Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Prošle zime Bog me obdario obiljem svoje dobrote, omogućivši mi provesti te hladne mjesece u seoskoj idili. Dani su mi prolazili u molitvi, čitanju, osluškivanju Božje Riječi u tišini malenog mjesta, gdje se samo pucketanje drva u peći čulo, uz pokoji šum zimskog vjetra.

I molila sam, za svakog koga sam se sjetila, za svakog kome je bila potreba. Ipak jednu osobu sam stalno zaobilazila. Ovisnik o teškim drogama, već punih dvadeset godina, zaboravljen od sviju, bio je zaboravljen i od mene iako pripada mojoj daljnjoj obitelji. Najrađe sam ne mislila na njega, na sve rane što je zadao svima oko sebe. Nikako ga se nisam rado sjećala. Gorčina koju sam osjećala prema njemu bila je veoma jaka.

Ipak, Duh Sveti nadjačao je moje osjećaje. Bog je imao svoj plan.

Jednog vikenda vraćajući se u svoj grad, zaustavim se kod njegove kuće ni sama ne znajući zašto. Ta što mu ja mogu pomoći....pokušali smo sve, a on svejedno ostaje u svom zlu.

Ipak uđoh u kuću. On se upravo užurbano spremao u bolnicu, temperatura mu nikako nije prolazila, te mu je liječnica opće prakse preporučila hospitalizaciju, sumnjajući na težu upalu pluća. Zamolio me da sa mnom pođe do bolnice. I sjedosmo u auto, a mene je polako počela obuzimati ljubav prema bratu u potrebi. Upitah ga broj mobitela i obećah da ću mu se javiti da vidim što su doktori ustanovili. I počeh moliti za njega devetnicu Krvi Kristovoj.

Sutradan sam nazvala. Smjestili su ga na zarazni odjel ne znajući točno što mu je. Pobjeđujući strah od moguće zaraze, pođoh ga posjetiti. Krv Kristova je počela kolati našim srcima, ispirući svu tugu, jad, netrpeljivost nagomilanu godinama. Kao prava djeca Božja razgovarali smo u miru i ljubavi dugo, dugo. I pođoh kući, kad mi odjednom sine misao: njemu je potrebna ispovijed. O Isuse kad bi učinio čudo!

Trebalo je djelovati na dva fronta: pronaći svećenika i nagovoriti mladića na ispovijed.

Najprije ono teže. Nazovem ga i upitah ga dali bi napravio nešto meni za ljubav....Nešto što vjerujem da će mu život promijeniti. Što, upitao je plašljivo. Velim, ispovjediti se. Otvorio mi je srce: kaže da se nije  ispovijedio dvadeset godina, a jedan užasan grjeh ga prati kad god otvori oči. Zbog njega ne može nikako prestati s drogom, ne može biti trijezan. I kaže, ne vjerujem da bi me ijedan svećenik razumio. Rekoh mu uvjerena u moć Krvi Kristove da tog popodneva stižem sa dobrim svećenikom.

Sad je mene uhvatio strah....gdje svećenika pronaći, nedjelja je, svi su zauzeti, koji će htjeti u bolnicu, koji će imati otvoreno srce za probleme posrnulog mladića. Uronih čitavu situaciju u Predragocjenu Krv....dobila sam broj mobitela kapelana bonice, nazvala ga, on je pristao doći iako je bio bolestan. I ispovijed je započela. Kad su završili svećenik me je pozvao u sobu i rekao mi: sad vidiš jednu svetu osobu pred sobom, misleći na mladića.

Bilo je to na blagdan Božanskog Milosrđa.

Sutradan je mladiću nestala temperatura, liječnici nisu pronašli ništa zabrinjavajuće i otpustili su ga kući.

G.R.