskim i površnim slavljima pa i vjerskim obredima koji ne preobražavaju osobni, obiteljski i društveni život. Promatrajući kako se danas slavi Božić moramo priznati da je Božić jedno od kršćanski otajstava koje je najviše izloženo opasnostima nerazumijevanja i koje pomalo gubi pravi religiozni smisao. Božić se danas slavi u liberalističkom i hedonističkom društvu, koje je izumilo potrošački protu-Božić, koji kroz snažnu medijsku promidžbu sve više zahvaća i vjernike. Tako se proslava Božića kod velikog broja kršćana svodi na ukrase, okićeni bor, obilan stol. darove koji su lijepo zapakirani ali često puta bez sadržaja ispunjena ljubavlju. Crkve su nam za Polnoćku prepune 'vjernika', koji jedanput u godini obično za Božić, dođu na Sv. Misu, ali mnogi bez osobne božićne ispovijedi i istinskog vjerničkog sudjelovanja u euharistijskoj gozbi i pričesti.

Vratiti se biblijskom Božiću

Božić je mnogo više od lijepe pripovijesti o tome kako je Bog prije dvije tisuće godina postao čovjekom, više od pripovijesti o anđelima i kraljevima koji su u davna vremena živjeli u nekim drugim krajevima, daleko od nas. Mi pripovijedanje o Božiću prebrzo smještamo u ''ono doba i tamo daleko'' te ne primjećujemo da je vijest o Isusovu rođenju namijenjena nama, danas i ovdje. Božić je blagdan neprestane povezanosti Boga s ljudima. To nije samo događaj koji se nekad davno negdje dogodio – to je događaj koji bi se između Boga i nas trebao događati svakoga dana, kroz njegovu riječ zapisanu u Svetom pismu, kroz misna i sakramentalna slavlja, molitvu i dobra djela prema drugima. Isus se želi neprestano rađati u svakom kršćaninu i u zajednici njegovih vjernika u Crkvi kao njegovu otajstvenom tijelu.

Božić - Isusov rođendan i poruka koja iz toga događaja proizlazi za ljude svih vremena, mogu se razumjeti samo onda ako se neprestano vraćamo Božjoj riječi zapisanoj u Svetom pismu tumačenom u živoj Crkvi tj. zajednici onih koji se nazivaju kršćanima. Ta Božja riječ kad govori o otajstvu Božića onda ga stavlja u širi kontekst Božjeg djelovanja u povijesti spasenja. Poslanica Hebrejima to tumači ovim riječima: ''Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu.“ Evanđelista Luka piše da je to bilo u vrijeme cara Augusta kada je Sirijom upravljao Kvirinije te da se Isusovo rođenje dogodilo za vrijeme popisa ''svega svijeta''. On naznačuje da se Isus rodio u Betlehemu, i to u štalici, u životinjskom okruženju jer za Mariju, Josipa i novorođenče Isusa nije bilo mjesta u svratištu. Dakle, događaj Božića sv. Luka smješta u konkretne povijesne – zemljopisne društvene okolnosti. Sveti Ivan teološki tumači što znači Isusovo rođenje za svakog pojedinca osobno ali i za povijest čovječanstva od stvaranja do njena dovršetka. To je dolazak Riječi Božje u ljudskom Isusovu obličju. Isus je ona Božja Riječ po kojoj je stvoren svijet. Isus je Svijetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka i po kojem, oni koji ga prime postaju djeca Božje. U Isusovu rođenju pokazuje se ljubav Boga prema čovjeku, pokazuje se njegovo dostojanstvo djeteta Božjega.

Božićne vječne poruke za sva vremena

Riječ Božja uzima naše ljudsko tijelo da bi bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Bog želi u svome Sinu Isusu iznova uspostaviti grijehom pokidane veze između njega i čovjeka; želi ga usrećiti, iznutra preporoditi. Zato jednostavni i skromni ljudi u susretu s njim doživljavaju veliku radost, tu radost žive, drugima navješćuju i za tu radost spremni su dati i svoj život. Da bi se to shvatilo potrebno je ne ljudsko umovanje nego otvorenost Bogu, istinsko predanje i suradnja s njim. Sin Božji Isus rađajući se kao čovjek želi pokazati da je čovjek posebno Božje stvorenje, osoba koju Bog ljubi i koja je u središtu svijeta i vremena, razuman, slobodan, odgovoran, sposoban za solidarnost i za ljubav. Božić nam poručuje da čovjek nije prolazna čestica svemira, proizvod evolucije, pojedinac više ili manje koristan, u potrazi za užitcima i stvoren za smrt. Stoga je Božić i svetkovina čovjekova dostojanstva i njegovih istinskih prava utemeljeni u Bogu i potvrđenih Kristovim rođenjem.

Bog je na bezbroj načina, u svojoj svemogućnosti, mogao poslati u ovaj svijet svoga Sina Isusa Krista. Međutim, on je odlučio da se rodi od Marije i pod ljudskom zaštitom pravedna čovjeka Josipa. Sveto pismo nam tumači da je Isus začet Božjom svemogućnošću po Duhu Svetome ali se rađa u obiteljskoj zajednici muškarca i žene. Time je Bog htio obnoviti i posvetiti tu temeljnu ljudsku zajednicu kojoj povjerava svoga Sina da bi kao čovjek rastao u mudrosti i znanju pred Bogom i ljudima. Stoga se Božić s pravom naziva i blagdanom obiteljskog zajedništva. To je također jedan od razloga da je obitelj za kršćanstvo sveta i božanska ustanova i ne može je nikada u potpunosti nadomjestiti nijedna druga zajednica osoba.

Božić je i blagdan mira i pomirenja, prihvaćanja drugoga i drugačijega, darivanja. U dolasku i poklonu Triju kraljeva iz različitih naroda, Bog je na simboličan način pokazao da su pred Bogom svi ljudi jednaki i da je on došao kao Spasitelj svima. On se svakom čovjeku nudi kao Put, Istina i Život. Stoga će papa Leon Veliki govoreći o Rođenju Gospodnjem govoriti o rođenju Života te uskliknuti: ''Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost. Sjeti se koje li si glave i kojega li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo.''
Osim što Božić u sebi sadrži Božju poruku čovjeku, Isusovo rođenje u štalici, a ne u normalnim okolnostima u kojima se dijete rađa, prihvaćanje od pastira, poklon Triju kraljeva, njegovo prikazanje u hramu, bijeg u Egipat Marije i Josipa s novorođenčetom Isusom pred pokušajem kralja Heroda da ga ubije, oslikavaju čovjekov odgovor prema Bogu kroz cijelu povijest. Bog dolazi tiho i nenametljivo i prihvaćaju ga jednostavne i otvorene osobe bez obzira na svoj položaj, bogatstvo, vlast, obrazovanje pa i grešnost; jer sam će Isus reći: nisam došao zvati pravednike nego grešnike na obraćenje, ne trebaju zdravi nego bolesni liječnika. Zato, dragi čovječe odbaci sav balast prepotentnosti i samovlašća. Otvori svoje srce i svoje ruke, pa bile one tvrde poput jaslica, samo da su otvorene – pristupi tajni ljubavi koja se očitovala u Isusovu rođenju, Božiću.


Piše: dr.sc. Ivo Balukčić