Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Crkva uči kao vjersku dogmu 2 istine: čistilište postoji I dušama u čistilištu se m o ž e p o mo ć I molitvama, osobito žrtvom svete mise.

Da netko bude katolik, treba prihvatiti svu nauku koju Crkva smatra dogmatskom istinom. Istine ostaju uvijek istine, bez obzira što netko o tome misli ili vjeruje. Što mnogi danas ne spominju ili ne vjeruju u čistilište, to ne ruši stvarnost čistilišta. Vremenita kazna za naše grijehe - dobro zapamtimo - duhovni je dug koji će nas dovesti u čistilište dok ne zadovoljimo za nj bilo našim patnjama, bilo molitvama i dobrim djelima drugih za nas.Čistilišne muke su posve bez ikakve vrijednosti da bismo po njima mogli zaslužiti veći stupanj svetosti. Naprosto, mukama isplaćujemo dužan dug koji zapravo nismo smjeli nikada ni napraviti. U času smrti svaki čovjek dolazi pred poseban sud te odlazi, po grješnosti, u Raj, Čistilište ili Pakao. Jedini prijelaz između ta tri područja je iz Čistilšte u Raj, kada grješne duše pokojnika postignu potpuno očišćenje te postanu dostojne prijeći u Raj u zajedništvo s Bogom i ostalim svetima. Nauk vjere s obzirom na Čistilište Crkva je jasno izrazila posebno na Firetinskom i Tridentskom saboru (*KKC 1031). Tridentinski katekizam nas uči: "Postoji čistilišna vatra, gdje određeno vrijeme trpe pobožne duše kako bi se pročistile te bi im se otvorio ulaz u Vječnu Domovinu, u koju ne može ući ništa nečisto". Neispravno je čistilište nazivati "predvorjem Neba", jer je mjesto pred Nebom pravi Raj, a ne mjesto čišćenja. Nakon odrješenja grješnika koji se valjano ispovijedio i iskreno pokajao, prema zaključku svetog Bonaventure, vječna kazna biva zamijenjena vremenitom (usp. *KKC 1473) Vremenite kazne za grijehe mogu se podmiriti i ovdje na Zemlji: molitvom, postom, milostinjom, strpljivim podnošenjem tegoba u životu, posebno strpljivošću u bolesti, predanjem Bogu na smrtnom času (1, - 14, gl. 9 kan. 13). Ljudi koji su bili neumjereni kod jela i pila, oni oholi, škrti, zavidni, lijeni, moraju se nakon smrti čistiti. "Tridentinski Sabor izjavljuje da se bolesničkom pomašću "opraštaju preostali grijesi, otpuštaju vremenite kazne za grijehe i opraštaju laki grijesi." Bolesničko pomazanje se ne smije odgađati za zadnji čas već treba biti pri punoj svijesti. Velika je odgovornost na rodbini bolesnika ako bolesnik umre bez svetih Sakramenata ili kada svećenika pozovu kada je bolesnik već u nesvijesti. U Rimu postoji muzej gdje se nalaze stvari na kojima su duše iz čistilišta ostavile neki znak (na pr. daska od vratiju jednog samostana sa dlanom I prstima goruće šake, koji je udarcem ruke poput užarenog željeza ostavila redovnica, te otisak jednog franjvevca na stolu iz blagavonice jednog samostana...) Sveti Augustin kaže da je vatra u čistilištu gora od svake druge kazne na ovom svijetu. Sveti Toma Akvinski potvrđuje: "Najmanja kazna u čistilištu nadvisuje sve muke ovoga svijeta". Vrijeme provedeno u čistilištu relativan je pojam u odnosu na naše zemaljsko vrijeme. Samo jedan sat muka strašniji je od stotinu godina stroge pokore ovdje na zemlji. Muke u čistilištu su takve, da i 15 minuta tih muka izgleda kao nekoliko godina muke na zemlji.Božanska svetost toliko je čista da duša ukoliko nije posve čista, ne može podnijeti taj pogled. Ako duša nalazi u sebi i najmanji atom nesavršenosti, radije će se "baciti u dno pakla" nego stati s ljagom pred božjim veličanstvom. Oprosti sačinjavaju duhovno blago kadro da utječe na Božju pravdu u prilog njegova milosrđa. Stoga, onaj koji vjeruje i marljivo nastoji postignuti oprost, napose potpuni oprost, ne treba da se boji Božje pravde kad umre, ukoliko se je marljivo i stalno trudio popraviti svoj život. Samo za mučenika nije potrebno moliti, jer je on darovao svoj život za Krista, stoga se na njega odnose Kristove riječi: "Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga" (Mt 10, 39). Zato kaže papa Inocent III: "Učinilo bi se mučeniku nepravda, kada bi se za njega molilo." Osobito treba žaliti duše u čistilištu onih iz drugih religija, za koje njihovi ne mole, jer ne vjeruju u postojanje čilistišta. Iako trebamo izbjegavati i najmanji grijeh, I razmišljati o čistilišnom ognju, moramo se svakako čuvati i pretjerana straha i ne gubiti pouzdanje. Ne smijemo zaboraviti Božje milosrđe koje nije manje od Njegove pravde. „Tvoje je milosrđe, Gospodine, visoko iznad nebesa" (Ps 107) I „Gospodin je blag I milosrdan, strpljiv i bogat milosrđem" (Ps 144). *KKC- Katekizam

Službenica Božja Marija Ana Josipa Lindmayer (+ 6. Prosinac 1726): "...Slijedeće noći javila mi se majka mog oca; bio je to blagdan sv. Ivana od Križa, na koji dan je ona prije 17 godina preminula. Ja nisam mogla ni vjerovati, da bi ona još mogla biti u čistilištu. Smatrala sam da je već dugo u Nebu. Ona je kod nas živjela 17 godina u slozi i miru te nije bilo nikakvih razmirica između nje i moje mame."

Sveta Margareta Marija Alacoque, redovnica (+17. listopad 1690) dobila je od poglavarice dopuštenje da se bičuje kako bi time ublažila boli duša u čistilištu. No u svoj oduševljenju sestra Margareta je prešla mjeru. Ukažu joj se duše iz čistilišta sa žalbom da im se boli povećavaju umjesto da su manje. To je bio znak da je poslušnost najbolje i najzaslužnije djelo.

Sv. Franciska Rimska: Čistilište sačinjavaju tri velika područja: U gornjem području su duše koje trpe neznatne patnje, a čišćenje se sastoji od velike čežnje za Bogom i blaženim gledanjem Boga. U srednjem području, koji se sastoji od tri djela, se nalaze duše većih grješnika koji moraju dati zadovoljštvinu za svoje prijestupe. Najdonje područje, sa također tri djela, se nalazi posve blizu pakla. Duše trpe vatru i oganj kao u Paklu, samo im je jedina utjeha da će jednog dana gledati i biti u Božjem prisustvu. Tu se nalaze svi oni kršćani kojima je bilo puno dano u spoznavanju vjerskih istina, a zanemarivali su te darove ili su ih iskorištavali samo za svoje svjetovno dobro.

Redovnica sv . Magdalena de Pazzi: "...Tijelo bi joj se savijalo pod teretom bolova na očigled strašnog prizora koji se odvijao pred njezinim očima...Ah, kako je strašno to mjesto! Puno strašnih boli i neopisive muke! Tko, moj Bože, tko su te žrtve tih strašnih mučila? Ah, oštri ih mačevi bodu, sijeku na komade!« Tada ću odgovor da su to duše koje su se ogriješile licemjerstvom... Lažljivci borave u mjestu najbliže paklu. Njihove su patnje neopisivo velike. Užareno se olovo slijeva u njihova usta. Vidim ih gdje gore, a istodobno se tresu od zime...Tada pođe do tamnice gdje se nalaze duše koje su griješile iz slabosti...Idući dalje opazi duše koje su bile odveć priljubljene uz dobra ovoga svijeta i koje su griješile grijehom škrtosti...»Koja sljepoća! - reče. Nevjerojatnim zanosom tražili su propadljivu sreću.! Duše koje zemaljska dobra nisu mogla dovoljno zasititi, sada se ovdje zasićuju mučilima. Rastapaju se poput željeza u peći.«...Odatle prijeđe u mjesto gdje su utamničene duše koje su griješile grijesima nečistoće.. Vidjela ih je u tako gadnoj i ogavnoj tamnici da joj je taj prizor izazvao povraćaj. Brzo odvrati svoj pogled od tako gnusnog prizora...Videći zatim ponosite i oholice, reče: »Gle onih koji su željeli blistati pred ljudima poput zvijezda, a sada su osuđeni da žive u ovoj groznoj tami.«...Susrela je I duše koje su griješile protiv nezahvalnosti Bogu. Postale su plijenom neshvatljivih mučila, bačene u jezero rastopljena olova jer su zbog svoje nezahvalnosti izgubile svaku pobožnost...Napokon je u zadnjoj tamnici vidjela duše koje nisu bile žrtva nikakve mane, ali zbog nepažnje prema sebi počinile bezbroj sitnih pogrješaka...

" Jedna redovnica je u svojoj zadnjoj bolesti postala odveć osjetljiva na pažnju kojom su je dvorile sestre. Tako je prekinula svoju uobičajenu vezu s Bogom i svoju savršenu suglasnot s božanskom voljom te zbog toga završila na neko vrijeme u čistilištu.

 Blaženom dominikancu Heinrichu Suzo (+ 1365), Bog je priopćio: "Ima ljudi koji su Boga toliko rasrdili da će morati trpjet u čistilištu do sudnjeg dana, tako da neće moći razlikovati jesu li u paklu ili čistilištu. To su izdajnički grešnici, koji svoj popravak odgađaju do kraja života i kojima je pred smrt dano malo pokajanja.

Časni Beda i Drithelm: iz mističnih iskustava tajanstvena je dolina bila ispunjenja bezbrojnim dušama. Nošene strašnom olujom bacale su se s jedne na drugu. Kad ne bi više mogle podnijeti žestinu vatre, potražile bi olakšanje u snijegu i ledu. Ali bi tu opet našle nova mučila te bi se ponovno bacale usred vatre. To je dolina ispunjena tolikim ognjem i studeni, gdje se nalaze duše koje su zanemarivale ispovjediti svoje grijehe i stalno odgađale obraćenje sve do zadnjeg časa svoga života. U kraljevstvu Napulja, jedan dječak od 11 godina, imenom Blaž Massel, kojeg je uskrisio redovnik: »Vaš se otac - reče jednom posjetiocu - nalazi u čistilištu od toga i toga dana. On vam je bio naložio da dadnete za milostinju određenu svotu novaca, ali ste vi to zanemarili. «...»Vaš je brat -. reče drugome - tražio od vas da date izreći toliko i toliko misa i vi ste pristali, ali niste ispunili obećanje. Zato treba još mnoge mise izreći.«...

Sv. Franjo Saleški, naučitelj Crkve: »Većina onih koji strepe pred čistilištem više misle o vlastitoj koristi nego o slavi Božjoj. To se događa kad ljudi misle samo na patnje, a zaboravljaju na spokoj i sreću što je uživaju svete duše. Istina je, mučenja su velika pa se Im najteže patnje ovoga svijeta ne mogu usporediti s njima. Ali je unutrašnje zadovoljstvo tako ogromno da se nikada zemaljska blagostanja i sreće ne mogu s njima usporediti. Kad bi im se i Raj otvorio, radije bi se bacile u pakao negoli se pokazale pred Bogom s ljagama svojih grijeha. Tu se čiste dragovoljno i radosno jer je to milo I ugodno Bogu. Više ljube Boga nego sebe, više nego išta drugo. Ljube Boga savršenom, čistom, nesebičnom ljubavlju. Tješe ih anđeli. Sveti Ivan Zlatousti u svojoj 47. homiliji: „Promisli - kaže - među svim patnjama svijeta nijedna se ne može usporediti s patnjom uskraćivanja gledanja Boga." Uz pomoć svetaca doznajemo da postoji velika različitost tjelesnih patnji u čistilištu. Iako je oganj glavno sredstvo mučenja, nalazimo još i druga mučila: mučenje hladnoćom, mučenje raznih udova i raznih osjetila. Sve to u vezi s tjelesnim grijesima. Čini se da različitost patnja odgovara naravni grijeha, prema riječima Svetog Pisma: „Prema onome u čemu netko griješi, u tome će I trpjeti." (Mudr. 11-17).

 Kako pomoći dušama u čistilištu?

Kršćani katolici na zemlji, duše u čistilištu i sveti u Nebu čine zajedno veliku Božju obitelj koje mi u Apostolskom vjerovanju ispovijedamo izričajem "općinstvo svetih". Svi se članovi ovog općinstva mogu uzajamno pomagati (usp. KKC 1475)  Časna Klara Moes kaže: ,,Iz mističnog iskustva mi je poznato da su sveta misa, sveta pričest I prikazivanje Predragocijene Kristove krvi najdjelotvornija otajstva koja pomažu dušama u čistilištu" (5, 196). Duša za koju se prinosila Kristova krv, prema našem računu, barem četvrt sata bila je pošteđena od čistilišne vatre. Nakon ove bezbolne pauze, vratila bi se boli, koje su često bile blaže." (5, 198)  Sveta Marija Magdalena de Pazzi, redovnica (+ 25. svibanj 1607) Svetica je tvrdila da prikazivanjem Predragocijene krvi je dar Nebeskom Ocu od neprocijenjive vrijednosti. Kada samo jednostavno prikazivanje Kristove krvi po molitvi je tako djelotvorno - koliko više je djelotvorno prikazivanje same golgotske žrtve u svetoj misi i u svetoj pričesti.

Sestra Nativitas: prikazivanjem Isusove smrtne tjeskobe u Getsemaniju

Milostinjom, jer je u njoj čin ljubavi prema bližnjemu

Postom, jer je teži od molitve

Molitvom (više se gleda na njezin žar nego na duljinu)

Klara Moes kaže: "Majka Božja posjećuje one duše u čistilištu, koje su je za svog života na zemlji poštivale. Za vrijeme nazočnosti. Majke Božje te duše u čistilištu su bez boli." Molitva triju Zdravo Marija se odnosi na čašćenje moći, mudrosti i milosrđa Presvete Bogorodice. Ovu pobožnu vježbu objavila je Gospa preko svete Matilde (+ 968) uz obećanje sretne smrti ako se svaki dan do smrti moli. Papa Benedikt XV je Bratstvo 3 Zdravo Marija podigao na čast Nadbratstva I podjelio brojne oproste. Od članova se traži da ujutro i navečer izmole 3 Zdravo Marijo na čast triju velikih Gospinih odlika te ujutro dodati zaziv: "O Majko, očuvaj me ovog dana od smrtnog grijeha!" A navečer: "O Majko, očuvaj me ove noći od smrtnog grijeha!" Gospa je obećala svoju zaštitu i brojne milosti onima koji čudotvornu medaljicu s poštovanjem nose. Sveti Toma Akvinski: "Treba se moliti za duše u čistilištu sa željom da se one kod Boga zauzmu za obraćenje grješnika." Posebno se preporučuju strelovite molitve koje su popraćene oprostima:

 "Blagi Isuse, podaj im vječni mir!"  "Molimo Te da dođeš u pomoć dušama u čistilištu, koje si otkupio Svojom Predragocjenom Krvi..."

Prikaži Bogu svoje patnje zajedno sa Isusovim patnjama,da im olakšaš njihove boli. Duše iz čistilišta su mi često objasnile da njima veoma koristi prikazivanje patnji koje nas zadese.  U velikoj je zabludi onaj tko misli da ne treba moliti za pokojne, koji su bili dobri i živjeli pobožno. Duša sebi ni najmanje ne može pomoći. Ona je posvema ovisna o molitvama Crkve i vjernika. Od svih žrtava je najsnažnija i najdjelotvornija sveta misa." „Sveta je i spasonosna misao - kaže Sveto Pismo - moliti se za mrtve da im se grijesi oproste" (2 Mak 12,46) Mnoge oproste možemo dušama pribaviti na dušni dan (2. XI) i druge svetkovine. Crkva je od prvih vremena častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga (KKC 1032). Posebno u došašću treba se češće u molitvi sjetiti preminulih bližnjih i rođaka, jer i oni čeznu za Gospodinovim dolaskom. Gregorijanske mise - su 30 svetih Misa prikazane za jednog pokojnika u 30 uzastopnih dana. Naziv imaju po papi Grguru Velikom. Gregorijanske Mise od 30 Misa mogu se lakše dati služiti u samostanima gdje ima više svećenika. Sveti Petar Damiani, kardinal (+ 22. Veljače 1069) U vezi sa svetkovinom Marijina uznesenja u Nebo (Velika Gospa 15.08) sveti Petar Damiani navodi kako svake godine toga dana na tisuće duša biva oslobođeno iz čistilišta. Za dobročinitelje poslije njihove smrti zauzeti će se duše koje su zaslugama dobročinitelja ušle u Nebo, jer one ne zaboravljaju dobročinstva niti su nezahvalne.

 Sveti Nikola iz Toletina, svećenik-augustinac (+10. rujna 1305) Po njegovu zagovoru se još za njegova života događahu čudesa. No on je uz to bio veliki pomoćnik duša u čistilištu. Papa Bonifacije je u dva službena dokumenta - imenovao svetog Nikolu iz Toletina "zaštitnikom duša u čistilištu". Papa Leon XIII je službeno odobrio godine 1884. "Pobožno društvo za pomoć dušama što trpe u čistilištu a ima za pokrovitelja svetog Nikolu iz Toletina." Prijatelji i pomoćnici duša u čistilištu: Sv. Grgur Veliki; Sv. Odilo iz Clunya; Sv. Petar Damiani; Sv. Gertruda iz Helfte; Sv. Nikola iz Toletina; Bl. Kristina iz Stommelna; Bl. Franjo iz Fabriana; Bl. Henrik Suzo; Sv. Franciska Rimska; Sv. Katarina Đenovska; Sv. Terezija Avilska; Sv. Marija Magdalena de Pazzi; Sv. Filip Neri; Marija Villani; Sv. Margareta Marija Alacoque; Gašpar iz Olidena; Bl. Marija Krescenija Höss; M. A. J. Lindmayer; Ana Katarina Emmerich; Ana Marija Taigi; Bl. Marija Eugenija de Smet; Sv. Gemma Galgani; Josipa Menendez.

Gorljivo su pomagali dušama u čistilištu: sveti Ivan Bosco; Anna Schäffer iz Mindelstättena; Majka Ursula Hibbeln; službenica Božja Marija Faustina Kowalska; Margareta Schäffner; Terezija Neumann iz Konnersreutha; Princeza Eugenija iz Leyena. Velika pomoćnica i glasnica duša u čistilištu naše generacije je Marija Simma. U knjizi "Moji doživljaji sa siromašnim dušama" opisuje svoje susrete i razgovorei razgovore sa dušama u čistilištu od 1940. do naših dana.

pripremio Mario Magzan