Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret k jednoj djevici koja je bila zaručena s čovjekom iz Kuće Davidove, a ime mu je bilo Josip. Djevici je bilo ime Marija. Ušavši k njoj u kuću, Anđeo je pozdravi ovim riječima: "Pozdravljam te, milosti puna! Gospodin je s Tobom ... Evo, 'Ti ćeš začeti i roditi Sina', komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka...". Tada Marija reče Anđelu: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj". Tada Anđeo ode od nje (Lk 1, 26-28 ; 31-33).

Tih je dana Marija krenula na put u brda i hitro stigla u jedan Judin grad. Ušavši u Zaharijinu kuću, pozdravila je Elizabetu... Napunivši se Duha Svetoga, Elizabeta je u sav glas uskliknula: "Najblagoslovljenija si Ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe Tvoje! Odakle meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni?... Marija odgovori: "Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me 'blaženom zvati' svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju" (Lk 1, 42-43; 46-50).

U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih. (Lk 2, 1-7).

"Kad je došlo vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevom zakonu, donesoše dijete u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako je zapisano u Zakonu Gospodnjem: 'Svako muško novorođenče neka se posveti Gospodinu i dadne za žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, par grlica ili dva golubića.

Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Imao je božansko nadahnuće. Njemu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega. Potaknut od Duha Svetoga dođe u Hram. Upravo kad su roditelji nosili Djetešce Isusa da izvrše na njemu propis zakona, uze ga na ruke, dade hvalu Bogu i reče: "Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela.

Njegov otac i njegova majka divili se onomu što se govorilo o njemu. Tada ih Šimun blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti - a tebi će samoj mač probosti dušu - da bi se otkrile misli mnogih srdaca.

Također tada bijaše proročica Ana, Fanuelova kći, iz plemena Aserova, u vrlo odmakloj dobi. Poslije svoga djevojaštva živjela je u braku sedam godina, zatim sama kao udovica do osamdeset i četvrte godine. Ona nije ostavljala hrama. Noću i danju služila je Bogu postom i molitvom. Upravo toga časa pristupi i ona te počne hvaliti Boga i govoriti o Djetetu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema. (Lk 2, 22-40).

Kad je navršio dvanaest godina, dijete se Isus, prema običajima židovskog blagdana Vazma, uputilo s Marijom i Josipom iz Nazareta u Jeruzalem. No, kad su istekli blagdanski dani i kad su se vraćali kući, dječak je Isus ostao u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja. Misleći da se nalazi među suputnicima, proputovali su dan hoda i zatim ga počeli tražiti među rodbinom i znancima. Nakon tri dana nađu ga u hramu gdje sjedi među učiteljima, sluša ih i postavlja im pitanja. Svi koji su ga slušali, divili su se njegovu umu i njegovim odgovorima.

Kad ga opaze, veoma se začude te mu majka rekne: "Dijete moje, zašto nam to učini! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili." "Pa, zašto ste me tražili? - odgovori on - zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?" A oni ne razumješe riječi koju im je rekao. Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Njegova majka sve je te događaje brižno čuvala u srcu. A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima. (Lk 2, 41-52).