Molitve, Molitva, Portal o molitvama

PRVI DAN

IZ ŽIVOTA SVETOG OCA BENEDIKTA

Benedikt, s imenom koje se prevodi kao "Sretan navještaj", rodio se oko 480. godine u imućnoj i gospodskoj obitelji

sadašnje Nursije (Norcie). Ovaj gradić, opravdano ponosan tako slavnim sinom, posvetio je veličanstven hram u čijoj

kripti mjesna predaja gleda kuću gdje su se rodili naš svetac i njegova sestra Skolastika.

Kad je kod kuće završio prve nauke, još vrlo mlada su ga poslali u Rim da se izobrazi u književnosti i pravu.

Ali se Benedikt brinuo i za svoje srce: "Zrele misli već od nanježnije dobi" kako ističe sv. Grgur, osjetio je

odvratnost i strepnju nad porocima, koji su okruživali razuzdane rimske studente, sablažnjivim strastima i ostacima

poganstva. Pobježe sa svojom srčanom odlukom koja otkriva črvstu ćud njegova duha. Pobjegao je da se preda

asketskom životu. Najprije se zaustavio u skromnom mjestu Affileu, kraj Rima, gdje je naumio boraviti s

pobožnim osobama koje su se bile posvetile istom cilju.

Ostao je bez roditelja, tako da se uz njega nalazila njegova vjerna dojilja koja ga je i dalje vjerno pomagala.

Upravo je njena prisutnost pružila prigodu da se javno otrkije svečeva svetost. Posudila je "capisterium" tj.

glinenu posudu kojom se tada vršilo žito. Dobra ženica najdenom opazi kako joj je posuda pala i razbila se u

dva komada. Možemo zamisliti tjeskobu jadnice!

SVETI BENEDITK SE DAO U MOLITVU. USTAVŠI S MOLITVE DOJILJI PRUŽI POSUDU TAKO ZACIJELJENU DA SE NA NJOJ VIŠE NIJE

POZNAVALA NI NAJMANJA PUKOTINA. ZAR JE MOGLA ŽENA OD RADOSTI NAD TIM LIJEPIM ČUDOM, ŠTO GA JE IZVEO NJOJ TAKO

DRAG DJEČAK, DRŽATI ZATVORENA USTA? Govorila je o njemu i sav je onaj svijet, uzbuđen tim pripovijedanjem, obuzelo

udivljenje. Posudu su tog čuda objesili nad ckrvena vrata da se tada i ubuduće svi dive kako visokim je stupnjem

Benedikt započeo svoj život svetosti. Molitva će mu i kasnije kroz mnogo godina isprositi od Boga toliko čudesa.

Dojilja nije predvidjela sve posljedice te epizode. Dašak slave poniznog mladića, željnog da se svidi samo Bogu,

naveo ga je na odvažnu odluku: ostavit će svoje prijatelje, oprostiti se od pobožne dojilje i posvetiti se

idealu kršćanskog savršenstva kakav je gledao u zamisi monaštva, jer su već u Italiji živjeli čuveni monasi,

koji su mogli u zanosnim dušama probuditi oduševljenje prema duhovnim visinama.

U špilji koju je odabrao Benedikt za svoj boravak u posvemašnjoj odijeljenosti od svijeta, u kojoj se vidjelo samo

nebo i netaknuta priroda ipak nije ostao posve nezapažen. Dok se on vrtio po izazovnoj oštrini jedne klisure,

susreto ga je pobožan monah po imenu Roman, koji je živio u obližnjem samostanu. Saznavši za njegov naum zadržao je

za se povjerenu mu tajnu, a mladića zaodjenuo monaškim ruhom. U svojoj se ljubaznosti čak ponudio da će na sebe

preuzeti obvezu i u određene se dane nadviti nad Benediktovu špilju, da mu s vrha pećine o konopcu spusti kruh

koji će ga prehranjivati. Za tri godine, u samoći, strogosti života i molitvi Benedikt pruža nov i blistav dokaz

svoje otpornosti i moralne veličine. Odvojen od bilo kojeg prolaznog zanimanja, sav zadubljen u kontemplaciji Boga

i njegova Krista, tu je uvijek novom snagom kalio svoj duh u onome što će kasnije sam nazvati "nasladom s kreposti".

U sebi je uživao unutarnji mir koji je predokus nebeskih naslada, misleći da će tako proći čitav njegov život u

radostima borbe i žrtve.

Ali je durgačiji bio Božji plan. Bog je htio da svijeća hranjena u samoći istinom i ljubavlju, zasja sa svijećnjaka

te svijetli svima u Božjoj kući. Bog je tu povlaštenu dušu počeo pokazivati ljudima da je pomalo upoznaju.

Prvi susret zbio se s nekim svećenikom iz okolice, kome se na Uskrs ukazao Gospodin i pozvao ga da svoj blagdanski

ručak podijeli s Beneditkom koji se mučio s postom. Dobar je svećenik odmah poslušao i potražio ga u onim vrletima,

gdje je bio uljudno dočekan, dao se na molitvu i sveti razgovor. Kad mu je na kraju svećenik rekao:"Ustani, blagujmo,

danas je Uskrs!", pustinjak mu gospodskom i kršćanskom finoćom odvrati: "Doista je za me kao uskrsni blagdan kad mi

je bilo dano da te ugledam".

Vanjska strogost života umjesto da oslabi još je više izbrusila plemenitost njegova duha. No svećenik ga je ipak

uvjerio da je to bio zaista dan Gospodnjeg uskrsnuća i da ga je sam Gospodin poslao na taj put iz ljubavi.

Benedikt iz ove male svečanosti opazio je da ovaj Božji zahvat znači početak nove faze u njegovu životu.

Poslije svećenika Benedikta otrkivaju i neki pastiri. Kako je bio zaogrnut kožnom odjećom, najprije su ga

držali nekom zvijeri. Ali vremenom uviđaju da je to čovjek, i tako svet, stali su ga toliko poštovati da su

svoju divlju ćud promijenili u život milosti. Pastiri su razglasili vijest o Benediktu po svoj okolici. Narod

ga je počeo posjećivati i donositi mu tjelesnu hranu zauzvrat duhovne pouke što su je primili od njega.

MOLITVA PRVOG DANA

Sveti Oče Benedikte, toliki su zaboravili i prestali moliti, ali ne samo moliti, nego i kako treba moliti. Za

molitvu je potrebno vrijeme, a u njoj je početak svega. Pomozi mi da se odlučim za molitvu, otvorim svoje srce i

molim, te tako shvatim put spasenja i prepoznam ono što mi Gospodin nudi i od mene traži.

Sveti Oče Benedikte, molim te za tvoj zagovor kod Presvetog Trojstva za duha molitve, neka me tvoj zagovor

oslobodi od svega što smeta da se otvrorim Božjoj ljubavi i nađem vremena za molitvu, obnovim svoju osobnu molitvu,

dobijem novu snagu i da u molitvi mogu drugovati s Bogom.

Udalji od mene sve one koji  me žele odvratiti od molitve i njene ljepote, jer samo s molitvom sam sposobniji-a

nositi životno breme. Pomozi mi da priznam svoju slabost i zloću, da se odreknem svake osobne zloće, i zaustavim

svaku suradnju s neprijateljem moje duše, posebno one kojom bi otvarala i davala mogućnost nerpijatelju da

preko mene djeluje i uništava druge. Amen.

Sada se izmoli Krunica

i Litanije sv. Ocu Benediktu