Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Slava Isusu i Mariji!

Za život vječni!

Pobožnost prema Predragocjenoj Krvi našega Gospodina Isusa Krista nije novost u Svetoj Katoličkoj Crkvi. Ta je pobožnost stara kao i prvi Veliki Četvrtak, kad je Isus utemeljio svečeništvo i Presvetu Euharistiju. One noći, prije nego što je podnio muku, naš je Gospodin izgovorio sljedeće riječi: «Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen. Ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi koja se za vas prolijeva.» (Lk 22;19-20). Ove su nam riječi prenijeli Apostoli i one sažimlju sav vjerski žar i poštovanje. Do tada je Isus učinio velika čuda, ali sad su vidjeli čudo nad čudima, ustanovljenje Presvete Euharistije, Žrtve na Križu, Posvećenje Novoga Zakona, najčudesniji i najčasniji Sakrament, čudesnu nazočnost i trajnu uspomenu Kristove Muke.

Gledajući Krista koji im se dao kao žrtva za pomirenje i spasenje, kao hrana za vječni život na najdragocjenijoj i najčudesnijoj gozbi, poklonili su se Njegovoj čudesnoj prisutnosti s neopisivom vjerom. Oduvijek je tako bilo u Svetoj Katoličkoj crkvi i tako će biti, sve dok Gospodin ne dođe ponovno u slavi. To je Gospodnja zapovijed. I mi moramo nastaviti naviještati Gospodinovu smrt, dok On ne dođe (1 Kor 11;26). Sve dok Crkva nastavlja slaviti Presvetu Euharistiju, ispunjavajući Gospodnju zapovijed: «Činite to na moj spomen», ona časti kroz sva vremena Predragocjenu Krv i Tijelo našega Gospodina Isusa Krista. Ona nudi živu žrtvu, trajni spomen Njegove Muke, čime nam je Krist iskazao Svoju neizmjernu ljubav. Najbolji način na koji će svatko od nas pokazati svoju pobožnost Euharistijskome Gospodinu, jest da Ga primi u Svetoj Pričesti i da sudjeluje aktivno i s poštovanjem u Svetoj Misi. Ako znamo da je Euharistijski Isus uistinu Žrtvovani Isus na križu, mi ćemo Euharistijskoga Isusa častiti jače, s većom pažnjom i pobožnošću i odbaciti sve napasti i nastojanja da Misu pretvorimo u disco ili u neko drugo okupljalište.

Misa je trajno ponavljanje pashalne tajne. To je u isto vrijeme posvetni spomen u kojem se Žrtva na Križu trajno obnavlja. To je, također, sveta gozba zajedništva s Tijelom i Krvlju Gospodnjom. U Misi se sjedinjujemo s Isusom, postajemo jedno s Isusom, ali se sjedinjujemo i jedni s drugima. Naše duše se ispunjaju milošću i daje nam se jamstvo buduće slave. Sve to blago neprocjenjive vrijednosti potiče nas na pobožnost. Pobožnost prema Euharistijskome Gospodinu nastavlja se u zahvaljivanju, čestom posjećivanju Gospodina u Presvetom Oltarskome Sakramentu i u izlaganju Presvetoga Sakramenta. U svemu tome također vidimo i pobožnost prema Predragocjenoj Krvi Isusovoj, jer kao živoj osobi Njegova Krv ne može biti odijeljena od Njegova Tijela.