Molitve
Pobožnosti
POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ
| POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ |
|
|
|
| Milan | |||||||||||||||
| Nedjelja, 17 Kolovoz 2008 | |||||||||||||||
Stranica 1 od 13
Pobudu na ovu lijepu pobožnost nalazimo u viđenju sv. Ivana Evanđeliste. On vidi divnu ženu suncem odjevenu, mjesec joj bijaše podnožje, dok joj je glavu resila kruna od dvanaest sjajnih zvijezda. Sv. Crkva uvijek je učila, da se ovo viđenje odnosi na betgrješnu Djevicu; s toga su bogoljubne duše s pravom cijenile, da će prečistoj Djevici biti ugodna svaka pobožnost, koja spominje ovaj otajstveni broj od dvanaest zvijezda. Zato već u osamnaestom vijeku znamo, da je na poticaj sinova sv. Franje znatno bila proširena pobožnost Dvanaest subota.
Prva subota VJEČNI OTAC I MARIJINO BEZGREŠNO ZAČEĆE
Sv. Ivan Apostol pripovjeda nam u knjizi Otkrivenja, da je vidio Mariju suncem odjevenu, okrunjenu svijetlim zvjezdama, a za podnožije bijaše joj sjajni mjesec. Tko bi mogao zgodnije od te prilike istaknuti svetost i veličanstvo, na koje ej Svevišnji uzvisio Mariju svoju milu kćerku u prvom času njezina Začeća? Po tomu uviđamo da je Marija pravo remekdjelo ruku Božjih, koju je on okitio takvim nebeskim darovima i milostima, da je Marija iza Isusove ljudske naravi, najsavršenija slika Božja između svih stvorova; stoga ona nije mogla biti ni za čas zapostavljena kojem drugom stvoru. Ona, kao prvorođena i mila Kćerka vječnoga Oca, morala je biti kao Kraljica nad svim stvorovima, morala je biti odjevena suncem sjajnih povlastica i ljubavi svoga Stvoritelja. Ona je od njega od vijeka određena bila za majku Sina Božjega, stoga je morala biti dostojna te uzvišene časti još u prvom času svoga Začeća. Marija nam se morala pokazati okićena neizrecivom povlasticom, kojom nam se ni jedan čovjek nije mogao, a niti će nam se igda moći pokazati, radi koje je ona bila sačuvana od svake ljage istočnog grijeha još u prvom času svoga Začeća. Pamet ljudska ne može pravo shvatiti, koliko je bila uzvišena Marija! Kada bismo mogli da dobro shvatimo otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega, s kojom su se združile dvije naravi; božanska i ljudska u jednoj te istoj osobi, tada bismo tek mogli shvatiti, kako je uzvišena, kako je otajstvena čast Majke Bogočovjeka! Velika je dakle milosti, neopisivu slavu Bog podijelio Mariji, Majci svog jedinorođenoga Sina!- Divi se, dušo moja, tomu remekdjeu ruku Božjih, toj bezgrješnoj Djevici i Kraljici svih stvorova, toj prvorođenoj i miloj Kćerci vječnoga Oca!... Pridruži se nebeskim Kerubima i Serafinima, da dostojno zapjevaš pjesmu zahvalnicu nebeskome Ocu, što je tako uzvisio našu milu nebesku Mariju!... Sad svrati svoj pogled na vlastitu dušu! Bog je tvoju dušu obdario nebrojenim darovima i milostima, a ipak koliko si je puta okaljao i vrlo teškim grijesima?... Koliko li puta ti nisi rasipao poput sina rsipnika nebrojena dobra i milosti, kojima te Bog obdario?... Sada okaj svoju nevjernost i reci poput sina rasipnika, vratit ću se Ocu svomu, Ocu nebeskomu! A Ti nebeska Kraljice, baci svoj mili pogled na ovoga svoga nevjernog sina! Sjeti se, bergrješna Djevice, da Te je Gospodin toliko uzvisio, toliku Ti je moć udijelio iz ljubavi prema nama grješnicima! Privedi me, mila Majko moja, k Ocu nebeskomu, da mi bude milostiv i da me primi u krilo svoje. Obrani me Kraljice moguća, od svih neprijatelja duše moje, koji se neprestano na me zalijeću, da me istrgnu iz naručja nebeskoga Oca. Tebi ću za to uvijek biti zahvalan, Tebe ću neprestano hvaliti i slaviti, da po Tebi i s Tobom uzmognem hvaliti i slaviti vječnoga Oca na vijeke. Amen. 12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
|
|||||||||||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|



































